Šoja: Saopćenje Ministarstva vanjskih poslova BiH o Venecueli bilo je katastrofalno

Šoja: Predstavnici u UN-u govorili o Maduru, a ne o američkoj akciji

Historičar i bivši diplomata Slobodan Šoja govorio je o motivima američke intervencije u Venecueli, odbacujući narativ o borbi protiv narko-kartela i ukazujući na dublje političke i ekonomske interese Washingtona.

Kako ističe, priča o drogi služi isključivo kao paravan.

Šoja podsjeća da su čak i bivši visoki dužnosnici Ujedinjenih nacija za borbu protiv narkotika javno naglasili da optužbe protiv Venecuele nemaju uporište. Kao posebno tragičan primjer navodi ubistva siromašnih ribara koji su, kako kaže, lažno proglašavani krijumčarima.

„Stotinjak ribara je ubijeno pod izgovorom borbe protiv droge. To nisu bili kriminalci, nego siromašni ljudi koji su ribarili da bi preživjeli. Oni su danas potpuno zaboravljene žrtve“, upozorava Šoja, dodajući da bi bilo poštenije da SAD otvoreno priznaju motive intervencije.

U tom kontekstu, smatra da je ključni cilj bio jasan od samog početka.

Međutim, ekonomski interes vidi samo kao jedan dio šire slike. Za Sjedinjene Američke Države, naglašava, Latinska Amerika je decenijama prostor političke kontrole, a ne ravnopravnog partnerstva. Svaki lider koji je pokušao voditi nezavisnu, „narodnu“ politiku završavao je uklonjen ili marginaliziran.

Govoreći o unutrašnjem kontekstu Venecuele, Šoja priznaje da Nicolás Maduro nije bio uspješan lider, ali podsjeća da je Hugo Chávez duboko promijenio zemlju.

„Chávez je napravio pravu revoluciju. Prije njega, profit od nafte nije ostajao narodu – sve je odlazilo van zemlje. To je bio ključni lom“, kaže Šoja, dodajući da Venecuela, osim nafte, raspolaže i ogromnim zalihama zlata i plina, o čemu se rijetko govori.

Posebno upozorava na paradoks aktuelne situacije: formalno se govori o promjenama, ali se suštinski ne vidi nova politička struktura.

„Imamo gotovo isti režim, nema opozicije koja se javlja, nema jasne tranzicije. Sve izgleda kao da se stara vlast samo prilagođava novim okolnostima“, ocjenjuje on.

U tom kontekstu, smatra da bi Washington mogao pokušati sarađivati s dijelovima postojećeg sistema kako bi tranzicija bila što mirnija i bez većih potresa.

No, najveću cijenu, upozorava, platit će obični građani.

„Američke kompanije će ponovo preuzeti monopol nad naftom i plinom. Narod od toga neće imati ništa.“

Govoreći o sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, Šoja posebno ukazuje na selektivnost i licemjerje zapadnih predstavnika, navodeći primjere iz same rasprave.

„Britanski i francuski predstavnici govorili su gotovo isključivo o Maduru, ali nijednom riječju nisu pomenuli Sjedinjene Američke Države“, kaže Šoja, podsjećajući da je riječ o Vijeću sigurnosti, instituciji koja bi trebala raspravljati o miru i međunarodnom pravu.

Posebno mu je, kaže, bila zanimljiva intervencija danske predstavnice.

„Danska predstavnica je prva koja je negativno pomenula Sjedinjene Američke Države, ali to ne bi uradila da Trump prethodno nije pomenuo Grenland. Tek kad se osjeti direktna prijetnja, tada se javlja principijelnost.“

Takav primjer, prema njegovim riječima, pokazuje kako funkcionira savremena međunarodna politika: reagira se tek kada su ugroženi vlastiti interesi.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Šoja je znatno oštriji. Smatra da je zvanična reakcija bila nepromišljena i politički štetna.

„To saopćenje Ministarstva vanjskih poslova bilo je katastrofa. Čisto, nepotrebno dodvoravanje Sjedinjenim Američkim Državama.“

Šoja dodaje da je Bosna i Hercegovina imala prostora za daleko odmjereniji i dostojanstveniji stav.

„Diplomate postoje upravo zato da nađu mjeru. Ovo nije bio diplomatski stil, nego gubitak obraza. Konaković je govorio o Maduru, a akciju gotovo nikako nije ni pomenuo.“

Mijović: Trump ne pokazuje povjerenje u međunarodni poredak zasnovan na pravilima

Međunarodno pravo danas ima sve manju težinu, dok politika sile postaje dominantan obrazac djelovanja velikih sila, ocijenio je Pavle Mijović, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu UNSA, komentarišući vojne intervencije, ulogu Sjedinjenih Američkih Država i politiku Donalda Trumpa.

Govoreći o stanju međunarodnog prava, Mijović je napravio poređenje s književnošću.

„Kada govorimo danas o međunarodnom pravu, čini mi se zgodna jedna analogija iz Kafkinog procesa u kojem u principu stoji da pravo postoji ali ne znači gotovo ništa. Tako i međunarodno pravo danas, malo ko vjeruje u međunarodno pravo.“

Prema njegovim riječima, ključni udar na međunarodne institucije došao je iz same američke administracije.

„Generalno, Trumpova administracija u principu sve što radi, čak i u prvom mandatu, je da umanjuje važnost tih međunarodnih institucija koji su u principu od Drugog svjetskog rata imali za cilj da sve te egoistične interese između država, vladaju na sile, kaubojski pristup, onako u nekoj američkoj terminologiji za šaku dolara, da dijelom pacificira to.“

Mijović ističe da Donald Trump ne pokazuje povjerenje u međunarodni poredak zasnovan na pravilima.

„Donald Trump naprosto ne vjeruje u to. On je dao prioritet svojim nacionalnim interesima i time je derogirao svaku pozitivnu tekovinu međunarodnog prava.“

Posebno se osvrnuo na simboliku nasilnog djelovanja prema šefovima država.

„Ako apstrahiramo od Madura, koji je poprilično kompleksan lider, opterećen različitim stvarima, autokracijom, pauperizacijom Venecuelom, ako abstrahiramo od toga, mislim kada jedan predsjednik zaspe u svojoj rezidenciji i sutradan se probudi otet, kidnapiran u New Yorku, u principu to je simbolička gesta rata.“

Prema njegovim riječima, Trump dosljedno sprovodi politiku koju je najavljivao.

„Donald Trump ispunjava sve ono što je obećao.“

Mijović podsjeća i na novu vojnu doktrinu koju su prepoznali američki mediji:

„Njegova, ta nova, vojna doktrina, novinari New York Timesa su joj dali naziv 'Don Raw Doctrine', po njemu i po predsjedniku Monroe, koji je kako je rekao profesor Jakovina, prije 200 godina razvio tu doktrinu intervencionizma.“

Govoreći o širem historijskom kontekstu, naveo je da Sjedinjene Američke Države imaju dugu praksu unilateralnog djelovanja.

„Amerika je, pogotovo u 90-ih godina, doba Hladnog rata, bilo onako glavna, broj jedan šef u svijetu, to je bilo doba jakog unilateralizma. Djelovala je mimo svih ustaljenih međunarodnih konvencija, zato što je naprosto bila jedna super sila.“

Mijović smatra da je kod Trumpa ta politika dodatno ogoljena. „Kod Donalda Trumpa sve je onako prenaglašeno.“

Dodaje da se iza zvaničnih objašnjenja često kriju ekonomski interesi. „On sam kaže, mi želimo u principu njihove energente, želimo njihove resurse.“

Na kraju zaključuje da Trumpov stil vođenja spoljne politike ima prepoznatljivu estetiku sile.

„Donald Trump u principu vodi u određenoj mjeri ovu svjetsku politiku na jedan onako kaubojski način, kao da je posluženo iz nekog spageti vesterna.“

Jakovina: Za male zemlje rušenje poretka gotovo je katastrofalno

Aktuelna američka intervencija, prema historičaru Tvrtku Jakovini, ne predstavlja stvarni presedan u vanjskoj politici Sjedinjenih Američkih Država, već podsjeća na rijetke, ali historijski poznate primjere iz perioda Hladnog rata.

„Ona jeste novina u odnosu na ono što smo zadnji put vidjeli, tačno prije 36 godina, kada se general Manuel Noriega predao američkim vlastima.“

Jakovina podsjeća da je slučaj Paname bio posljednji primjer intervencije u kojoj je de facto šef države uhapšen i izveden pred sud druge države.

„To je bila posljednja hladnoratovska intervencija tog tipa i posljednja američka intervencija u kojoj je jedan de facto šef države na ovakav način zatvoren i odveden na suđenje u Sjedinjene Američke Države.“

Govoreći o širem kontekstu, Jakovina ističe da američke intervencije u Južnoj Americi predstavljaju dugotrajan obrazac političkog djelovanja.

„Američka historija intervencija u Južnoj Americi je duga, a doktrina je već dvjesto godina na snazi, s usponima i padovima.“

Posebno problematičnim smatra poruke koje su poslane s konferencije za medije, jer su ekonomski interesi stavljeni ispred političkih i demokratskih vrijednosti.

„Gotovo isključivo se govorilo o nafti i o privatnim kompanijama koje bi sada trebale pohrliti investirati u Venecuelu.“

Takav pristup, naglašava Jakovina, ostaje nejasan s obzirom na činjenicu da je venecuelanska naftna industrija nacionalizirana još 1976. godine.

„Venecuela je nacionalizirala naftnu industriju 1976. godine i te stvari su ostale nejasne.“

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da u javnim istupima nije bilo riječi o demokratiji niti o političkom legitimitetu vlasti.

„Nijednom riječju nije spomenuta demokratija niti predsjednik kojeg priznaje veliki dio zapadnih zemalja.“

Neizvjesno je i koliko bi američko prisustvo u Venecueli moglo trajati, kao i na koji način bi se ono uopće provodilo.

„Ne znamo koliko će dugo trajati američko prisustvo i putem kojih mehanizama će se ono tamo provoditi.“

Jakovina smatra da ponuđena politička rješenja ne bude optimizam među građanima koji su očekivali stvarnu promjenu režima.

„Zamjena Madura njegovom potpredsjednicom ne djeluje ohrabrujuće za one koji su se nadali promjeni.“

Podsjeća da historija poznaje brojne primjere u kojima su velike sile ignorisale međunarodna pravila.

„Otmice predsjednika i državnih vođa dešavale su se i ranije, poput Mađarske 1956. ili Afganistana 1979. godine.“

Zaključno upozorava da se svijet ubrzano udaljava od poretka uspostavljenog nakon 1945. godine, što posebno ugrožava male države.

„Za male zemlje rušenje poretka zasnovanog 1945. godine gotovo je katastrofalno.“

Na kraju odbacuje ocjenjivanje političkih lidera na osnovu njihovog porijekla ili formalnog obrazovanja.

„To kako je neko započeo svoju karijeru nije važno – važno je kakav je bio kao vladar.“

Tabak: Trumpove intervencije - orkestar moći i zabrinjavajući globalni kontekst

“To je tipično za Amerikance. Dakle, ovaj vojni dio, s kojim obično započinju njihove intervencije, obično je izveden uzorno, da kažem, po svim pravilima struke i to nije iznenadilo ni ovdje. Drugo pitanje, idući koraci kad politika treba imati plan i strategiju i razraditi šta dalje, nakon što vojska odradi svoje – to je i ovdje, bojim se, puno veći problem. Ovih 150 ili koliko aviona, niz helikoptera sa specijalcima, vjerovatno i bombardovanje tih aerodroma, lokalnih vojnih baza, elektroničko ratovanje – to sve je bilo iskoordinirano uzorno. Pravi orkestar na djelu. A tek sad, zapravo, ostaju posljedice i pitanje koliko se zapravo kontroliše državu koja ispred svoje obale ima američke brodove s jedno petnaestak hiljada ljudi, ali ni izbliza nije pod nekakvom pravom kontrolom, okupacijom ili nečim što bi zapravo davalo osnovu za priče o upravljanju državom, njihovom naftnom industrijom ili čime već – to je sve još otvoreno”, pojasnio je vojni analitičar Igor Tabak.

Kako se ovakva intervencija uklapa u imidž Donalda Trumpa kao političara koji se predstavlja kao mirotvorac, analitičar je pojasnio kako se radi o već viđenom Trumpovom djelovanju, te kako se na ovaj način svijet samo vraća daleko u prošlost.

“Sve su to Trumpove vanjskopolitičke specijalnosti koje nas nažalost, što se američke zapadne sfere tiče vraćaju 200 godina u povijest, a što se Evrope tiče i uopće globalnih odnosa, zapravo nas vraćaju 100 godina u povijest. Zapravo, dijeleći svijet na nekakve uticajne sfere i otvarajući prostor bilo kome ko je vojno jak i ima volju, da praktično ‘pljune’ na sve te pravne dokumente i bilo kakve koncepte u zadnjih puno desetaka godina, koji su nam osigurali ovaj mir koji imamo globalno i taj jedan ekonomski razvoj koji je bez presedana. Ali to sve Trumpu malo znači”, zaključio je analitičar.

O sličnim Trumpovim intervencijama u Kolumbiji, možda Grenlandu, Kanadi, analitičar kaže kako ‘idu u kontekst koji je zabrinjavajuć’, a govoreći o ‘malim državama’, kazao je:

“Nije teško biti na rubu takvih događaja i doslovno kao mala država zapravo se nadati da nas ti sukobi velikih na neki način zaobiđu, jer eto nemamo nafte, nemamo nekih velikih resursa ovog ili onog tipa. Ali sve je to povratak u taj jedan tip politike koji se dugo nije vidio - na sreću. I sve ove Trumpove verbalne akrobacije, zapravo, itekako dižu i napetosti i strahove u čitavom nizu zemalja”, rekao je Tabak.

Na kraju je analitičar spomenuo i problem izbjeglica, te mogući problem izbjegličke krize, a nakon hapšenja Madura i aktuelnih dešavanja, za koju ‘tek treba vidjeti kako će se razvijati’, navodi, piše FTV.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad