Javnost je već navikla da iz Srebrenice rijetko dolaze pozitivne priče, a ova je baš takva. Danas se nešto radilo na Malom Guberu na šetalištu prema izvorištu Crnog ili Velikog Gubera, vode koja se od pamtivijeka smatra lijekom, a u bivšoj Jugoslaviji je to zvanično i bila. Prodavala se u apotekama a na bazi njenih 48 ljekovitih izvora radila je Banja praveći pred rat 90000 noćenja i oko 3 miliona dolara prihoda.

Banja odavno ne radi a voda lijek, neophodan mnogima, već više od trideset godina teče u kanalizaciju.

Srebrenički mineralni izvori bili su poznati još prije dva milenijuma, a u vrijeme Austrougarske monarhije za četiri godine, bečka firma „Matoni“ je napunila i u svijet izvezla 2 miliona i 818.199 boca guber vode.

“Za godinu i po srebrenička Banja Guber biće u punoj funkciji i ovim značajnim, u svijetu poznatim ljekovitim vodama, neće više gazdovati privatni mešetari, koji do sada nisu uradili ništa. Dosta je prošlo vremena da ova banja nije počela raditi”, rekao je 18. oktobra 2020. godine u Srebrenici Milorad Dodik.

On je tada obećao 40 miliona maraka za izgradnju specijalne zdravstvene ustanove za liječenje ljekovitom vodom Crnog Gubera. Ta bolnica bi bila u državnom vlasništvu, u sastavu Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Miroslav Zotović” iz Banjaluke.

Međutim do danas na području Gubera se konkretno nije dešavalo ništa.

Danas je nekoliko ljudi radilo na uređenju šetališta i dodatnih sadržaja izletištu gdje je pored ljekovite vode i velika koncentracija ozona i negativnih jona.

Akciju je pokrenuo Mirko Sekulić, a danas se pridružila Turistička organizacija i Komunalno preduzeće iz Srebrenice.

“Ovo je dokaz kako se može nešto uraditi i bez para, velikih projekata i investicija. Naš sugrađanin Mirko Sekulić je svojim ličnim radom i sredstvima pokrenuo jednu, tako da kažem, turističku akciju poznatu ne samo u Srebrenici već i dosta šire osmislivši drvenu kućicu koja se lijepo uklapa u prirodnu okolinu i gdje ima svoje neke proizvode. On je motivisao i nas iz Turističke organizacije da se uključimo i pomognemo mu koliko je to u našoj moći. Bez utroška ikakvih para došli smo tu da pratimo njegove ideje koje su zaista fantastične čemu se radujemo i voljeli bismo da imamo još više ovakvih ljudi i ideja”, kaže direktor Turističke organizacije Srebrenica Slaviša Petrović.

Na konstataciju da Srebrenica ima brojne turističke mogućnosti koje se malo ili nimalo koriste, a mogle bi po mnogima biti točak koji bi Srebrenicu podigao sa dna liste izrazito nerazvijenih opština on kaže:

“Turistička organizacija ima za cilj da promoviše turističke proizvode koje imamo na području naše opštine. Nažalost mi imamo dosta turističkih potencijala koji nisu u potpunosti valorizovani i iskorišteni. Mi kao Turistička organizacija se trudimo da prvo svojim primjerom pokažemo koje su to lokacije, koji su to potencijali i na koji način mogu da se iskoriste i valorizuju. Poruka nas iz jedne male lokalne turističke organizacije bi bila da najprije cijela lokalna zajednica, a samim tim i država trebaju stati iza turizma koji je dokazano najbrže rastuća privredna grana u svijetu. Mi u Srebrenici imamo izuzetne turističke potencijale i mislim da bi nam to mogla biti šansa za opstanak, da ljudi ostanu u Srebrenici, da naša sela opstanu, da se još više uloži u infrstrukturu kako bi ljudi ostali i živjeli od svog rada.”

„Glavni krivac za sve“, Mirko Sekulić je kao samohrani otac podigao dva, danas već odrasla sina. Jedan „trbuhom za kruhom“ već nekoliko godina radi na Malti dok je drugi još uvijek u Srebrenici bez stalnog zaposlenja. Mirko je po zanimanju ugostitelj, ali se tim poslom u životu najmanje bavio. Kao samouki umjetnik radio je sa drvetom i kamenom. Na Neretvi je godinama uređivao odmorišta raftera, gradio fontane, vodoskoke i kamine. U Berlinu je restaurirao kamene skulpture na starim fasadama. U Švedskoj zidao krušne peći. U Francuskoj eksperimentirao s keramikom. Bavio se izradom skulptura, reljefa, fontana i raznih ukrasnih predmeta, te različitim oblicima slikanja. Danas preživljava praveći ljekovite sapune i druga sredstva od prirodnih sastojaka većinom na bazi Guber vode.

“Na ovo su me navele prazne priče i lažna obećanja koja godinama slušamo, a ništa se ne dešava i stanje je sve gore. Ovo je očit dokaz da ako se nešto stvarno želi i može uraditi. Evo za par sati bez i jedne marke troška i uz samo malo dobre volje nekoliko ljudi je uradilo veliki pos'o”, kaže Mirko.

I on navodi da Srebrenica ima ogromne turističke potencijale koji nažalost nisu iskorišteni, a mogli bi značiti život ovdašnjim ljudima.

“Ja već dva mjeseca sam ovdje na šetalištu. Za to vrijeme je došlo i prošlo mnogo ljudi. Dolaze ljudi sa raznih strana svijeta, neki po prvi put. Zaustavljaju se, razgovaraju sa mnom, pitaju i vjerujete da me je sramota poslati ih gore na Vrelo Gubera da vide ono betonsko sivilo, sve zaraslo u žaru i korov, blato, truli drveni most do Očne vode…sve to što je uradio ljudski nemar. To je jedan od razloga što pokušavam ovdje nešto uraditi da te ljude mogu dočekati i kazati im kako smo mi nekad ovdje radili, živjeli i kako je ovo funkcionisalo. Želim to oteti od zaborava, jer ne vrijedi čekati da neko nešto uradi i pokrene ovu Banju. Mi što smo danas ovdje i ne možemo pokrenuti Banju Guber, ali možemo bar ovo urediti, očistiti, urediti prilaze ovim vodama. Evo tu gore planiram pregradom na potoku od drveta i kamena uraditi malo kupalište, primitivno kako se to radilo i kupalo prije stotina godina i tako ćemo na neki način pokrenuti banju”, kaže Mirko sa osmijehom.

On dodaje da to nije puno, ali je više i bolje od ništa.

“Neće se više moći kazati da nemamo ništa. Imaćemo ovo malo lijepo uređeno izletište na Malom Guberu, imamo tu i jednu atraktivnu pećinu u vulkanskoj stijeni. To kupalište. Imamo i ove neke moje proizvode od guber vode i suvenirčiće koje ljudi mogu ponijeti iz Srebrenice”, kaže.

Mirko posebno naglašava dobrobit za zdravlje ljudi koje ima ovo mjesto.

“O ljekovitosti različitih izvora Guber vode mogli bismo pričati danima šta sve liječe od anemije, nedostatka željeza u krvi, kožnih bolesti, čak i psorijaze i bolesti dugih organa poput sinusa, očiju do liječenja reume išijasa i rehabilitacije nakon povreda. Ali ovo je i vazdušna banja. Ovdje gdje stojimo davno je dokazano da je ovo mjesto sa najviše ozona, puno je negativnih jona. Ovdje se sudaraju tri struje vjetrova i prave tzv ružu vjetrova. Kada su najveće vrućine ovdje je svježe i bolje se diše”, kaže Mirko na kraju.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad