Dok susjedne Srbija i Hrvatska izdvajaju milijarde eura za nabavku borbenih aviona, u Bosni i Hercegovini danima pričamo o broju helikoptera. Budžet ministarstva odbrane nepromijenjen, modernizacija samo u planu, a donacije često jedina nada.

Dok smo u BiH danima iščekivali da jedan od helikoptera bude izvučen iz Jablaničkog jezera, u Srbiji potpisan ugovor vrijedan više milijardi za nabavku 12 borbenih aviona. Hrvatska je to učinila prije nekoliko godina, pa su Rafali i stigli. U BiH bez borbenih aviona, ali i bez informacija o stanju helikoptera koje posjedujemo. Ipak ministar odbrane Zukan Helez je naglasio da pad helikoptera nije uslijedio zbog lošeg stanja, već da je zapeo.

”Mi imamo ukupno 11 helikoptera. Stvarno mi nije jasno zbog čega tolika negativna priča da nemamo helikoptera. Sve je potpisano, platili, još pet helikoptera treba da uvezemo. Imaćemo 16 helikoptera“, kaže Helez.

Od toga je šest namijenjeno za gašenje požara. Ipak godinama konkretni podaci o ulaganjima u vojnu opremu i stanje opreme nepoznanica. Kritike brojne, a kritičari o krivcima složni.

”U trenutku kada jedan evropski predsjednik dolazi u Srbiju da pregovara o više milijardi nabavke vojne opreme mi se glođemo se oko nabavke helikoptera. Oko najobičnijih stvari, neko skijalište u Austriji ima svoj helikopter, a mi ovdje pravimo ko helikoptera neku nauku. Nismo opremljeni i blokada iz Republike Srpske je razlog za to, nije nikakva priča oko budžeta“, smatra Edin Forto, ministar prometa i saboraćaja BiH.

Vojni komentator Dean Džebić ističe kako su Oružane snage BiH u “tehničko tehnološkom zapećku”, te da bi jedna ovakva nabavka za OS BIH značila produženje njihovog vijeka.

Džebić smatra da, iako Hrvatska i Srbija nabavljaju manji broj aviona i da su na to primorani jer MIG-ovima koje su posjedovali ističu resursi, njihova ministarstva ne mogu biti ni poređena sa bosanskohercegovačkim, jer nemaju unutrašnjih blokada. Helezov zamjenik, inače SNSD-ovac, kaže krivci nisu političari u Republici Srpskoj.

“Mi imamo plan modernizacije i njime je predviđeno šta se sve treba nabaviti kako bi se poboljšale Oružane snage, Plan je usvojen od strane Predsjedništva 2017. godine i trebao bi se implementirati do 2027. godine, ali zaista je malo rađeno po tom pitanju“, kaže Aleksandar Goganović, zamjenik ministra odbrane BiH.

Šanse da će do modernizacije doći do 2027. minimalne. Plan inače podjeljen u dvije faze, a ni na prvoj koja podrazumjeva infrastrukturna poboljšanja nema posebnog napretka. Tako vlastita ulaganja mrtvo slovo na papiru, a ono što posjedujemo, iako izgleda također tajna, često donirano. Najveći donori Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Turska, dok Njemačka pomaže u infrastrukturnim projektima i proširenjima kasarni. Stručnjaci ipak upozoravaju da i pri primanju donacija, ali i nabavci opreme mora postojati odbrambena politika, odnosno jasna strategija razvoja Oružanih snaga.

“Kod nas imate jednu vrstu tendencije da se u donacijama prima sve i svašta kako potrebnih stvari kao i cijeli niz manje potrebnih stvari, dok neke suštinski i funkcionalno i operativno neophodne stvari ne možete dobiti“, komentira Džebić.

Dok države regiona na obnovi konstantno rade, BiH prima donacije. Kvalitet onoga što posjeduje vojna tajna, a bez jasnog plana i sa malim budžetom nove nabavke ograničene. Tako ostaje da se BiH nada da će se susjedne zemlje pridržavati Bečkog sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja i stremiti ka članstvu u NATO-u. Koje je također zbog unutrašnjih razlika u stavovima ostalo samo na saradnji.