Helikopteri su potrebni svima. Policiji, civilnim službama, stanovništvu, bilo da je riječ o požarima ili pak medicinskim evakuacijama. Koliko ih ima Bosna i Hercegovina, u kakvom su stanju, ko su ljudi koji njima upravljaju, kako se postaje pilot i šta su im najteži zadaci?

Na ova pitanja odgovaramo u specijalnoj priči N1 “Nad Bosnom i Hercegovinom: Pomoć iz zraka”

“San svakog dječaka je da postane pilot”, rekao je Almir Halebić, komadant drugog helikopterskog skvadrona u Oružanih snaga BiH.

Almir Halebić se potrudio da taj san ostvari. Prisjeća se kako se davne ‘96. prijavio na konkurs za pilota, kao i hiljade drugih. No, jedan je od rijetkih koji je prešao prvu stepenicu. Testiranje. Primljen je na Zrakoplovnu akademiju u Turskoj koja je bila njegov dom narednih pet godina, no ni to nije bilo dovoljno. Za zvanje pilota bile su neophodne još dvije godine letačke obuke. Danas je Halebić komandant Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, kapetan, znanje prenosi drugima, a na raspolaganju mu je trenutno sedam helikoptera.

“Trenutno raspolažemo sa dva tipa helikoptera, to su UH1H i novopridošli helikopteri UH1H2, novije generacije, dosta boljih karakteristika nego UH1H helikopteri. Sve su američki helikopteri, prije smo u našem posjedu imali helikoptere iz MI8 porodice ali zbog održavanja, kao starosti iste smo prizemljili, odnosno penzionisali”, rekao je Halebić.

Misija je obezbijediti zračnu podršku kopnenim snagama, no najvažnije, pomoći stanovništvu i civilnih strukturama u slučajevima prirodnih nesreća, humanitarnih katastrofa, pojašnjava kapetan Halebić. Tokom obilnih snježnih padavina u 2012. helikopteri Oružanih snaga evakuisali su 190 ugroženih osoba. 2014. tokom katastrofalnih poplava, uz to što su transportovali više od 40 tona tereta, spasili su 200 osoba. Najčešći zadatak im je pak, kada za to postoji politička volja, jer je neophodna saglasnost sva tri člana Predsjedništva, helikopteri Oružanih snaga učestvuju u gašenju požara.

“U desetak godina koliko se Oružane snage Bosne i Hercegovine bave gašenjem požara imali su oko 700 sati naleta, izbacili više od 5 hiljada tona vode. Samo u prošloj godini imali su 70 sati leta Vjerujte, juli, august, septembar smo proveli u jedinici, tri mjeseca smo neprekidno dežurali kako bi vršili podršku civilnim strukturama u gašenju požara. Jedna ekipa se odmara, druga ekipa je u pripravnosti 24 sata dok su ostale ekipe u pasivnom dežurstvu. Šta to znači, to znači da morate da budete kod kuće u nekoj blizini od sat vremena da možete da dođete da preuzmete zadatak. Uvijek smo imali tri posade koje su bile uključene u gašenje požara tako da bi imali konstantan i odmor posada, jer kao što sam rekao radi se o strašno zahtjevnom zadatku”, pojasnio je Halebić.

Tokom našeg boravka u kasarni Rajlovac, dva helikoptera su otpremljena na redovne zadatke, dok je jedan tim ispraćen u Tursku u misiju pomoći nakon razornog zemljotresa. Među najzahtjevnijim zadacima svakako je, kaže Halebić, spašavanje unesrećenih, koji se rade uz podršku specijalaca. Komandant Halebić izdvaja slučaj koji mu je posebno ostao u sjećanju:

“Radi se o spašavanju češkog državljanina sa planine Čvrsnica, gdje smo u nekoliko puta pokušavali da dođemo do mjesta unesrećenog zbog nepristupačnog terena, kao i zbog kratkoće sajle na bočno-konzolnoj dizalici nismo mogli da se približimo dovoljno, tako da su i ljudi koji su radili na zemlji, GSS Jablanica, pokušavali su da unesrećenog koji je bio strašno nastradao, otvoren prelom glave, lomovi kostiju, ruke, noge, grudnog koša, spašavanje je trajalo sigurno jedno dva sata. Mi smo čak morali da sletimo na jedno mjesto kako bi sačekali da ga prenesu sa jednog mjesta na drugo, na povoljnije kako bismo mogli da ga preuzmemo. Prebacili smo ga u Mostar u bolnicu, ono što je najbitnije čovjek je preživio. To su neki sretni momenti gdje uspijete da spasite jedan ljudski život a to je ljepši dio našeg zanata. Kapetan sjedi uvijek na desnoj strani, dok pilot sjedi s lijeve strane, a u teretnom dijelu helikoptera sjedi letač-tehničar, i to je obavezna posada svakog leta Oružanih snaga”, ističe Halebić.

U hangaru u Rajlovcu prizemljeno je i nekoliko helikoptera koji nisu u funkciji desetinama godina. Među njima i predsjednički.

“Radi se o helikopteru MI8 MT koji se koristio za prijevoz VIP osoba, zvali su ga predsjednički helikopter gdje su se vozili predsjednici, veoma bitne osobe, kojima je bio potreban zračni transport”, rekao je Halebić.

Helikopter je napravljen u Ukrajini, neisplativ je i za remont jer mu rok upotrebe ističe za nekoliko godina. Helikoptera i aviona je kroz historiju bilo različitih, prisjeća se dugogodišnji pilot, Omer Kulić, dok objašnjava jedno od svojih najneugodnijih letačkih iskustava.

“Slijetao sam na preko 200 aerodroma u svijetu i bilo je svega. Jedna od teških situacija desila se neposredno pred Olimpijadu, bila je godina ‘83. decembar. Tada smo jedan kolega i ja poletjeli s manjim Energoinvestovim avionom iz Sarajeva za Beograd. i zaledimo se tu iznad Bukovika, zaledili defakto, avion postao santa leda, i motori više nemaju snage da lete horizontalno nego tonemo, meteorologija je čudo jedno, u sekundi se zaledite. Imali smo sreću da se razumijemo, nismo imali neku pamet svoju veliku, došli smo do Beograda. Međutim to su bili stari avioni i onda je Energoinvest kupio nove, moderne, savremene, i ja sam na početku rata uspio da sačuvan jedan avion za BiH, da bi ga kad sam ja već otišao iz te kompanije, prodali, bezveze, za nikakve pare, strava božija je bio avion, tada je bila Vlada Alije Behmena, a direktor Energoinvesta je bio Nedžad Branković, ja sam išao kod obojice, nemojte ljudi ovo dozvoliti ali to je otišlo za sitne pare, dva miliona. Prije je Izvršno vijeće BiH imalo tri aviona, dva helikoptera”, prisjetio se Kulić.

U hangaru Federalne uprave policije su smještena dva helikoptera, od čega jedan nije u funkciji. Riječ je o Bell 206 long rengeru. Takva četiri su kupljena pred Olimpijadu 1984 godine, prisjeća se pilot Omer Kulić. Njima je raspolagao republički SUP i gradski MUP. Dio je prodat, a dio je početkom rata otuđila Srbija, te su ga tamo koristile Crvene beretke. Njegovu svijetlo plavu boju, zamijenili su maskirnom. Ovaj ali još jedan helikopter, koji je pripao Republici Srpskoj, vraćeni su dogovorom, između ostalog, tadašnjeg direktora Federalne policije, Zlatka Miletića i Milorada Veljovića, u to vrijeme direktora policije Srbije. Vlada Federacije je nakon niza godina izdvojila novac za remont jednog koji je pripao FUP-u.

Borislav Balan, pilot FUP-a pojašnjava da može da se koristi, uz prateću opremu, za prijevoz težih bolesnika, ali i gašenje manjih požara.

“Helikopter ovakav se više ne proizvodi, novije verzije, Bell 407 koji je u rangu ovog Bella long rangera je oko 4 miliona dolara”, kazao je Balan.

Stoga je mnogima ostao žal za sličnim bh. helikopterom koji je zaplijenila Slovenija. Plaćen je više od četiri miliona dolara, nov, tek trebao biti dostavljen republičkim institucijama, no bio je početak ‘92. godine te zbog rata, nije mogao dalje od Ljubljane. Bio je dogovor, kaže Kulić, da helikopter tamo ostane ali da se ne koristi. No, Slovenci su ga uzeli za sebe, kako navode u zamjenu za vojnu pomoć koju su tokom rata slali, i do danas ga koriste.

“Slovenci su sami određivali cijenu te robe koju su nam davali, sami su rekli koliko to košta, nabrali su cijenu na dva miliona i 92 hiljade maraka, njemačkih maraka, a helikopter je koštao 4,3 miliona dolara, to znači duplo. Bilo je pokušaja da se helikopter vrati, onda su oni rekli kao mi smo ga servisirali, a što ste ga servisirali pitao sam, znači letjeli ste, e sada ćete nam platiti svaki sat letenja pa ćemo vidjeti ko kome dođe, oni bi nama silne pare za to morali da isplate, za to što su ga koristili a odmah su počeli da ga koriste. Zadnja delegacija koja je iz BiH otišla da razgovara sa Slovncima bili smo Dragan Vikić i ja, poslao nas je Zlatko Miletić koji je tada bio direktor FUP-a, službeno, po nalogu, razgovarali smo gore s nekakvim generalima i bio je jedan vrlo ružan razgovor, baš se ružno završio, ništa mi smo se vratili i ja sam tada rekao Miletiću, moraš odmah tužiti državu Sloveniju”, naveo je Omer Kulić, pilot.

Do tužbe pak nikada nije došlo. Tadašnji direktor Federalne uprave policije, Zlatko Miletić pojašnjava kako je uložio i privatne i službene napore da vrati helikopter, no bezuspješno. Informacije koje su do Miletića došle, tokom pregovora sa Slovenijom govore da je tadašnji ministar unutrašnjih poslova RBiH, Alija Delimustafić, založio helikopter za municiju, no vrijednost te municije bila je znatno manja, nego vrijednost helikoptera. Slovenija je potom tražila da se plate godine skladištenja helikoptera, što su bile u to vrijeme milionske cifre, a bh. delegacija je tražila da Slovenija plati cijenu letenja helikopterom. No, nijedno od toga se nije desilo, pojašnjava Miletić. Kaže da se nakon isteka njegovog mandata od 2010. više niko nije bavio ovim slučajem. Sve je prijavljeno i državnom Pravobranilaštvu koje nije mnogo učinilo na povratu helikoptera. U konačnici, Federalna uprava policije već godinama raspolaže sa samo jedinim ispravnim helikopterom. Bell 206 jet renage. O njemu brinu pilot Borislav Balaban i aviomehaničar, Nedim Ajetović. i jedan i drugi više nego iskusni u svom poslu.

“Ovo je jedina jedinica znači postoji od 1980. godine, u bivšoj Jugoslaviji koja nije imala nikakav udes, niko nije poginuo, niko se nije razbio, dok su ostali strašne stvari pravili”, pojasnio je Balaban.

U pilotske sposobnosti i sami smo se uvjerili tokom trenažnog leta koji je neophodan najmanje svako dvije sedmice za svakog pilota i helikopter kako bi se održali u formi. Put je uključivao let iznad Igmana i Bjelašnice, prizore prekrasnih planinskih vrhova koji ostavljaju bez daha, nesvakidašnji pogled na zimi posve napušteno, jedno od posljednih autentičnih bosanskohercegovačkih sela, Lukomir nadomak kojeg je nestvaran kanjoj Rakitnice. No, kakva mu je generalno namjena:

“Helikopter se koristi za potrebe kako policije, tako stanovništva, tako drugih policijskih agencija u BiH, naravno prvenstveno je prevoz putnika, izviđanje iz vazduha, traganje i spašavanje, prevoz lakših bolesnika, dostava i otprema materijala s nepristupačnih terena za druga vozila”, Borislav Balaban, pilot FUP-a,

Helikopterski servis Republike Srpske opremljeniji je u odnosu na Federalni. Tzv. italijanska “Koala” i Bell 206, američko-kanadske proizvodnje, dio su njihove kolekcije.

“S ponosom mogu reći da otkad postoji Helikopterski servis, već 15 godina, nikada nismo imali nijednu situaciju ili problem bilo koje vrste, što se tiče tehnike ili tehnike pilotiranja”, naveo je Boban Kusturić, direktor Helikopterskog servisa RS.

Medicinske evekuacije su im, tvrdi pilot Kusturić, u fokusu. Samo u prošloj godini ih je bilo 72. Riječ je o najtežim pacijentima. Još 2014. potpisali su sporazum s Ministarstvom zdravstva i Univerzitetskim kliničkim centrom Banjaluka. No po pozivu vrše i transport bolesnika u Federaciji, ukoliko u trenutku potrebe na raspolaganju imaju slobodan helikopter.

“Helikopter je opremljen s kompletnom medicinskom opremom koja je neophodno za zbrinjavanje najtežih pacijenata, imamo šest doktora i jednog medicinskog tehničara s UKC Banjaluka, koji su s nama u ekipi vazdušnog transporta i opet mogu s ponosom reći da na prostoru bivše Jugoslavije, pogotovo na osnovu ukupnog broja stanovnika, neko ko provodi najviše medicinskih evakuacija. Volio bih naglasiti jako je bitno da smo mi od Vlade RS u budžetu za Helikopterski servis dobili sredstva tako da su ove medicinske evakuacije potpuno besplatne za sve građane RS, bez obzira da li imali ovjerenu zdravstvenu knjižicu ili ne. Dostupni su svima na način što se medicinski transport pokreće isključivo na nadležnost ljekara iz medicinskih centara diljem Republike Srpske. Imamo dežurstvo 0-24 u svakom trenutku imamo i pilota i letača-mehaničara i doktora koji su u stanju pripravnosti”, pojasnio je pilot Kusturić.

Preko 700 letova, piloti Helikopterskog servisa Republike Srpske imali su kroz napore da pod kontrolu stave požare. No, često su, kažu na meti kritika zbog činjenice da, prije svega vožnja helikopterom košta mnogo, a tu priliku koriste političari iz Republike Srpske, među kojima najčešće, Milorad Dodik. Prvi čovjek Helikopterskog servisa smatra da kritike javnosti o neopravdanosti takvih troškova – nisu na mjestu. Svuda u svijetu, najviši zvaničnici, koriste helikoptere, kaže.

“Pa iskreno, nije nam drago, pogotovo u situacijama kad odemo u akcije gašenja požara koje su najopasnije, generalno što se tiče pilota helikoptera, to svi u svijetu znaju, sami ste svjedoci gdje su nerijetke situacije gdje se desi nažalost tragedija baš u tim akcijama, i onda vi odete pet dana na akcije gašenja požara, ostajete od pet sati ujutro, liježete u deset sati naveče, letite po par sati u toku dana, dosta je teško ali to je naš posao, ne želimo da nas neko veliča, samo radim svoj posao, ali nas izuzetno pogode neistine koje često čuju, ne ide mi u glavu da pojedini mediji kada uradimo u godini dana 20 medicinskih evakuacija beba, ne padne im na pamet da proprate bilo koju od tih evakuacija ali su zato spremni da ukoliko predsjednik, član Predsjedništva ili predsjednik Vlade, koristi helikopter u službene svrhe, neko dođe u uhvati se tog jednog leta”, istakao je Kusturić.

Helikopter košta. No, nema cijene za nečiji život, kažu piloti. Problem je pak pronalaska i obučavanja kadrova.

“Susrećemo se s istim problemima s kojima se susreću sve zemlje iz okruženja, iz regije, obuka jednog pilota je nevjerovatno duga, kompleksna”, navodi Halebić iz Oružanih snaga BiH.

Borislav Balaban, kaže da je jedini pilot u FUP-u.

“Težak i strašno skup put, ja mislim da da bi se došlo do dozvole treba najmanje dvjesta hiljada maraka”, rekao je Balaban.

Jedan od najiskusnijih bh. pilota, Kulić, kaže da se pribojava kako je ova branša svjesno uništena. Kada je započinjao karijeru, Energoinvestu su trebala dva pilota, tadašnji čelnik preduzeća, Dragutin Kosovac Braco, tražio je da se obuče četiri. Kada su ga pitali “Braco šta će ti četiri”, on je odgovorio “neka trebaće Bosni pilota”.

Danas u Bosni i Hercegovini djeluju aeroklubovi koji su, kaže Kulić prilično osiromašeni i pružaju tek osnove letenja.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad