Sarajevo između ponosa i boli: Dan oslobođenja i početak najduže opsade

Šestog aprila 1945. zajedničkim naporima patriota oslobođeno je Sarajevo. Šestog aprila - gotovo pola stoljeća kasnije, počela je najduža i najteža opsada. Između ta dva aprila ostala je čitava historija borbe protiv fašizma, ali i opomena za sva vremena: Mir može biti itekako krhak.

Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH:

"Fašizam i danas živi. Vrijeme je da napokon počnemo cijeniti mir kojeg smo skupo platili. Posebnu simboliku ima poruka sa ovog mjesta, šehidskog mezarja. Gledajući slike širom svijeta i gledajući međunarodno pravo koje više ne postoji - moramo cijeniti ono što smo krvavo i skupo platili".

Denis Bećirović, predsjedavajući Predsjedništva BiH:

"Ljudima u Bosni i Hercegovini želim poslati jednu poruku: Za budućnost naše domovine su jako važne dvije stvari - prva je timski rad, a druga da okupljamo i povezujemo bosanskohercegovačke snage i u domovini i izvan domovine".

Poruke zajedništva prate i konkretni susreti.

Samir Avdić, gradonačelnik Sarajeva:

"U goste su nam stigli, prije svega, gradonačelnik Ankare, zatim predstavnici grada Beča, Girone, Novog Pazara, Bara, Podgorice, prijateljske Tuzle i svi oni koji vole grad Sarajevo".

Održani su bilateralni sastanci. Dodijeljene su i Šestoaprilske nagrade. Obala Art Centar i Elvir Karalić - jednako kako su i dobitnici prije njih - danas podcrtavaju: Čovjek i njegova sloboda vrijedni su svakog napora.

Andrijana Copf, Obala Art Centar:

"Obala Art Centar je osnivač i organizator Sarajevo Film Festivala. Tu su i druge Obaline aktivnosti, pogotovo za vrijeme opsade grada Sarajeva, gdje su ljudi okupljeni oko Obale nastojali prikazati šta je to život dostojan čovjeka".

Elvir Karalić, humanitarac i dobitnik Šestoaprilske nagrade:

"Akcije koje radimo - od liječenja s jedne strane, do pomoći u hrani sa druge strane, do pomoći ljudima u zaraćenim područjima - veoma teško je izdvojiti jedan projekat...Sve su to ljudi. Sve su to ljudski životi, imena, prezimena, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili bilo koju pripadnost - ne dijelimo ljude, samo ih gledamo kao ljude".

Ismet Gavrankapetanović, ljekar i nekadašnji dobitnik priznanja:

"Taj dan posebno pamtim i patim, sa petog na šesti april 1992. - toliko teških stvari u jednom gradu i možda - nakon svega što smo proživjeli - razlog više da volimo ovaj grad".

Fikret Grabovica, Udruženje roditelja ubijene djece Sarajeva:

"Najveći problem je bio sačuvati djecu od tragedije. Možda smo ih jedino mogli sačuvati da smo svih 1.425 dana čuvali djecu u skloništima, što je bilo nemoguće".

Ubijeno ih je više od 1.600. Njihovim roditeljima, više od riječi, znači vidjeti novu djecu. Uz njih i sve one koji ih uče vrijednostima za koje se borilo – i kako se one brane i danas. Obrazovanjem, iznad svega.

Alija Hodžić, Udruženje roditelja ubijene djece Sarajeva:

"Drago mi je jedino što vidjeh ovdje ovu malu djecu i mladi naraštaj. Svaka čast ovima koji ih dovedoše, trebale su i druge škole da dovedu bar po još jedan razred - da se kaže njima da nije dobro nikada i nikakvi ratovi i nikome zločin - da treba živjeti u miru, da ima mjesta za sve. Da se što bolje obrazuju. Bez toga nema života".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad