Ageizam, odnosno stereotipi, predrasude i diskiminacija na osnovu godina starosti sve izraženiji je problem u cijelom svijetu. U Bosni i Hercegovini, zemlji koja intenzivno stari, to će također predstavljati poseban izazov. O tome svjedoče i sagovornici N1 na ovu temu - javne osobe, glumci, aktivisti, zastupnici, doktori.

Različiti sagovornici donose različite, a opet slične perspektive o istoj temi. O ageizmu (ejdžizmu) o kojem sve češće u važnim i hrabrim istupima govore i slavni u svijetu (poput Madonne) – govorili smo sa bosanskohercegovačkom glumicom i aktivistkinjom Hasijom Borić, Marijelom Margetom-Hašimbegović, zastupnicom u Skupštini Kantona Sarajevo, Sabinom Željo, koja se sve češće pojavljuje u kampanjama domaćih brendova i Alijom Aginčićem, specijalistom rekonstruktivne, plastične i estetske hirurgije.

“Obično su prateće uloge, najčešće majke koje pate…”

“U našem teatru igraju dvije starije glumice, ostale su zanemarene na sceni. Obično igraju prateće uloge, najčešće majke koje pate. Nema autora da napišu glavnu uloge za ženu od 60 ili 70 godina, o njenim problemima koje nose. Teatar i film bi trebali imati mnogo više uloga za zrele glumice, a klasici postoje”, zapažanje je glumice Borić, koja navodi niz primjera srednjovječnih bosanskohercegovačkih glumica čije životne nedaće i priče zaslužuju glasni odjek u javnosti.

“Empatija prema starijim se mora učiti od malih nogu”

Hašimbegović podsjeća da je ageizam opća negativna pojava u cijelom svijetu, ne samo na našim prostorima. Uz to, pandemija koronavirusa je izazov dodatno naglasila.

“Moram podsjetiti i na strašne teorije zavjere o pojavi covida – da neko želi da smanji brojnost starih ljudi jer su faktor koji loše utiču na ekonomski sustav, što je strašno bilo za slušati. U društvu od malih nogu moramo njegovati empatiju prema starijim, ukazivati da imaju svoj značaj, vrijednosti i mjesto u društvu”, naglašava Hašimbegović.

Oni su, dodaje, nosioci životnih mudrosti i kvaliteta, nosioci i onih vještina koje rade spontano, dok mladi trebaju tek da ih usavrše.

“Ako bi osoba sa 70 poželjela naučiti svirati, bila bi ismijana”

Borić dodaje – odnos prema starijim mora se urediti ne samo na indivinualnom, nego društvenom nivou.

Napominje, ujedno, i na sjajne primjere iz svijeta kojima je svjedočila.

“U Engleskoj su postojale škole u kojima stari ljudi mogu u 70. godini reći – želim svirati klavir. To su velike humane stvari, a kod nas osoba 70 godina koja bi poželjela svirati – bila bi ismijana. Imamo sjajne pojedince, ali ne i društveni sistem. Mi smo ulagali u penzioni fond i želimo drugačije društvo. Ako ono 500 KM daje Abdulahu Sidranu, on će morati raditi da ne bi kopao po kontenjerima”, naglasila je Borić.

Posebnu viziju ovakvog problema ima i Sabina Željo, lice koje sve češće vidimo u javnim kampanjama.

“Kad s mladima pričam gledaju me kao da sam prije dva dana iz pećine izašla. Jako je bitno omogućiti starijim ženama da se pojavljuju. Sa sobom nose životno iskustvo koje ih čini zanimljivim i lijepim”, naglasila je, između ostalog.

No, reklo bi se da su rijetki oni koji dopuštaju da ih upravo životno iskustvo čini lijepim. Radije se uslanjaju na estetske zahvate, pa gošće skreću pažnju na “ljepotu bordela”, koja starije generacije sve vše zabrinjava, a mlade tjera na pomisao da je poželjno da svi izgledaju isto.

Šta o idealima ljepote, i dobu u kojem je prihvatljivo raditi određene estetske zahvate kaže doktor Alija Aginčić? Da li je društvenim mrežama potpuno zavladao ‘teror mladosti’? Šta pacijenti, u zavisnosti od životne dobi, najčešće traže? Odgovore, kao i opširnije stavove sagovornika na ovu temu, potražite u videu ispod.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad