Kiša je napravila probleme širom BiH, brojna domaćinstva su odsječena, odgađa se nastava, vodostaji rijeka i dalje u porastu. Da li poznavanje reljefa, konsultovanje struke i ekološka osviještenost mogu spriječiti fatalne ishode i ogromnu materijalnu štetu koju izazovu svake obilnije padavine, pitali smo akademika Muriza Spahića, stručnjaka za geo-ekologiju i hidrologiju.

Spahić kaže da se na prirodu ne može uticati ali može na neke druge faktore.

“Na prirodno ne možemo uticati, ali možemo uticati na faktore na prostorima gdje padavine padaju. To su prirodni faktori ali preobraženi ljudskom djelatnošću i to je problem. Mi pod “motom” da upravljamo prirodom zapravo nju uništavamo i činimo podlogu da velike količine padavina predstavljaju veliku opasnost po stanovništvo i materijalna dobra”, kazao je Spahić

“U ovom kontekstu, sve rijeke su u uzdužnom profilu orijentisane od višim ka nižim nadmorskim visinama. Ako postavimo na određenom profilu određenu količinu otpada ili krutog otpada onda će taj otpad biti nova etaža uravnjavanja prema izvorištu. Doći će do zatrpavanja riječnog korita. Dolazi do izdizanja riječne mase i onda rijeka izliva i tako dolazi do poplava. Da toga nije, da nije nas koji to tako radimo, onda bi se rijeke usjecale prirodnim tokom a ne bi se taložili nanosi na onim dijelovima gdje čovjek intenzivno djeluje“, pojasnio je Spahić.

Kaže da je ljudski faktor izuzetno važan.

“Uvijek se pribojavamo zbog onoga šta smo mogli učiniti, a nismo to učinili. Vidite po Sarajevu, propusti za vodu gdje se sliva voda sa betonskih i asfaltnih površina, oni su začepljeni i dolazi do lokalnih akumulacija voda. Čovjek je, dakle, izuzetno uticajan i taj uticaj najčešće utiče iz neznanja. To nije namjerno, ali nije ni ispravno“.

Da li su mogli biti drugačiji ishodi u prethodnim poplavama gdje su izgubljeni životi?

“Naravno da jesmo. Da se stanovnici nisu tu nalazili, ne bi poginuli. Da niste bile tu, ne biste stradali. Ali ima nešto što se dešava i u prirodi, i to dešavanje pripada punktuacijama klimatskih promjena. Klima se mijenja, te promjene smo osjetili 2014. godine i mogli smo nešto naučiti”, istakao je i pojasnio:

“U razgovoru sa ljudima u Hercegovini najčešće čujemo da bi oni da izmjeste lokacije novih domova. Sada su klizišta iza Sarajeva centralni problem i zaista jeste. Kada govorimo o tome, zavara nas lijepo vrijeme i govorimo “ma hajde neće”. To nas je dovelo do toga sada kada se klizište pokreće i ugrožava dio stanovnika“.

Rad u etapama

Spahić ističe da se projekti u ovom polju moraju raditi u etapama.

“Kada se radi neki projekt, on se dijeli u etape rada. Tu se trebalo preventivno uraditi i rasporediti kad se šta radi. Znamo da vodno tijelo koje se nalazi u klizišnoj masi će stalno izazivati kliženje mase prema nižim etažama. Trebalo je tu vodu izvaditi iz klizišne mase i usmjeriti u vodotoke i spriječiti širenje pukotina. Stanogradnja koja se odvija na planinskim dijelovima, sada se zasjecaju i gradovi i ne vodi se računa gdje i na koji način tu masu deponovati. Kako je deponovati itd. Tu se i politika umiješala na način da se tu nalazi kanton i entitetska linija“.

Za pet mjeseci se moglo dosta uraditi.

“Mi razmišljamo od problema do problema. Moglo se uraditi preventivno dosta toga na klizištima za pet mjeseci, ali nije ništa. Mora se obratiti vlasti u Sarajevu, to se nalazi na entitetskoj liniji i raditi s dogovorom“, kazao je Spahić.