Sve je više trogodišnjaka koji još uvijek nisu izgovorili svoju prvu riječ. Roditelji se žale da, čak i onda kada progovore, djeca se često služe izmišljenim jezikom. Dobna granica za govor odavno se pomjerila, a razlozi su brojni, navode stručnjaci. Ali, kada je zaista razlog za uzbunu?

Broj autistične djece posljednjih godina ubrzano se povećava. Svako stoto dijete u Evropi je autistično. Prosječna dob za dijagnosticiranje je oko četvrte godine života. Neke majke to, ipak prepoznaju ranije.

”Nedostatak govora je bio prvi znak da nešto nije u redu. Sa dvije godine smo otprilike počeli da istražujemo šta nije u redu. Onda smo dalje tragali i u pitanju je autizam, spectar autizma, koji je vrlo teško prepoznati u ranoj fazi”, kaže majka Senada Bajrović.

Međutim, iako djeca ne počnu govoriti kada je to uobičajeno, nije uvijek riječ o autizmu. Posljednjih godina uočen je trend tzv zakašnjelog govora.

Ranije, dijete bi prvu osmišljenu riječ izgovorilo uporedo sa prvim korakom. Prvu rečenicu u drugoj godini života. Pamte to oni koji su roditeljsku ulogu ostvarili prije nekoliko decenija.

”Kad je imala godinu i po, a sin sa dvije godine progovorio.”

”Mislim da je kćerka ranije, negdje 9. ili 10.mjesec, a sin je malo kasnije. Imam unuka, on je, nije tepao nego je baš mucao u početku i teško je izgovarao neke glasove.”

Da se dobna granica u izgovaranju prvih riječi pomjerila, potvrđuju i stručnjaci. Jedan od vodećih uzroka su crtani filmovi na stranom jeziku i različite video igre, koji dodatno uspore ili pogoršaju govor.

”Najviše mi dolaze djeca između druge i treće godine, gdje je roditelj s pravom uplašen šta se to dešava sa mojim djetetom, posebno poredeći ga sa drugom djecom, a moje dijete ne govori ništa, ili govori 5-6 riječi, ili moje dijete govori neki svoj jezik, ideoglasni govor. Dijete vam priča, slomi se o svemu, a vi ga ništa ne razumijete, to je vrlo opasno, takvo dijete hitno treba početi dovoditi logopedu”, kaže logoped Sadeta Zečić.

Odlazak kod logopeda nije dovoljan. Svakodnevno je potrebno sprovoditi stimulativni tretman, a tu je ključna uloga roditelja i način na koji provodi vrijeme sa djetetom. Najbolje se uči kroz igru, pokazuje praksa.

”Ako primjetite da dijete do 3 godine ima samo 50-ak riječi to je već vjerovatnoća da postoji jedan određeni problem. Mi bi trebali uzeti igračku kojom ćemo objašnjavati svu tu radnju koju mi radimo sa igračkom”, kaže psihologinja Alma Mahmutović Katica.

Oko 70% djece ima određene govorno-jezičke probleme, pokazuju istraživanja. Isti je postotak onih koji, kasnije, sustignu svoje vršnjake. Stoga, nikada nije previše rano krenuti sa stimulativnim radom, ali kasno može biti.