Ostalo je manje od 20 dana do lokalnih izbora. Kampanja uveliko traje. Sa plakata se osmjehuju poznata i manje poznata lica. Dijele se obećanja na skupovima, ali još uvijek i brendirane olovke i upaljači. Na šta su se svele predizborne kampanje, improvizaciju ili ipak ima i strateškog komuniciranja? Gost Novog dana bio je Krešimir Macan, istaknuti hrvatski PR stručnjak i certificirani predavač specijaliziran za krizno komuniciranje, strateško komuniciranje u politici i digitalne društvene medije.

Počela je predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini. Na plakatima dominiraju ‘fotošopirana’ lica i kratke poruke, koje bi trebalo da zvuče snažno: “Bolje”, “Mi radimo”, “Energija promjene”, itd. Kako vama zvuče poruke koje se šalju putem ovih plakata?

“Dosta se improvizira, nijedna od poruka nije me potaknula da nešto razmislim i kažem ‘šta je tu za mene, šta mi političari nude?’, to je osnovna stvar. Kampanja vas mora zainteresirati, šta ću ja dobiti? Moje iskustvo govori da se ne razmišlja, gleda se šta su drugi radili, to se zove kampanjom i nije nažalost ona kojom bi trebalo dovesti nove ljude, mlade ili neodlučne da glasaju. Oslanjaju se na postojeće birače i stanje, ako im se posreći, malo je promišljenog rada, reklame se koriste da bi se ponovila poruka”, pojašnjava Macan.

“Teže je onima koji jurišaju na poziciju, nego onima koji je brane”

Na kakvom kapitalu komuniciraju političke stranke u BiH? Je li njihov rad tako uočljiv da je jedna riječ dovoljna?

“Jedna riječ možda može biti jasna za onog ko je na vlasti, ako ste na poziciji onda kažu vrijedi pravilo: sami sebe pobjeđujete. Ako je to prva asocijacija na onog ko je radio i s time se građani slažu podsvjesno, onda ta poruka može proći, a izazivač mora reći da on (onaj na vlasti) nije tako dobro radio, onda najčešće se ne ide s tako jednostavnom porukom. Puno je teže onima koji jurišaju na tu poziciju, onaj koji je na vlasti sebi zabije dovoljno autogolova, on je u prednosti da će se lakše braniti. Svaka poruka mora biti prilagođena situaciji na kojoj je neko, da li brani illi izaziva poziciju. (…) Mora biti jedna cjelovita priča, slogan dođe na kraju kao višnja na torti, konačna poruka na priču na koju slažete. Ali, najčešće se smisli slogan i oko njega se slaže priča, za kampanje nažalost nemaju dovoljno vremena, ne rade sa stručnjacima koji slažu priču za njih i najčešće improviziraju”, ističe PR stručnjak za kriznu komunikaciju.

Krešimir Macan, PR stručnjak u Novom danu (N1)

“Fetiš na vanjske plakate”

Zabilježeni su i malo kreativniji, možda “hrabriji”, plakati, oni s fotografijama i sloganima okrenutim naopako. Može li se time privući pažnja?

“To je jednokratna akcija koja ce privući pažnju medija, ali jeste li nešto postigli, koji je nastavak na priču? Spominjete plakate, postoji neki fetiš u BiH na vanjske plakate, a plakati su samo za informaciju, trebalo bi raditi na diigtalu za mlade glasače – YouTube, digitalni banneri, koji  smišljeno vode na stranice koje pišu šta biste napravili. Nije presudan, ali ga morate imati. Onaj na vlasti mora reći šta je napravio, a ovi koji izazivaju moraju reći ‘niste ništa napravili, mi znamo bolje, da smo mi bili na poziciji bilo bi vam bolje’. Kampanje su pravi mali rat”, zaključuje Macan.

Jesmo li na tom nivou? Na ulici vidite plakate, štandove, mini skupove gdje se dijele olovke i upaljači. Šta to implicira, kako to korespondira s drugim i drugačijim, savremenim dobom, zelenim politikama i nečemu iz programa stranke?

“Može sve proći. Na štandu dajete letak, materijal, olovku… i činjenica je da se to podijeli. Ono što se događa, svi vide plakate i kažu ‘moram imati i ja’, to je navika. U SAD-u imaju zastavice ispred kuća, nikad nisu ustanovili da li doprinose rezultatu, a i dalje ih imaju. Tako i plakati u BiH. (…) Potrebno je više znanja i da to znanje ostane u strankama, jer ako znate kako se vodi kampanja, onda znate pripremiti i poruke, najčešće vidim improvizaciju”, naglašava.

Prednost društvenih mreža i digitala

Društvene mreže i digital, sve što bi se trebalo iskoristiti kao potencijal za slanje poruka, na koga se tu ugledati?

“Negdje se to vrhunski koristi, neću spominjati Vučića u Srbiji, bez obzira na kontrolu medija ima najbolje stručnjake, iskoristio je TikTok vrhunski u kampanji. Dosta je digitala u Hrvatskoj, lokalne TV su skupe u odnosu na ono što nude društvene mreže, možete tako gađati pojedine kvartove, općinu, glasače, možete precizno raditi uz neuporedivo manje budžete, i pričati s biračima, ali morate imati priču i znati kako se to radi na mrežama, morate imati produkciju. Mladi su najveći problem, osobe do 50 godina, oni su dosptuni online, preko telefona. Primjer kampanje preko YouTube-a, oni ujutro gledaju crtiće na pametnim TV, iskaču reklame, političari im ulaze u sobu. To je način koji je puno napredniji, plakat je samo da kaže ‘ja sam tu’, ali morate iskoristiti druge načine. Instagram reelovi pa YouTube. Ali ono što favoriziram su digitalni plakati, banneri koji se plaćaju, s njima možete ući u svaki portal i iskakati građanima s reklamama, i da građani čitaju vaš program, ali gdje je taj program?”, poručio je Macan.