Srbijanski historičar: Potonuli smo u nacionalistički bezdan u kojem i danas živimo

Historičar Milivoj Bešlin za FTV osvrnuo se na ideje sadržane u deklaracijama narodnooslobodilačkog pokreta i njihovu historijsku pozadinu. Na početku razgovora istakao je da antifašistička odlučnost nije bila slučajna, nego rezultat dubokog iskustva naroda koji su željeli prekinuti sa teškom prošlošću.
„Kada su u pitanju oni koji su započeli antifašističku borbu, odnosno narodnooslobodilačku borbu i socijalističku revoluciju, važno je reći da to nije bila samo antifašistička borba. To je u sebi nosilo i snažan element socijalne revolucije. Partizanski pokret je bio prije svega emancipatorski, i to dvostruko: nacionalno i socijalno. Komunisti, kao ključni politički faktor tog vremena, dolazili su pod uticajem nacionalne diskriminacije koja je postojala u Kraljevini Jugoslaviji. Oni su zato nastupali s idejom nacionalne emancipacije, da svako može biti ono što jeste.“
Istakao je da se istovremeno radilo i o borbi protiv socijalne nejednakosti, što je dodatno učvrstilo revolucionarni karakter pokreta.
„S druge strane, postojala je i ideja socijalne emancipacije, odnosno socijalističke revolucije, da više ne bude ni socijalne diskriminacije.“
Govoreći o ratnom kontekstu, podsjeća da je partizanski pokret, uprkos ogromnim žrtvama, izrastao u najmasovniji kontinentalni pokret otpora u Evropi.
„Jugoslavija je iz Drugog svjetskog rata izašla s milion žrtava, a partizanski pokret završio je rat kao jedan od najvećih evropskih pokreta otpora – zapravo najveći kontinentalni, odmah iza Sovjetskog Saveza – sa blizu 800.000 antifašističkih boraca.“
Bešlin je dodao da je takav emancipatorski projekt nastao usred dotad najvećih međunacionalnih mržnji i zločina, što ga čini još značajnijim.
„U središtu klanice i genocida koji se tada sprovode na tlu Jugoslavije, nastao je pokret koji je izašao s idejom potpune nacionalne ravnopravnosti – idejom da su svi narodi u Jugoslaviji ravnopravni, idejom bratstva i jedinstva. To je bilo zaista revolucionarno. Taj pokret izlazi i s idejom da nema povratka na staro… mijenjamo karakter naših društava. To je bilo revolucionarno u punom smislu te riječi.“
Međutim, kasnije, delegitimacija komunista kao nosilaca antifašističke ideologije dovela je do slabljenja antifašističkog konsenzusa na kojem je počivala Jugoslavija.
„Kako se delegitimisala dominantna ideologija koja je vodila jugoslovenski antifašizam – a to su bili komunisti – tako se smanjivala i sama odlučnost. Vezu između komunista i antifašizma stvorila je historija; nemoguće je konstruisati nekakav nekomunistički antifašizam.“
Na kraju zaključio je da se s padom tog konsenzusa otvorio prostor za jačanje nacionalizama, čije posljedice društva regiona osjećaju i danas.
„Kako je slabio antifašistički vrijednosni konsenzus na kojem je bila zasnovana Jugoslavija, tako smo potonuli u nacionalistički bezdan u kojem i danas živimo.“
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare