Prema raspoloživim operativnim podacima sigurnosnih agencija u Bosni i Hercegovini trenutno se na području Sirije i Iraka nalazi 82 punoljenta državljanina Bosne i Hercegovine, od čega 42 muškarca i 40 žena.

Od ovog broja u sirijskoj regiji Idlib nalazi se 28 državljana Bosne i Hercegovine i to 10 žena i 18 muškaraca te 11 maloljetne djece, a za dva državljanina Bosne i Hercegovine se ne raspolaže pouzdanim podacima gdje se trenutno nalaze.

Teška situacija

U izbjegličkim kampovima Al Hol i Roj i pritvorskim jedinicima na sjeveroistoku Sirije nalazi se 52 državljanina Bosne i Hercegovine, od toga 22 muškarca i 30 žena sa njihovih 66 maloljetne djece (ukupno 118).

Selma Sultanović jedna je od žena koja se trenutno nalazi u sirijskom kampu Al Roj. Njen daidža Džemail Bećirović za N1 kaže, kako se prije nekoliko dana čuo sa Selminom majkom, Tifom Sultanović, koja inače živi u Švicarskoj.

“Pokušava da joj pošalje pomoć, ali u posljednje vrijeme ta pomoć nikako ne može da se ostvari, ta pomoć je izostala, pokušala je nekoliko puta da joj pošalje novac iz Švicarske, ali banke odbijaju da ta transakcija prođe, tako da je zaista ta moja sestrična u veoma teškoj situaciji. Živi tamo u tom kampu Roj sa kćerkom od tri, četiri godine. Muž je odvojen od samog početka, u nekom drugom je logoru”, kaže Bećirović.

Situacija je neizvjesna, dodaje, te je pitanje da li će uspjeti ikako da se izvuče. Teško i kontaktiraju sa Selmom, kaže.

“Jedno vrijeme je ona imala kontakt sa njom, preko Skypea, one su komunicirale. U posljednje vrijeme taj kontakt je izostao. Bilo je pokušaja prije mjesec dana, neka je nada postojala da se ona izvuče iz tog logora, ogromne cifre su tražene, novac je bio skupljen i na kraju je i to propalo, jer ti koji su garantovali da će je izvući i dovesti do Turske, sve je bilo dogovoreno, ali na kraju kada je trebalo da se to realizuje, očigledno da je bila prevara. Oni su htjeli novac unaprijed ali porodica nije mogla dati a da ona i dalje bude tamo”, priča Džemail.

Na pitanje ko su ti ljudi koji su je trebali “spasiti”, Bećirović odgovara:

“Detalje ne znam, telefonski mi je sestra rekla da je to povezano s nekim iz Rusije, neka organizacija kao da ima kontakt tamo, međutim to se pokazalo kao čista prevara”.

Porodica šalje pomoć godinama, no vjeruju da većina od toga do Selme ne dolazi.

Izvršene provjere

“To što pošalju, to nikad njoj direktno ne naslove taj novac, nego moraju sve nekim trećim licima da pošalju, a ta treća lica daju dio tog novca njoj na ruke i ona to primi, javi kasnije da je dobila, ali pitanje koliko je to.”

Bećirović priča i o svojim kontaktima s nadležnim institucijama u BiH. Kažu da su tražili od njega garancije da ako ona eventualno bude i došla iz Sirije u BiH, ko će nju primiti ovamo.

“Ja sam dao garancije kao član porodice da će ona biti kod mene, ovdje u Sarajevu, na Ilidži. Oni su prekontrolisali uslove mog života, jer sam ja rekao, ona se ne može vratiti u mjesto odakle je protjerana, jer ona je bila djecojčica kada je izbjegla logor u Liplju kod Zvornika, kao dijete je sa majkom s ocem i roditeljima otišla prema Tuzli, kasnije u Pakistan, iz jednog logora izbjegla da bi završila u drugom logoru u Siriji. Ljudi iz naših bezbjednosnih službi su išli, šta više, sve provjere izvršili u MUP-u u Zvorniku, vađeni su i rodni listovi da se vidi kakva je ta porodica, dolazili su i na lice mjesta tamo gdje je njena kuća, odakle je ona protjerana, da vide ima li uslova da se vrati, svi smo zaključili da je njoj najbolje ako se vrati, da je predaju meni u ruke, da će ostati kod mene dok se ne steknu uslovi da se vrati u Švicarsku gdje joj žive majka, otac i dvije sestre”, kaže Bećirović.

No, do danas se nije vratila, kao i desetine drugih žena i djece. Porodice su izgubile nadu, ali tračak se ponovo rodio od trenutka kada se u Siriji počela mijenjati situacija.

U razgovoru s Alemom Dolamić, prvom ženom koja je javno progovorila o sudbinama žena i djece u kampovima u Siriji i Iraku saznajemo kako je kroz jučerašnji razgovor sa sestrom, koja je također u kampu Roj, čula kako su se svi u kampu spakovali, jer se nadaju da će doći trenutak kada će i njih neko pustiti iz kampa.