Bosna i Hercegovina je pokazala veliko srce, solidarnost i empatiju - često smo mogli čuti nakon zemljotresa u Turskoj i Siriji, tokom akcija prikupljanja pomoći. To jeste BiH. Ali ne uvijek.

Prizori dječijeg bola najlakše u čovjeku izazovu želju da pomogne i olakša muku, ali koliko veliki taj bol mora biti da bi uzrokovao saosjećanje? Zbog čega ono često izostaje u svakodnevnom životu?

Možemo li biti dobri i jedni prema drugima i prije nego što se dese katastrofe? Možemo li na čovjeka gledati samo kao na čovjeka, ne praviti podjele čak i među djecom?

“Postoji selektivna empatija, različito se odnosiumo prema romskom djetetu i neromskom djetetu u siromaštvu. U sklopu našeg udružen ja realizujemo projekat gdje djeca mogu da odu u grad, restoran, da pojedu neki kvalitetan obrok, i vrlo često smo izloženi pogrdnim pogledima, rečenicama zar će i ono jesti ovdje, aludiranjima da nam se zapakuje olbroke i da dijete koje je romsko, “neadekvatno” obučeno ne jede tu nego na nekom drugom mjestu”, kazala je Edina Gračić, socijalna pedagogica iz „Zemlje djece u BiH“.

Selektivno smo empatični i klasno podijeljeni. Danas su trend luksuzne proslave dječijih rođendana. S druge strane stvarnosti su djeca čiji dan rođenja niko ne slavi.

“Djeca koja su korisnici samog programa Zemlja djece u BiH dolaze iz socijalno ugroženih porodica i na njih siromaštvo ima dvojaku ulogu, s jedne strane izloženi su zlostavljanju i raznim vrstama nasilje od strane svojih roditelja, ukljkučujući i zanemarivanje a sa druge strane izloženi su socijalnoj isključenosti od strane lokalne zajednice. Ono što je poražavajuće je da većina djece koja dolaze na naše djece koja žive u marginalizovanim zajednicama čak i ne znaju datum kada su rođeni a kamo li da govorimo o nekakvim proslavama rođendana. Poražavajuće je i da djeca, to vidim na terenu, prihvataju tu činjenicu kao dio života… nastojim ih uvjeriti da oni ne pripadaju tu, da mogu i da zaslužuju više”, dodaje Gračić.

Da zaslužuju više – ne misle svi. 186 je korisnika Dječije javne kuhinje u Lukavcu.

“Svaki dan se povećava broj, trenutno je 80 porodica koje su na čekanju, nismo u mogućnosti da im damo ni taj jedan obrok. I dali smo naziv Dječija javna kuhinja da ljudi vide da ljudi čuju da ljudi znaju da postoje gladna djeca, međutim to vlast našu apsolutno ne dotiče, na ovo pitanje da li su nadležni uznemireni ili se postidili ili ih je to podstaklo da nešto učine – apsolutno ne”, kazala je Selma Zukić, “Udruženje altruista” Dječija javna kuhinja.

Pored 500 milionera, u BiH 15 posto apsolutno siromašnih

Svako 6. domaćinstvo u BiH je siromašno, podaci su UN-a. 15% građana u apsolutnom je siromaštvu. Istovremeno je u zemlji 5 milijardera i preko 500 milionera.
Odrastanje u siromaštvu ostavlja duboke rane na duši. Znaju to oni koji su takvo odrastanje iskusili.

“Ja sam odrastao u jako jako velikom siromaštvu, mama je imala nas 5, 5 različitih muževa, niko nas nije prihvatio kao njihovu djecu. Kad dođemo u 5. razred pa nemamo šta da obučemo ili nemamo kao neko drugo dijete kiflu, paštetu, mi se radujemo velikom odmoru. Ja bih trčao da donesem tu hranu i znao sam da bogata djeca neće, salamu, džem. Ja bih znao da će to pripasti meni, djeca bi rekla šta da radimo sa ovom hranom koja je ostala, onda oni kažu dajte Miroslavu oni nemaju od čega da žive. S jedne strane sam bio jako jako srećan, ali s druge strane mi je bilo jako jako teško”, kazao je Miroslav Subašić, humanitarna organizacija „Mozaik prijateljstva”.

Danas Miroslav pomaže drugima, vodi humanitarnu organizaciju „Mozaik prijateljstva“. U njihovoj javnoj kuhinji svakog dana obrok dobije stotine ljudi.

“Vi ste to negdje ostavili u srcu, i zato ja danas kad god prođem pored svoje osnovne škole, bude mi jako jako teško…. Pokušavam da se sjetim ljudi koji su bili ljudi, ljudi koji su me i prljavog zagrlili, ljudi koji su vjerovali u mene. Niko ne zna kako se ustvari dijete osjeća”, kaže Miroslav.

Možda val dobrote i solidarnosti koji je u građanima BiH pokrenuo užas u Turskoj i Siriji, zatalasa i ustajalu baru ravnodušnosti prema onima koji ne nailaze na empatiju u svakodnevnom žiovotu. Možda postanemo bolji I međusobno. Možda političari dok prijavljuju svoje imovinske kartone, kuće, stanove, vile, pomisle na gladnu djecu koja na evidenciji dječijih i drugih javnih kuhinja, čekaju da dobiju bar jedan obrok.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad