Selma Purić osoba je sa invaliditetom. Prije tačno 26 godina rodila se bez obje noge. Ljekari nisu imali konkretno objašnjenje. Pripisali su to ratnom stresu. Selma danas pomjera granice i motivacija je mnogima. Ne odustaje i vrijedno radi. Selma, sretan rođenan.

Selma Purić nekoliko puta sedmično dolazi na treninge iz Travnika u Sarajevo. Razlog je nepristupačnost teretana u njenom rodnom gradu, od kojih se skoro sve nalaze u potkrovlju. Rodila se 1996. godine, tokom trudnoće njene majke, doktori su govorili da je sve uredu, međutim Selma se rodila bez obje noge. U petoj godini Travničanka dobija prve proteze i od tada kreće njena borba.

“Ja sam sa šest hiljada ljudi do sada radio. 99% ljudi su slabiji od nje. Ona je u 1% jakosti. Da me niko pogrešno ne shvati, ja bi izabrao život Selme bez nogu, nego nekih drugi ljudi sa nogama i svime u životu. Ona je zadovoljna sa sobom”, kazao je Nedim Babić, trener Selme Purić.

“Neko Vam kaže, ok, ti to ne možeš. Ok, ali ja ću to pokušati to. Pa ako sebi dokažem da ja to ne mogu, onda ću ja prestati. Ali ako mi ti kažeš da ja to ne mogu, onda ću namjerno da pokušam, da dokažem tebi ili sebi, da ja to mogu ili ne mogu”, rekla je Selma.

Selmin trud, rad i sposobnosti nisu ostale nevidljive. Interes za njoj iskazuju već mnogi sportski kolektivi.

“Javio mi se Plivački klub “Spid” i ženska reprezentacija u sjedećoj odbojci u Zenici. Tako da sam prihvatila oba poziva, pa pokušavam da vidim kolike su moje mogućnosti i za jedno i drugo. Ali naravno da ne zapostavljam teretanu i treninge sa trenerom”, govori nam Selma.

Purić će uskoro postati i magistrica arhitekture, magisterij je u završnoj fazi.

“Ideš naprijed, bori se hrabro, bori se pozitivno. Pokušaj sebi postaviti cilj i ostvariti ga”, rečenice su podrške Selmine porodice uz koje je odrastala.

Fitnes trener Nedim Babić kaže da mu je izazov ali i veliko zadovoljstvo raditi sa mladom Travničankom.

“Ljudi trebaju da znaju da je Selma u prednosti nad mnogima. Ja sam to Selmi od prvog dana rekao i ona zna moj stav po pitanju ako ćemo reći “zemaljski” invaliditeta. To je njena prednost, jer joj otvara mnoga vrata u njenom duhu, inspiraciji i motivaciji”, istaknuo je Babić.

Selma se nadovezuje na riječi svog trenera, dodajući:

“Pa iskreno kada neko ne vjeruje u vas, onda ne vjerujete ni vi sami sebi. On je vjerovao u mene i od početka mi govori da mi je samo nebo granica. I ja vjerujem u to. On od početka pokušava mogućim silama koje ima da me pokrene, da ljudi čuju za mene i moju priču. I da ništa nije nemoguće”.

“Uvijek sam joj to govorio i uvijek ću joj to govoriti. Ona treba da dotakne srca i umove mnogih ljudi. Ne samo u našoj državi, u okolini, nego i šire od toga. To doista mislim i iz dubine svog srca. Smatram da će uspjeti u tome jer je predisponirana za to. To je 100%, znači ubijeđen sam u to”, kazao je trener Babić.

Selma je istaknula da je na ovaj svijeta došla ovakva kakav jeste, upravo s razlogom i želi da odigra svoju životnu ulogu onako kako to ona najbolje zna i umije.

“Ja uvijek kažem da je najbitnije da se pokuša. Nekad neće biti uspješno nekad hoće biti. Ali najbitnije je da se pokrenemo i pokušamo, sjedeći kući nećemo ništa uspjeti”, govori nam Selma.

Zapamtimo, na kraju, možda samo jedno – da osobe sa invaliditetom ne žele sažaljenje. Žele tek zrno podrške, iz kojeg se rađa društvena inkluzija. U ime mnoštva skrivenih uspjeha, koji mogu biti – poput Selminog – vidljivi i inspirativni. Svima nama.