Oglas

Ozbiljni rizici na bh. cestama

Saobraćajni stručnjak za N1: Umor za volanom opasan kao i alkohol, a inspekcija u KS ne može kontrolisati tahografe

saobraćajna nesreća mup ks
F.Z./N1 / F.Z./N1

Tragične saobraćajne nesreće u regiji ponovo su otvorile pitanje sigurnosti na cestama, ali i odgovornosti institucija koje bi trebale spriječiti stradanje ljudi. Dok se krivica najčešće pripisuje vozačima, stanje infrastrukture, nedostatak preventivnih mjera i nedovoljna kontrola profesionalnih vozača ostaju ozbiljni problemi. Saobraćajni stručnjak Adnan Tatarević upozorio je u emisiji "Novi dan" na N1 da Bosna i Hercegovina godinama ne uspijeva uspostaviti sistem koji bi pravovremeno prepoznavao rizike i sprečavao tragedije.

Oglas

Govoreći o nedavnim saobraćajnim nesrećama u Bugarskoj i Hrvatskoj, Tatarević je istakao da se odgovornost ne može posmatrati isključivo kroz ponašanje vozača.

"Najlakše je reći da je čovjek jedini krivac, iako u saobraćaju imamo mnogo faktora. Pored čovjeka, koji je definitivno najodgovorniji, tu su infrastruktura, vozilo i okolina", kazao je.

Posebno je kritikovao činjenicu da se o sigurnosti saobraćaja u Bosni i Hercegovini intenzivnije govori tek nakon nesreća sa smrtnim posljedicama.

"Kod nas se o sigurnosti saobraćaja govori samo kada se dogodi neka teška, tragična nesreća, a preventivno gotovo ništa ne radimo", upozorio je.

"Imali smo 66 smrtno stradalih više, a niko nije pitao zašto"

Tatarević je naveo da je, uprkos ranijem trendu smanjenja broja poginulih na cestama, zabilježen zabrinjavajući porast smrtnosti.

Prema podacima koje je iznio, tokom 2023. godine u Bosni i Hercegovini zabilježeno je 66 smrtno stradalih osoba više nego godinu ranije, što je, kako tvrdi, povećanje od gotovo 30 posto.

"Niko se posebno nije osvrnuo na taj podatak. Zašto smo imali tih 66 dodatnih smrtnih slučajeva na našim cestama? Koji su uzroci? Jesmo li mogli nešto više uraditi? Smatram da jesmo", rekao je.

Naglasio je da se odgovornost najčešće završava na pojedincu, dok se rijetko postavlja pitanje propusta institucija.

"Najlakše je svu krivicu svaliti na čovjeka i reći da se saobraćajne nesreće jednostavno dešavaju, da niko ništa ne mora raditi i da niko ne treba preuzeti odgovornost", poručio je.

Dodao je da u Bosni i Hercegovini nije zabilježio primjere političke odgovornosti u vidu ostavki nakon teških saobraćajnih tragedija, za razliku od pojedinih slučajeva u okruženju.

Autoceste su sigurnije, ali ih BiH ima premalo

Govoreći o sigurnosti cestovne infrastrukture, Tatarević je istakao da su autoceste u Bosni i Hercegovini opremljene savremenim sistemima upozorenja na maglu, poledicu i druge opasnosti, ali da je njihova ukupna dužina i dalje mala.

Prema njegovoj procjeni, BiH raspolaže s približno 300 kilometara autocesta, dok magistralna mreža obuhvata oko 4.500 kilometara.

Kao primjer pozitivnog utjecaja izgradnje autocesta naveo je dionicu između Sarajeva i Zenice.

"Uvijek spomenem cestu od Zenice do Sarajeva, koja je nekada bila poznata kao cesta smrti. Imali smo gotovo na sedmičnom nivou nesreće sa smrtnim posljedicama. Izgradnjom autoceste do Zenice, mislim da je u posljednjih desetak godina taj broj smanjen na svega nekoliko smrtno stradalih osoba", kazao je.

Naglasio je da sigurnost saobraćaja ne zavisi samo od toga hoće li vozač napraviti grešku, nego i od toga koliko je infrastruktura sposobna ublažiti njene posljedice.

"Greške vozača će se dešavati, ali infrastruktura treba ublažiti posljedice tih grešaka. Upravo je to osnovni problem naše magistralne mreže, za koju smatram da nije dovoljno sigurna", upozorio je.

Umor profesionalnih vozača može biti jednako opasan kao alkohol

Posebnu pažnju Tatarević je posvetio kontroli profesionalnih vozača, njihovom radnom vremenu i zdravstvenoj sposobnosti.

Podsjetio je da su propisima definisani maksimalno vrijeme vožnje i obavezni odmori, ali da je pitanje koliko se ta pravila zaista kontrolišu.

Prema pravilima koja je naveo, profesionalni vozači u pravilu mogu voziti najviše devet sati dnevno, uz obaveznu pauzu od 45 minuta nakon četiri i po sata vožnje.

"Ako je vozač u alkoholiziranom stanju, to možemo relativno jednostavno utvrditi. Međutim, ako je čovjek umoran ili zdravstveno nesposoban za vožnju, to je veoma teško utvrditi", objasnio je.

Upozorio je da umor može značajno produžiti vrijeme reakcije.

"Ako se vrijeme reakcije vozača, koje je inače približno jedna sekunda, produži na dvije, tri ili četiri sekunde, govorimo o dodatnih 40 ili 50 metara, pa i više, koje vozilo može preći prije nego što vozač reaguje", kazao je.

Tatarević je iznio i tvrdnju da inspekcijske službe u Kantonu Sarajevo, prema informacijama kojima raspolaže, nemaju odgovarajuću opremu za kontrolu određenih digitalnih tahografa.

"Koliko sam upoznat, u Kantonu Sarajevo inspekcija nema mogućnost da ih kontroliše. Prema informacijama koje imam, entitetske inspekcije posjeduju uređaje za takve kontrole", naveo je.

Istakao je da odgovornost imaju i prijevozničke kompanije, koje moraju osigurati da vozači budu sposobni za rad, ali i imati rješenja za situacije u kojima vozač zbog umora ili zdravstvenog stanja ne može nastaviti vožnju.

Vožnja u suprotnom smjeru: "To je praktično ubistvo"

Govoreći o sve češćim snimcima vozila koja se kreću u suprotnom smjeru na autocestama, Tatarević je ocijenio da takvo ponašanje predstavlja jednu od najopasnijih situacija u saobraćaju.

"Meni je, prije svega kao vozaču, apsolutno neprihvatljivo da neko svjesno uđe u suprotan smjer i nastavi voziti. To je, praktično, ubistvo. Ne ugrožava samo sebe nego i druge učesnike u saobraćaju", rekao je.

Pojasnio je da postoje tehnološki sistemi koji mogu spriječiti ili zaustaviti vozila koja se kreću pogrešnim smjerom, ali da njihova primjena zahtijeva značajna ulaganja.

Naglasio je da upozorenja na autocestama nisu uvijek dovoljna.

"Možete upozoriti 20, 30 ili 50 vozača, a onda se pojavi 51. koji tu poruku neće adekvatno shvatiti. Nažalost, upravo u takvim situacijama dolazi do veoma teških posljedica", upozorio je.

"Kod nas se sve svodi na prebrojavanje žrtava"

Jedan od najvećih problema, prema Tatarevićevom mišljenju, jeste nedostatak detaljnih analiza saobraćajnih nesreća.

Iako postoje podaci o broju poginulih i povrijeđenih, smatra da se nedovoljno istražuju okolnosti koje su dovele do tragedija.

"Nažalost, kod nas se sve uglavnom svodi na prebrojavanje žrtava", kazao je.

Kao primjer naveo je policijske izvještaje u kojima se kao uzrok nesreće navode alkohol ili neprilagođena brzina, bez detaljnijeg razmatranja drugih mogućih faktora.

"Nemamo dovoljno dubinskih analiza saobraćajnih nesreća koje bi nam pokazale je li uzrok isključivo vozač ili je tome doprinijela i sama infrastruktura", istakao je.

Podsjetio je na slučaj iz kanjona Vrbasa, gdje je, prema njegovim riječima, na dionici dugoj svega 250 do 300 metara tokom nekoliko godina smrtno stradalo deset osoba nakon slijetanja vozila u rijeku.

Zaštitna odbojna ograda, kako je naveo, postavljena je tek nakon tih tragedija.

"Ako vozač napravi grešku, možda će doći do saobraćajne nesreće i oštećenja vozila, ali će najvjerovatnije ostati živ. Upravo je to cilj sigurne infrastrukture", objasnio je.

Pozdravio je određene aktivnosti na postavljanju zaštitnih ograda u Kantonu Sarajevo i na cestama u Federaciji BiH, ali je kritikovao sporost njihove realizacije.

Odron kod Drežnice ponovo pokazao ranjivost magistralnih cesta

Tokom razgovora osvrnuo se i na odron stijena na magistralnom putu M-17 između Jablanice i Mostara, kod Drežnice, zbog kojeg je saobraćaj bio obustavljen, a potom djelimično uspostavljen.

Tatarević je upozorio da je riječ o jednom od najvažnijih cestovnih pravaca u zemlji, koji nema odgovarajuću alternativu.

"Cesta koju ste spomenuli predstavlja žilu kucavicu Bosne i Hercegovine i praktično nema odgovarajuću alternativu", rekao je.

Naglasio je da odroni, posebno na poznatim rizičnim dionicama, zahtijevaju ozbiljniji pristup održavanju i preventivnim mjerama.

"Dogodio se odron i sreća je da u tom trenutku niko nije naišao. Upravo je to faktor okoline o kojem smo govorili i kojem se ne posvećuje dovoljno pažnje. Nažalost, i takvi faktori odnose živote na našim cestama", upozorio je.

Švedski model kao primjer: Nijedna smrt na cesti nije prihvatljiva

Govoreći o mogućim rješenjima, Tatarević je izdvojio švedski model Vision Zero, zasnovan na principu da saobraćajni sistem mora biti projektovan tako da ljudske greške ne završavaju smrtnim posljedicama.

Posebno je istakao važnost ograničenja brzine na 30 kilometara na sat u urbanim zonama, naročito u blizini škola i vrtića.

"Taj model nam mora biti uzor. Upravo su oni među prvima naglasili da sistem mora ublažavati posljedice ljudskih grešaka", rekao je.

Kritikovao je i činjenicu da se studije opasnih dionica često izrađuju, ali se njihove preporuke godinama ne provode.

"Studija se uradi za šest mjeseci, a njeni rezultati se ne provedu ni za deset godina", naveo je.

"Mladi sjedaju za volan nesvjesni da nekome mogu uništiti život"

Na kraju razgovora Tatarević je naglasio da promjena saobraćajne kulture mora početi još u najranijem djetinjstvu.

Smatra da djecu od vrtićkog uzrasta treba učiti važnosti sigurnosnog pojasa, autosjedalica i odgovornog ponašanja u saobraćaju, a kasnije i posljedicama vožnje pod utjecajem alkohola i opasnog prekoračenja brzine.

Posebno je upozorio na snimke rizične vožnje koji se objavljuju na društvenim mrežama, uključujući vožnju brzinama većim od 100 kilometara na sat gradskim saobraćajnicama i prolazak kroz crveno svjetlo.

"Mislim da veliki broj mladih vozača sjeda za volan potpuno nespreman. Njihov cilj je samo stići od tačke A do tačke B, a često nisu svjesni kakve posljedice mogu izazvati svojim neodgovornim ponašanjem na cesti", kazao je.

Prisjetio se i tragičnog slučaja iz Mostara, u kojem je djevojčica u saobraćajnoj nesreći izgubila oca, majku i brata.

Kako je objasnio, tokom edukacija mladima postavlja pitanje kako bi se osjećali da su upravo oni izazvali takvu tragediju.

"Kada ljudi o tome razmisle makar jednu ili dvije sekunde, vjerujte da se počnu ozbiljno preispitivati", rekao je.

Zaključio je da sigurnost saobraćaja ne može biti odgovornost samo vozača ili samo institucija, nego zahtijeva sistemski pristup, kvalitetniju infrastrukturu, dosljednu kontrolu propisa i kontinuiranu edukaciju svih učesnika u saobraćaju.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama