"Sarajevska svakodnevnica" koja je ubila preko 4.000 Londončana

Prijestolnica Bosne i Hercegovine godinama se nalazi na crnoj listi najzagađenijih gradova svijeta. Građani Sarajeva svakodnevno su izloženi zagađenju koje pogoršav geografski položaj, zavisnost o zagađujućem grijanju i saobraćaj, što zahtijeva hitne sistemske promjene za javno zdravlje.

S dolaksom zime dolazi i "sivilo", a Sarajevo po pravili završava na "crnim listama". Historija nas uči da je slično prolazio i London čije su vlasti, nakon događaja poznatog kao "Veliki smog u Londonu", odlučile da konačno rješe ovaj problem.

Veliki smog u Londonu

Od 5. do 9. decembra 1952. godine, bio je ozbiljan događaj zagađenja zraka uzrokovan kombinacijom vremenskih uslova i visokog nivoa zagađivača od sagorijevanja uglja. Toksični smog doveo je, po procjenama, od 4.000 do 12.000 smrtnih slučajeva i natjerao je zakonodavce da donosu Zakon o čistom zraku iz 1956. godine.

Uzroci

Rijetka kombinacija faktora doprinijela je ozbiljnosti smoga:

Vremenski uslovi: Anticiklon (sistem visokog pritiska) se spustio nad London, stvarajući temperaturnu inverziju. Ovo je zarobilo sloj hladnog, ustajalog zraka i zagađivača blizu tla ispod sloja toplijeg zraka, sprječavajući raspršivanje dima.

Izvori zagađenja: Vrijeme u prethodnim sedmicama bilo je vrlo hladno, što je navelo Londončane da sagorijevaju velike količine uglja za grijanje svojih domova. Ugalj je često bio niskog kvaliteta i bogat sumporom, jer se ugalj boljeg kvaliteta izvozio kako bi se pomoglo ekonomiji da se oporavi nakon Drugog svjetskog rata. Fabrike, elektrane i novi autobusi na dizel motor također su ispuštali velike količine dima i sumpor-dioksida u zrak.

Hemijske reakcije: Sumpor-dioksid u zraku se miješao s kapljicama vode u magli i formirao sumpornu kiselinu, stvarajući gustu, žuto-crnu i korozivnu maglu "grašak-supa".

Utjecaji

Veliki smog je paralizovao London i imao teške posljedice po zdravlje:

Poremećaji: Vidljivost je smanjena na nekoliko metara, što je onemogućilo prijevoz osim londonskog metroa. Koncerti i filmske projekcije su otkazani jer publika nije mogla vidjeti pozornicu ili platno, čak ni u zatvorenom prostoru. Stopa kriminala je navodno porasla, a čak se i stoka na pijaci Smithfield navodno ugušila.

Zdravstvena kriza: U početku, vlasti nisu paničarile jer je magla bila uobičajena, ali bolnice su ubrzo postale preopterećene. Većinu smrtnih slučajeva uzrokovale su infekcije respiratornog trakta poput bronhopneumonije i akutnog gnojnog bronhitisa. Žrtve su prvenstveno bile vrlo mlade, starije osobe ili osobe s već postojećim zdravstvenim problemima.

Broj smrtnih slučajeva: Neposredna vladina procjena bila je oko 4.000 smrtnih slučajeva, ali moderna istraživanja sugeriraju da je ukupan broj smrtnih slučajeva u narednim sedmicama i mjesecima bio između 10.000 i 12.000 ljudi.

Posljedice i naslijeđe

Katastrofa je bila velika prekretnica u historiji zaštite okoliša i javnoj svijesti o kvaliteti zraka i zdravlju.

Zakonodavstvo: Događaj je potaknuo britansku vladu da donese prekretnički Zakon o čistom zraku iz 1956. godine, kojim su uspostavljene zone bez pušenja u urbanim područjima i ponuđeni finansijski podsticaji domaćinstvima da pređu na bezdimna goriva poput plina, nafte ili električne energije.

Buduća poboljšanja: Naknadni Zakon o čistom zraku iz 1968. godine dodatno je vršio pritisak na poštivanje zakona. Iako je još jedan smog 1962. godine uzrokovao više smrtnih slučajeva, ništa u obimu događaja iz 1952. godine se nije dogodilo od tada, zahvaljujući zakonodavstvu i padu teške industrije u Londonu.

Moderno doba: Iako su smogovi povezani s ugljem stvar prošlosti u Londonu, zagađenje zraka (uglavnom od cestovnog prometa) ostaje problem, što dovodi do modernih inicijativa poput Zone ultra niskih emisija (ULEZ).

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad