Ambasada Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini na svom Facebook profilu napisala je status o predstavi Narodnog pozorišta Sarajevo "Idiot" u režiji Selme Spahić, koja je premijerno izvedena 22. februara, te izazvala ogorčenje javnosti u našoj zemlji. Brojne su reakcije na status ove ambasade.

Prenosimo u cijelosti status koji je izazvao brojne reakcije.

“O premijeri “Idiota” u Narodnom pozorištu Sarajevo

IDIOTična predstava

Narodno pozorište Sarajevo neočekivano je odlučilo da proslavi godišnjicu Specijalne vojne operacije Rusije u Ukrajini, ali na veoma čudan način. Premijerno su izveli predstavu „Idiot“ na osnovu romana čuvenog ruskog pisca Fjodora Dostojevskog međutim nisu ni obavijestili Ambasadu Rusije o svom divnom potezu, a i bilo razloga…

Gospođa Selma Spahić, bivša umjetnička direktorica festivala MESS, predstavnica čuvene familije, partnerski reditelj, ili kako sad kažu „rediteljka“ Pozorišta pomislila je da su klasici za nju nedovoljno pametni i savremeni pa je odlučila malo da koriguje tekst, a i od brojnog filozofskog sadržaja uzela je samo šta je bilo joj potrebno – kao voće sa švedskog stola – ovo hoću – ovo neću.

Dakle ne govorimo o stilu i formatu predstave – nije naše da se mješamo u umjetnički stvari. Neka imitacija seksa Nastasje Filipovne, neka multiorgija svih likova na sceni neprekidno deset minuta, homoseksualne poljupce… Bilo i u Rusiji avangardnih prikazivanja Dostojevskog. Nije bilo baš takvih, ali valjda rediteljka misli da predstava na takav način bude više evropska. Neka.

Ali gospođa Spahić je išla mnogo dalje. Stavila je u usta likova različite osuđujuće riječi za Rusiju počev od „narodnog bjega“ od „mobilizacije“ i korištenja ruskog naroda kao „topovskog mesa“ sve do ismejavanja ruskih patriota kao skinheda. Čak je i izvrgnula iz konteksta, iz velikog filozofskog izlaganja Dostojevskog o ruskom svijetu jedan pasus – upravo onaj o nasilnom širenju ruskog svijeta u Evropi – pa ga stavila u usta „Idiota“ kao sakralni smisao i kulminaciju predstave. A šta je izbacila? Pa ono glavno! Izbačen je tekst iz kojeg sljedi da tako je glavni junak opisivao evropske izmišljene strahove od Rusa… A na kraju balade napisala je svoj tekst, gdje glumac, koji igra glavnu ulogu Lava Miškina, sa scjene patetično optužuje Rusiju za namjerno ubijstvo stotina nevinih civila, žena i djece u dramskom pozorištu Mariupolja 14. februara 2022. godine!!!

Šta da se kaže? Pa da ne govorimo da ta eksplozija se desila u stvari 16. marta 2022. godine. Istina je da Rusija nikoga nije ubila niti bombardovala u pozorištu. Još za nekoliko dana pre tragedije Rusija je upozoravala da će ukrajinski nacistički puk „Azov“ napraviti provokaciju i da postoji opasnost od eksplozije pozorišta. Mi smo svuda pisali o tome. Otvorili smo humanitarne koridore da civile izađu, da se spase što pre. Izdvojili smo čak i humanitarnu pomoć. Pa valjda ima interneta u Sarajevu. Ima i na engleskom. I to sve sa datumima. Samo pročitajte. Upravo nacistički „Azov“ je sakrio informaciju o koridorima, lažno je saopštio da Pozorište bude tačka okuplanja ljudi, držao ih tamo pa eksplodirao. I odmah su proglasili da su to bile ruske bombe. Da mit zaživi. I eto ga – radi. Točak istorije se vrti sporo ali sigurno. Pokrenuta je krivična istraga i niko od rukovodilaca „Azova“ neće izbeći kazne za svoje zločine, uključujući i tragediju u Pozorištu. Ali za gospođu Spahić vjerovatno je bilo dosadno da sve to čita. I ona je pomislila da bude jednostavnije optužiti Rusiju. Jer je to toliko na evropski način. Isto kao i orgije na sceni…

Sama predstava takođe je veoma slikovito prikazala šta se dešava u glavi reditelja. Samo nemojte da tu tražite nešto na račun glumaca. Oni igraju dobro i igraju samo ono šta im reditelj naredio. A to je histerija. Sva četiri sata predstave su neprekidna histerija uzvišenih tonova svih protiv svih. Čak i poslednji smiren lik na sceni general Jepančin na kraju drame prije nego što se poludeo kaže da “u ovom domu vlada samo histerija”. Ali pogledajte bilo koje rusko izvođenje Dostojevskog – ili dramu na televiziji, ili bilo koju ekranizaciju od Sovjetskog Savjeza sve do danas. Ima ih na jutjubu – niko ne viče, niko ne vrišta. Ima nervoze, ima uzbuđenja ali ne i histerije. To je Dostojevskij i Rusija u vlastitim očima. A u predstavi gospođe Spahić kao u iskrivljenom ogledalu se vidi samo ona sama, i izopačeni svijet kako ona ga doživljava…

Čime da završimo? Izaziva žaljenje da se prikrivajući imenom Dostojevskog Narodno Pozorište Sarajevo koristi za politićku propagandu i to potpuno lažnu, ali koristi se apsolutno na isti način kao što su nacisti iskoristili Dramsko pozorište Mariupolja za ubijstvo ljudi. I to je jako tužno. Kultura bi trebala da bude slobodna od politike kamoli od nacizma i to u Sarajevu – multietničkom tolerantnom gradu.

Ali, sudeći po predstavi, kao što su rekli u finalu – “sve je to puka fantazija”…” – stoji u statusu Ambasade Ruske Federacije.

Reakcija Imširevića

Prvi je reagovao pisac Almir Imširević koji je na Facebooku napisao:

“SPECIJALNA POZORIŠNA KRITIKA

Na Facebook stranici Ambasade Ruske Federacije u Bosni Hercegovini, prije dva dana, objavljen je tekst posvećen novoj predstavi Narodnog pozorišta u Sarajevu. Autor je nepotpisan, pa sebi uzimam slobodu oslovljavanja po osjećaju.
Dakle, Njihova ekselencija, svevideći kritičar, manjak inspiracije pokazuje već odabirom naslova. Riječ „IDIOTična“ je nakaradna, besmislena, sposobnija da nasmije prije no uvrijedi. U prvoj rečenici tvrdi da je „Narodno pozorište neočekivano odlučilo da proslavi godišnjicu Specijalne vojne operacije u Ukrajini, ali na veoma čudan način!“
Daragoj tovariš, veoma čudan početak kritike. Otkud ideja da neko u Sarajevu ima potrebu „slaviti“ godišnjicu tuđih ratova, ma kako oni „specijalni“ bili? Ako ima „čudan“, pretpostavljam da postoji i „sasvim običan“ način da se obilježi agresija? I, zanimljivo, u nastavku zamjerate rukovodstvu pozorišta da „nisu obavijestili Ambasadu“! Podsjetite nas, Njihova ekselencijo, ruska tradicija još uvijek zahtijeva tu vrstu komunikacije? Pitam zbog budućih projekata Narodnog pozorišta, zbog rada na tekstovima Lane Bastašić, Shakespearea, ali i domaćih autora. Kome se direktor mora javiti? Ili nam, sve te buduće pravne zavrzlame, možete riješiti vi? Imate „specijalno rješenje“, zar ne?
Rediteljicu Selmu Spahić opisujete riječima „bivša umjetnička direktorica festivala MESS, predstavnica čuvene familije, partnerski reditelj (samo da udahnem…e, sad možete dalje), ili kako sad kažu „rediteljka“!!?? Pa, mili moj, ne znam odakle početi. Zadivljuje vaša komesarska obaviještenost, posve u skladu sa „ruskom tradicijom“ na koju se često pozivate; i razumijem da znate da je rediteljica (ok, rediteljka) „bivša umjetnička direktorica“, ali otkud znanje o „čuvenoj familiji“? I koja su „prava i obaveze“ pozorišnih umjetnika spram njihovih porodica? (Kak tvaja familija, još ne znam, Njihova ekselencijo.)

„Za nju su klasici nedovoljno pametni“, kažete u nastavku. „Od brojnog filozofskog sadržaja uzima kao sa švedskog stola.“ Daragij moj, od brojnog litararnog sadržaja mogli ste uzeti pravopis…i nešto za smirenje. Osim toga, ja vam vjerujem, jer ko bolje od vas zna – kako se uzima ono što vam treba, što mislite da vam pripada (i po svaku cijenu). Pa, ne govori li Selma Spahić baš o tome, o toj „specijalnoj operaciji“ otimanja? I, molim vas, ne miješajte Švedsku u našu raspravu.
Kažete , u nastavku, „ne govorimo o stilu i formatu predstave – nije naše da se miješamo u umjetničke stvari.“ Tačno, Njihova ekselencijo, nije vaše. Ne samo u umjetničke stvari, još je tu mnogo toga što nije i ne smije biti vaš posao. Ali, mili moj, nije ovo mjesto, ni vrijeme, da vas učim o teatru, a pogotovo ne o ambasadorskim dužnostima. Dalje ste zabrinuti i za „multiorgije“ (to je, jel, različito od ovoga kad orgijate sami, kao vi u ovom tekstu?), pa „homoseksualni poljubac“… Kažete „žele da se dopadnu Evropi“. Pa, da vas podsjetim, toj Evropi, čiju sliku vaši sunarodnjaci mijenjaju (nekad na bolje, a nekad na „specijalno“), „dodvoravao“ se i Dostojevski. U Firenci je završio rukopis „Idiota“, a potom se hvalio da je „evropsku formu iskoristio za ruski sadržaj.“ „Gospođa Spahić“, tvrdite dalje, „u usta likova stavlja različite osuđujuće riječi za Rusiju“!? Mili moj, čitate li vi svoje pisce? Poznajete li rad Dostojevskog, Nabokova, Bulgakova…jeste li svjesni šta su sve oni, hvala Bogu, stavili u usta svojih likova i u naše (evropske) mozgove? Njihovo ukrajinsko porijeklo nisam spomenuo, to je vama palo na um, vi ste prvi počeli…
Posve je jasno da ste sa pažnjom političkih komesara odgledali, ako ne i snimili, cijelu predstavu, jer zadivljuje preciznost sa kojom citirate tekst kojeg izgovara naš Miškin. Iskoristili ste „pomoć prijatelja“?
I na kraju, sasvim očekivano, zaboravljate „kritiku“, te držite predavanje o „bombardovanju pozorišta“, o „Azovu“, o provokacijama, lažima, te sarajevskoj publici, možda i nesvjesno, ponavljate monologe vaših „kolega po peru“ koji su, ne tako davno, na identičan način govorili o Markalama i Armiji BiH, o ljudima koji su, i na ovoj premijeri, sjedili blizu vas, ali su vidjeli drugačije, jasnije od vas. Vi, dragi moj, tvrdite da „glumci igraju ono što je u glavi reditelja“, a sasvim prirodno ostajete nezainteresovani za Glavu iz koje dolaze „vaše“ misli, da ne kažem kakvu medicinsko/vojnu riječ. Kažete kako je na sceni „previše histerije“, pa spominjete neke davne i vama divne predstave u kojima Rusi govore tiho i razumljivo. Treba li naglašavati, Njihova ekeselencijo, u tome i jeste vaša zabluda – ovo je predstava o nama, o Bosancima, o našoj histeriji. Vi ste ovdje privremeno. (I na nekim drugim mjestima ste, da ne bude greške, privremeno.)
Na kraju, moram vam priznati, Njihova ekselencijo, muko moja, volio bih da u Sarajevu i danas postoji ulica heroja Vase Miskina. Trudio bih se svim silama da već sutra postane ulica Kneza Miškina (drug Vaso, siguran sam, ne bi imao ništa protiv). Uz odobrenje Ruske ambasade, naravno.” – napisao je Imširević.

Sada se saopštenjem oglasilo i Narodno pozorište Sarajevo.

“Predstava je najavljena kao adaptacija Dostojevskog. Ne proizvoljna, nego utemeljena na onim idejama zbog kojih je ovo svjetsko remek djelo literature. Dopisane rečenice rezoniraju ne samo sa Rusijom, nego i sa nama. Izrečeni stavovi su i pitanja nama samima o nama samima. Pročitana na način na koji to čini rediteljica Spahić sa svojim autorskim timom, predstava vam se ne mora svidjeti, ali je nedopustivo da u svojoj reakciji određujete okvire u kojima se umjetnici mogu kretati u BiH. Pozorište stvara nezavisno umjetničko djelo. Ne oživljava riječi. Oživljava duh napisanog. Stavlja ga u kontekst savremenog čovjeka. Čini da ono postaje sada i ovdje. Narodno pozorište Sarajevo je uvijek, čak i u onim trenucima koji su bili izrazito teški, pod najdužom opsadom grada u modernoj historiji njegovalo, čuvalo i branilo slobodu. Pa i slobodu umjetničkog izraza kao i slobodu misli. Za tu slobodu borit ćemo se i dalje. Predstava “Idiot” je generacijsko viđenje mladih ljudi svijeta u kojem živimo, nova stranica budućnosti našeg teatra u redefinisanju pojma umjetničkog angažmana. Premijerno kao i reprizna izvođenja potvrđuju da smo dobili u našoj teatarskoj sredini zanimljiv i uzbudljiv umjetnički doživljaj na koji smo izrazito ponosni estetski i etički”, zaključili su iz Narodnog pozorišta Sarajevo.