Jutros govorimo i o predrasudama. Šta se ženama, pogotovo onim u srednjim godinama nikako ne oprašta? Odakle dolazi potreba da svakoj nađemo manu? Zašto imamo duple standarde za žene i muškarce? Zašto se potpuno drugačije percipira odnos starije žene i mlađeg muškarca nego starijeg muškarca i mlađe žene? Ko nas uči predrasudama za Novi dan govore psihoterapeutkinje Jelena Stanivuković iz Beograda i Dželila Mulić Čorbo iz Sarajevu. U studiju je i Maja Gasal - aktivistica i direktorica Akademije za žene.

Povod za razgovor bio je između ostalog i video kojeg je Stanivuokvić objavila na društvenim mrežama, a u kojem u sarkastičnom tonu iznosi klasične predrasude u našem društvu, koje targetiraju žene, njihove privatne živote i karijere.

Otkud potreba da nalazimo mane i osudimo sve?

Stanivuković objašnjava kako je video imao nekoliko poruka.

“Prvo, narodu ne može niko udovoljiti, a dobra vijest je da je to i nemoguće”, konstatira psihoterapeutkinja.

Nastavlja kako je pojedincima najlakše da se pronađu u ulozi žrtve i kada su meta kritike, ali im je teže prepoznati kada oniosuđuju druge.

“Jako važna poruka je prepoznati da sami radimo nešto što tražimo da se nama ne radi”, poentirala je.

Osuda je, dodaje, odbrambeni mehanizam i to od negativnih emocija koje se ljavljaju u kontaktu s drugim ljudima koji su drugaačiji od nas, a te emocije uključuju anksioznost, krivicu, stid, i slično.

U redu je da nam se ne dopada sve i da ne poštujemo svačiji stav, da ne postoji ispravan način ili jedna istina, ističe i zaključuje citirajući Nietzschea: Postoji moj put i tvoj put, pravi put ne postoji.

“Sami smo pozvani da odlučimo šta je ok za nas i da se nosimo s posljedicama izbora koji pravimo”, dodaje.

Mulić Čorbo se nadovezala na temu, istaknuvši kako su predrasude dio našeg života, složivši se da je mnogo lakše osuditi druge, a teže razumjeti kad smo mi s te strane.

“Imamo prirodnu potrebu da pripadamo grupi koja dijeli ista uvjerenja. Društvene mreže su savršeno mjesto da to nađemo”, dodaje.

Koliko to cementira predrasude?

“Apsolutno, čak ih i njeguje”, ističe.

Gasal je istaknula i drugi aspekt, a to je da ne samo da biramo putem društvenih mreža gdje pripadamo, nego osim toga i biramo ono što je društveno prihvatljivo.

“Ako vapimo za pažnjom, za više pratitelja, koji donose novac, glasove, itd., onda idemo – iako smo u konfliktu sa samim sobom, radije biramo da budemo dio patrijarhata. Mi žene smo sklonije da budemo te koje će osuditi druge žene, radije nego obuti cipele te druge žene”, kazala je Gasal, dodavši kako se ženama ne prašta između ostalog to što je odabrala karijeru, što je odabrala karijeru uz majčinstvo, ili karijeru bez majčinstva.

Radom na sebi, psihoterapijom, meditacijom bile bismo bolje i kao osobe i kao žene općenito i mogle bi bolje razumjeti i biti one koje manje osuđuju, zaključuje.