Sociologinja o nedavnim slučajevima koji su zgrozili javnost: Na dobrom smo putu da društvo u BiH nazovemo bolesnim

Naša sagovornica je na početku razgovora navela da su sva negativna dešavanja, konkretno sada u Tuzli, ali i inače, zapravo možda samo vrh ledenog brijega koja povremeno, s vremena na vrijeme, isplivaju na površinu.

"Onda na njih obratimo pažnju, ali ne analiziramo dovoljno neke dublje uzroke društva u kojem živimo, za koje je potrebna zaista jedna dublja sociološka analiza. Možda bih se složila s jednom malo starijom teorijom u okviru društvenih nauka, a to je da postoje zdrava i bolesna društva. Meni se čini da smo mi sada na dobrom putu duboko zagazili u područje u kojem bosanskohercegovačko društvo možemo odrediti kao bolesno", kazala je Popov-Momčinović.

Popov-Momčinović dalje naglašava da društvo ne čine samo institucije i političari, već svi građani te dodaje da je pogrešno svoditi problem samo na političku sferu.

"Mi se, pa da li u medijima ili općenito, kad analiziramo procese, najviše fokusiramo na političku sferu, pa i na politički vrh. Pa kažemo: ‘Institucije ne funkcionišu, takav nam je politički sistem.’ Zaboravljamo da mi činimo institucije. Kad se kaže ‘podijeljeno društvo’, kod nas se misli uglavnom na etnički aspekt, a to je površna analiza koja odražava politički sistem. Zaboravljamo kako društvo povratno utječe na te političke procese", istakla je.

Dodaje da je društvo danas raspadnuto na male interesne grupe i pojedince koji se bore za preživljavanje, što zapravo, kako pojašnjava, vodi gubitku empatije i opšteg interesa.

"Mi smo i podijeljeno društvo u smislu da smo raspadnuti na male atome. Kao pojedinci i pojedinke, dijelom smo prinuđeni da se borimo za preživljavanje. Većina ljudi živi ili u siromaštvu ili na rubu siromaštva, pa nemamo ni vremena da pratimo sve što se dešava, da pokušamo utjecati ili da se povežemo s drugima i nešto učinimo. Pored te atomizacije, podijeljeni smo i na uske interesne grupe. To vidimo ako analiziramo političke partije koje više nisu partije bez obzira na to o kojoj govorimo, da li o SNSD-u, da li o našoj stranci. To su organizacije sastavljene od interesnih grupa gdje se ljudi međusobno nadmeću za političku nadmoć, a ne odražavaju potrebe društva. Isto je i u drugim sferama - civilnom društvu, akademskoj zajednici... Sve je raspadnuto na sitne interesne grupe i gubi se opšti interes. A s njim i empatija za najugroženije slojeve društva - starije, nemoćne, osobe sa invaliditetom, Rome, bilo koju ugroženu grupu o kojoj govorimo ‘na taj dan’", navela je profesorica.

Govoreći o mogućem “lijeku” za stanje u kojem se društvo nalazi, Popov-Momčinović objašnjava da je promjena svijesti najteži, ali nužan korak.

"Ta surova ideologija prodrla je u sve zemlje svijeta, a kod nas možda i lakše jer smo mala, nažalost, beznačajna zemlja. Uz to, raspad socijalističkog sistema izbacio je i njegove dobre vrijednosti: socijalna prava, solidarnost, ljudsko dostojanstvo. Sada živimo surovo preživljavanje, ‘svaki čovjek je sebi vuk’. Ključno bi bilo promijeniti društvenu svijest, a to je najteže. Vrijednosti i stavovi se najsporije mijenjaju. Svijest ne prati zakonske promjene. Evo, kad govorimo o rodnoj ravnopravnosti - donijeli smo zakone, mehanizme, nismo imali ni velike otpore, ali promjena svijesti ide sporo. Tu bi možda trebalo smjene generacija, ali nemamo vremena čekati", pojasnila je Popov-Momčinović.

Profesorica smatra da je odsustvo odgovornosti i empatije posljedica potpunog obesmišljavanja društvenog djelovanja.

"Iskreno, ne volim ni odgovarati na to. To su ofucani termini - patriotizam, ponos... Na šta ponos, kad se ovo dešava i kad društvo ovako izgleda? Meni je strašno, evo Jablanica - koliko je prošlo vremena, a da ne vidimo da se tim ljudima pomoglo? Niti je bilo ko dao ostavku, barem simbolički", jasna je Popov-Momčinović.

Podsjeća i da građani rijetko preuzimaju odgovornost za društvene promjene.

"Trebamo pitati i sebe - jesmo li mi išli na protest, jesmo li nešto organizovali? Kao u Srbiji - vlast pokušava uništiti društvo, pa i društvo ima problem da se samo organizuje i artikuliše zahtjeve. Svaka čast na masovnosti i upornosti protesta, ali sve se obesmišljava. Protesti se drobe, dešavanja se razlažu na sitne akcije, a sve je pod kontrolom države. Ljudi mogu biti stotine hiljada na ulicama godinu dana, a da se ništa konkretno ne promijeni", istakla je.

Govoreći o nedavnom slučaju podvođenja maloljetnica u Tuzlanskom kantonu, Popov-Momčinović kaže da bi upravo takvi događaji morali biti okidač za promjenu.

"Morali bi biti. Kada se nešto desi djeci, posebno djevojčicama bez roditeljskog staranja - ima li ugroženije grupe? Ipak, nismo skroz izgubili empatiju, ima je po komentarima, aktivnostima na mrežama, ali istovremeno i mizoginih komentara. Sve je to odraz svijesti - da podrška traje dan-dva i nestane. To je povezano i sa medijskim načinom izvještavanja, sa društvenim mrežama koje svode sve na ‘lajkanje’, bez organizovanja. I s obrazovnim sistemom koji je izdvojen iz društva. Ovo nam jeste alarm. Svaki događaj jeste alarm. Nadala sam se da će Jablanica pokrenuti ljude - da tim ljudima barem kažemo da ih nismo zaboravili. Takva tragedija, a očigledno je da je ljudski faktor bio umiješan", stava je Popov-Momčinović.

Zaključuje da, iako društvo prolazi kroz retrogradne procese, ne treba gubiti nadu.

"Ne trebamo se predavati. Nismo ni najgori na svijetu. Ovo su procesi — nažalost, nazadni i retrogradni. Iako je tako ne smijemo zaboraviti da u većini zapadnog svijeta postoji barem protuteža zlu, postoji struktura odgovornosti", poručila je, između ostalog, Popov-Momčinović koja je naglasila da svaki događaj u kojem stradaju ranjivi članovi društva poziv na buđenje i promjenu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad