17 maja napunit će se godina dana, od dana kada je moj jedini brat Sanjin Gijo izvršio samoubistvo. Imao je depresiju, tražio je pomoć.

Prije nego je odlučio otići ležao je 45 dana na psihijatrijskoj klinici, tražio je pomoć. Nisu mu uspjeli pomoći. Mnogi od nas čak su se ljutili na njega, kako to neće da se “trzne” da se “bori”. Ubio se.” – ispovijest je sestre Sanele Sadiković Gijo koja je odlučila glasno progovoriti o svom bratu, sebi, svim ljudima koji traže pomoć. Jutros je govorila u Novom danu zajedno sa psihologinjom Nerminom Vehabović Rudež.

Sanela Sadiković Gijo je opisala kako nije na početku bila svjesna problema sa kojim se suočava njen brat.

“Depresija je krenula. Do unazad šest -sedam godina nisam bila svjesna ničega. On jednostavno nije često odgovarao na poruke i pozive i ljutila sam se. To mi nije ličilo na mog brata. Sve vrijeme sam bila ljuta na njega. Smatrala sam ga neodgovornim, ali zapravo nije. On se borio. Na njegovom FB možete vidjeti pozive u pomoć koje ja nisam znala prepoznati. U februaru 2021. sam vidjela FB status “ide napad na mentalno zdravlje braćo i sestre.” Bila je korona koja je sve to pogoršala. To je jedan momenat. Ljudi su navikli da se on šali i tako su neki i doživjeli status. To je jedna od stvari koih se sjećam.”

Psihologinja Vehabović objašnjava zašto je porodici teško prepoznati simptome u ovakvim situacijama.

“Poziv u pomoć se dešava u depresivnim stanjima. Porodica je emotivno povezana i teško da to može prepoznati. Kad se pojavi osjećaj krivnje kod porodice, on nije utemeljen. Ja radim u Centru za mentalno zdravlje. Ne možete nikoga dovesti na liječenje ako on ne pristane na to i ako nije nasilan, posebno onda ne možete. Jedino ako pravi nasilje onda može prisilna hospitalizacija. Odrasla osoba mora biti saglasna, ali onda porodica ima svezane ruke.”

Desi se da izađu nekada iz ordinacije pacijenti izađu zadovoljni i nakon izlaska naprave suicid pojašnjava psihologinja. Najveća se nemoć vidi u tome kako pomoći nekome, a nemate mehanizme da ga dovede u ordinaciji.

"Ja sam pokušala pronaći pomoć nakon smrti mog brata... mogla sam dobiti termin u avgustu, a zvala sam početkom juna"-za N1 govori sestra Sanjina Gije Sanela Sadiković Gijo. Kada i kako u BiH potražiti pomoć u najtežim trenucima jedna je od tema#Novidan na #N1 pic.twitter.com/nXmQIDGEdL

— TV N1 Sarajevo (@N1infoSA) May 6, 2022

“Sanjin je išao kod psihoterapeuta. Na neki način sam izgubila kontakt s njim. Njegova psihijatrica je prepoznala problem i tražila hospitalizaciju. Ja ne napadam sistem ja sam zdravstveni radnik. U vrijeme korone je bilo teško raditi. Ja sam tu da osvijestim i da vidimo kako možemo pomoći. Nisu ga prvi put primili jer su mislili da nije hitno stanje. Ko ga je poznavao znali su da je bio čarobnjak manipulacije i kamuflaže u pozitivnom smislu. Drugi put je bio hospitaliziran 45 dana i pokušali su mu naći adekvatnu terapiju. Imao je potporu. Imali smo kratke razgovore i govorio je da ne zna da li mu je bolje i tako je to završavalo. Kada sam ga izvela iz bolnice imao je napade panike i plača. Nije bilo napretka”, govori Gijo.

“On je otpušten sa terapijom i problem je bio što nakon izlaska nije htio više nastaviti sa terapijom. Imao je veliku podršku i prijatelja. On je polako odgurivao ljude od sebe. Ono što mene boli je to što sam morala biti upornija. Moramo preći preko ljutnje i našeg ega. Često sam imala potrebu da fizički odem do stana da ga izvučem ali onda se u meni se lomi “pa to je njegov izbor” itd. To ga sada ne može vratiti, ali mi je bitno da podijelim sa ljudima da se moramo više boriti i pokušati pomoći. Nadam se da je ova situacija ostala iza nas.

“Šta je njega ponukalo da prekine sa terapijom?  Kažem često da treba da se priča da pacijen kaže kako na njega učestvuje terapija da mijenja ako ne djeluje. Često misle da su to narkotici da će im šteitti i zato ostavljaju”, kaže Vehabović.

“Iskreno, ja sam također pokušala potražiti pomoć mjesec dana nakon smrti mog brata. Zvala sam Centar za mentalno zdravlja koji imaju mnogo posla. Bila sam ljuta jer nisam mogla doći na red. Izašli su mi u susret, ali im dajem podršku i svjesna da se i na tom sistemu mora raditi. Dobila sam preporuku za neku grupu u Srbiji na društvenim mrežama i ta grupa mi je mnogo pomogla. Tu su ljudi sa sličnim sudbinama,” zaključuje Gijo.

Za 17. maj je planirana šetnja podrške u Sarajevu za sve one koji se suočavaju sa sličnim problemima.