Ako ste bili klinac 1980-ih i volili ste akcione filmove, velike su šanse da ste u nekom trenutku iznajmili tada kultni Nema predaje, nema povlačenja . Mnogima su i suze tekle niz lice kada su ga prvi put gledali, a finalna borba bila je uzbudljiva kao da o njoj ovisi cijeli svijet.

Film je bio veliki hit na video kasetama i, kao rezultat, stvorio je niz nastavaka u narednih nekoliko godina. Iako nijedan nije bio direktno povezan sa pričom, ukupno pet sjajnih filmova je (u različitim zemljama širom svijeta) dobilo brend No Retreat ,No Surrender : Raging Thunder (1987), Blood Brothers (1990), King Of The Kickboxers (1990) i American Shaolin (1991). Serija je nudila sve, od ultranasilnih ramboidnih krvoprolića do lagane akcione komedije. Jedna stvar koja im je bila zajednička osim naslova je da ih je sve napisao jedan čovjek: Keith William Strandberg.

U intervjuu za Den of Geek autor ovih filmova otkiro je detalje nastanka legendarnog filma.

Počnimo od početka sa Nema predaje, nema povlačenja . To je bio prvi film koji ste ikada napisali, zar ne?

Ok, počnimo od početka. Moj glavni smjer na koledžu je bio kineski jezici, a jedan od prvih poslova koje sam uzeo iz škole bio je predavanje engleskog jezika na Tajvanu. Oduvijek sam bio veliki obožavatelj filmova o borilačkim vještinama; Bruce Lee, Five Fingers Of Death , svi su me uvukli u borilačke vještine, tako da mi je uvijek bilo u glavi da želim nešto raditi u filmovima. Kada sam se vratio sa Tajvana, počeo sam da pišem za Martial Arts Magazine i malo sam stekao ime, ljudi su znali ko sam, i tada sam pomislio da bi to mogla biti dobra prilika da snimim film o borilačkim vještinama. Htio sam da napišem dobar film o borilačkim vještinama. Tako sam dobio posao da vodim Amerikance u Kinu kao turistički vodič. Ovo je još u ranim 1980-im. Tada niste mogli putovati u Kinu kao pojedinac, morali ste ići kao dio turističke grupe, a mi bismo obično išli u Kinu na 14 dana, presjedali u Hong Kongu 3 ili 4 dana i onda se vraćali u Kinu sljedeće sedmice. I u jednom od tih odmora odlučio sam da kontaktiram gomilu filmskih kompanija iz Hong Konga i vidim da li su zainteresirane za film koji bi imao američku priču, ali bi uključivao hongkonški stil borbe. Zvao sam Golden Harvest, Shaw Brothers, zvao sam zaista sve i niko nije htio razgovarati sa mnom. Na većini mjesta nisam prošao pored recepcionara.

Ali sam dosta istraživao o sezonskim filmovima i znao sam da Ng See-Yuen govori mandarinski, jer je bio iz Šangaja. Nekako sam ga dobio na telefon. Spustio mi je slušalicu, a ja sam prešao sa engleskog na kineski, a on mi je rekao: “Oh!” a onda me zamolio da dođem. Otišao sam u ured sezonskog filma i proveli smo divan dan zajedno razgovarajući o filmovima, gledajući filmove, i jednostavno smo se dobro slagali. Svidjela mu se ideja da snimi američki film sa borbama u Hong Kongu jer to nikada nije urađeno. Sve te vrste vestern filmova nikada nisu imale ništa što bi bilo ni blizu nivoa preciznosti i detalja koji su dolazili iz Hong Konga pa je rekao: „Hej, ako odlučim da uradim ovo, onda si ti moj tip“.

Vratio sam se u SAD i nisam ništa čuo oko godinu dana. Predavao sam u fitnes centru kada su me zvali i on je rekao: „Hej, snimamo ovaj film, idemo!“ pa sam odletio u Hong Kong i tamo sam proveo oko 2 sedmice, sastajavši se sa Ng svaki dan, planirajući film. 

Da li je priča bila vaša ideja?

To je bila Ngova ideja, ali smo je zajedno razvili. Bio sam toliko loš u pisanju scenarija da je moj originalni nacrt No Retreat, No Surrender imao oko 200 stranica!

Žanr je izgubio na popularnosti tamo krajem 90-ih/početkom 2000-ih. Dakle, sada ljudi ponovo posjećuju prvi No Retreat na Blu-Rayu, znate li postoje li planovi za restauraciju ostalih?

Još uvijek sam u kontaktu sa Seasonal-om i radimo na nekoliko različitih projekata i sada imamo prava na mnoge filmove. Tako da gledamo na sastavljanje novog projekta i možda pakiranje ponovnog izdanja ostalih u isto vrijeme kada novi izađe. Ne želim da pravim reboot No Retreat, No Surrender ili bilo čega sličnog, ali mislim da ima prostora za povratak na zdravu priču sa nekom stvarnom akcijom. Mislim da smo neko vrijeme tamo skoro skrenuli u pornografiju borbe sa stvarima kao što je The Raid i to je jednostavno previše. Mislim, nazvao sam Chucka Jeffreysa ( Bloodmoon ) nakon što sam odgledao Raid i samo rekao “Šta je ovo dođavola?” Nisam mogao vjerovati! 

Nedavno sam gledao film pod nazivom The Martial Arts Kid i bio je odličan film i imao je određenu dozu uspjeha, ali nije postigao uspjeh koji je zaslužio jer jednostavno nije bio dovoljno velik. Tako da mislim da ima prostora za film sa većim budžetom koji vraća neke od stvarnih borbi uz dobru priču i neke lekcije koje treba naučiti. Mislim da nisam završio sa snimanjem filmova, ali želim da ih snimam pod mojim uslovima.