Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, ocijenio je kako je društveni ambijent ispunjen prizorima nasilja i agresije te je naveo istraživanje prema kojem se prosječan maloljetnik godišnje, samo gledajući TV, "susretne sa 250.000 nasilnih sadržaja". On je u razgovoru za N1 odbacio kao dugoročno rješenje mjeru da se poveća broj policajaca u školama, kako bi se spriječile nemile scene koje su se u Srbiji desile prošle sedmice. "Policija ne može biti glavna karika za poboljšanje stanja u društvu. Djeca i roditelji se zbog ovoga neće osjećati sigurnije", istakao je Kržalić. Profesor je, također, dao savjet roditeljima koji posjeduju oružje.

U Srbiji od jutros 1.800 policajaca u školama. Je li to rješenje i da li postoji drugi načini?

Naravno da se može drugačije, ja bih tu mjeru možda ostavio kao posljednju. Ova mjera u neku ruku može dati rezultat, ali dugoročno ne može riješiti ove probleme koji su gotovo tri stoljeća sakupljani i koji su se u velikoj mjeri pojavili i raširili u sve pore društvenog života. Ne mogu se kreirati mjere samo na represiji i prevenciji policije. Policija ne može biti glavna karika za poboljšanje stanja u društvu. Djeca i roditelji se zbog ovoga neće osjećati sigurnije i to su pokazala iskustva iz drugih zemlja poput SAD-a, Kanade… Treba više raditi na preventivnim sigurnosnim mjerama, a dobro bi bilo i da se napravi naučno istraživanje da vidimo same uzroke, gdje trebamao djelovati.

Svrha porodice i obrazovnog sistema je da osposobljavaju mlade da odgovore onim zadacima koji se pred njih postavljaju. Ne smije se izostaviti ni društveni ambijent koji je pun negativnih prizora nasilja i agresije. Istraživanja iz Danske kažu da se jedan maloljetnik samo gledajući TV susretne godišnje sa 250.000 nasilnih sadržaja.

Postoje li modeli za reagiranje na ovakve situacije? Čija je to odgovornost?

To je odgovornost u suštini Vlade koja bi trebala formirati multidisciplinaran tim koji bi bio sastavljen od stručnjaka iz raznih oblasti. Simptomatično je da niko u Srbiji nije prepoznao ni jedan znak da će doći do zločina.

Treba li se ići u smjeru izmjene Krivičnog zakona i da se smanji dobna granica za kaznenu odgovornost maloljetnika?

Te ideje postojale su i ranije. Praksa zemalja EU je da je to dobna granica od 14 do 18 godina. Mislim da je ovo najbolji pristup i to je međunarodni standard. BiH je potpisnica tih međunarodnih standarda.

Koji je savjet roditeljima koji u kući posjeduju oružje?

Ako osobe posjeduju ilegalno oružje treba da ga predaju, a one osobe koje imaju legalno oružje da ispoštuju sva zakonska i podzakonska akta. To oružje ne smije biti dostupno djeci.

Treba li djecu voditi u streljačke centre? Treba li i na koji način jači nadzor streljana u BiH?

Pitanje je koliko će se mjere kontrole sprovoditi u praksi. Evo, da se vrši kontrola streljanja pitanje je koliko će se ona sprovoditi. Mislim da to neće dati rezultate i da će se naći drugi način, da se odlazi na neke druge poligone. Ne treba zaboraviti da su djeca u Srbiji išla u kampove za maljotnike gdje su učena da koriste vatreno oružje. Oni koji izgrade svoj stav da je društvo krivo za sve njegove probleme on će naći načina da realizuje svoje namjere.

Pozvao bih institucije Bosne i Hercegovine da urade slično kao i u Srbiji kada je riječ o predaji ilegalno oružja. U BiH imamo 750.000 komada ilegalnog oružja, dakle svaki peti građanin je u posjedu ilegalnog oružja.

Koliko je policija u mogućnosti pratiti ponašanje maloljetnika na društvenim mrežama?

Nažalost, policija je uvijek prva na udaru po svim pitanjima. Važno je da policija bude prisutna i da ozbiljno tretira svaku prijetnju.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad