Branko Rihtman, mikrobiolog i naučnik iz Bosne i Hercegovine koji radi na Univerzitetu Warwick u Engleskoj govorio je za N1 o posljedicama neorganizacije nabavke vakcina u Bosni i Hercegovini, o tome kako se širi novi soj virusa koji se pojavio u Engleskoj te šta konkretno to znači za građanstvo u našoj državi koje još ne zna kada će biti vakcinisano.

Bili ste vrlo oštri u ocjeni da  BiH, Vaša država još nema plan vakcinacije, osim što se zna da će biti “nabavljeno” vakcina za “prvih” 20%  stanovnika. Šta to znači običnom bh. čovjeku? Istovremeno u susjedstvu vaknacinacija je počela prije Nove godine.

Rithman: Žalosno je vidjeti kako se sva odgovornost za nabavku vakcina prepustila drugima. Znamo i čekamo da nam nešto padne sa neba, umjesto da smo proaktivni i da se trudimo da što prije nabavimo vakcine. Primjer nam može biti Kosovo, koje također zavisi od COVAX mehanizma, ali su odgovorni u toj zemlji, samoinicijativno, obezbijedili pola miliona Pfizer vakcina, direktno od proizvođača. Nema nikakvog razloga da se tako nešto ne uradi u Bosni i Hercegovini ili barem u Federaciji. Rezultat takve neodgovornosti je ne mogućnost da se zaštite barem oni koji su najugroženiji ili zdravstveni radnici koji se nalaze u prvoj liniji i bez kojih bi broj bolesnih i umrlih bio neizmjerno veći. Nažalost, ovo će se odraziti i na ekonomiju i na mogućnost povratka u koliko toliko normalan život, tako da su posljedice ovog nemara katastrofalne.

Koliko je sve zbunjujuće, znamo da nemamo ministarstvo zdravlja BiH, imamo entitete, spominje se COVAX mehanizam, ali ne i koje su to vakcine, da li postoji ovakav slučaj bilo gdje u svijetu?

Rithman: Svima je poznata komplikovana politička struktura naše zemlje, to nije nova stvar. Naravno, ja uživam luksuz da nisam jedan od onih koji donose odluke, pa mogu da “pametujem” sa tribina, ali mi se čini da ili nije dovoljno urađeno po pitanju vakcina ili napori da se vakcine nabave nisu dovoljno predstavljeni javnosti. U oba slučaja imamo negativan efekat jer proaktivna komunikacija od strane odgovornih vlasti rezultira u većoj saradnji ljudi kod primjene mjera. U svakom slučaju, kao što se nabavljala zaštitna oprema i (pokvareni) respiratori, mogle su se nabaviti i vakcine, samo je pitanje želje i sposobnosti.

Sve je misterija – može li građanstvo u BiH imati posljedice?

Rihtman: Naravno, odugovlačenje sa vakcinisanjem znači dugoročna šteta ekonomiji, nemogućnost pružanja zdravstvenih usluga ljudima koji pate od drugih oboljenja osim Covida, generacije djece koja neće normalno pohađati školu. Na to treba dodati i veliko nezadovoljstvo naroda koje će oko sebe posmatrati državljane susjednih država kako se, nakon vakcinisanja, vraćaju u normalnu rutinu, dok se kod nas ništa ne mijenja. Također treba zapamtiti da odugovlačenje sa vakcinacijom znači nastavak širenja virusa. Virus koji se širi, odnosno koji je slobodan da zarazi ljude, je virus koji može da mutira. Što se virus duže širi, veća je vjerovatnoća da će se pojaviti mutacija koja će moći izbjeći postojeće vakcine ali i imunitet ljudi koji su već bili zaraženi virusom. Zamislite da se pojavi soj virusa na koji niko nije otporan. Vratili bi se ponovo u proljeće 2020. po pitanju onoga što nas čeka. To ni puno stabilnije i bogatije zemlje od Bosne i Hercegovine ne bi mogle podnijeti.

Koliko je potrebno od starta vakcinacije da imamo prve rezultate ?

Rihtman: Zavisi koliko se brzo ljudi vakcinišu i koji procenat populacije se vakciniše. S obzirom na efikasnost vakcine od 90-95%, smatra se da se treba vakcinisati otprilike 70% ukupne populacije da bi se dostigao “imunitet krda” koji bi spriječio širenje virusa. Po primjerima sa Zapada vidimo da proces vakcinacije nije ni malo jednostavan – u Sjedinjenim Američkim Državama je vakcinisano tek oko 5 miliona ljudi, mada je vakcinacija počela prije božićnih praznika. Taj proces bi se trebao ubrzati sa dolaskom Astrazeneca-Oxford vakcine na tržište, ali svakako to ne ide onoliko brzo koliko smo se nadali. Realno je za očekivati da će se vakcinisanje odvijati tokom cijele ove godine. Što veći broj ljudi prije primi vakcinu, manje su šanse za mutaciju virusa koja neutrališe postojeće vakcine.

Vi radite i živite u Engleskoj, vakcinisali ste se – šta bi poručili antivakserima – u  BiH ih je nemali broj, kao i antimaskera?

Rihtman: Mislim da se sa ljudima koji ne prihvataju naučne činjenice koje su dokazane van svake sumnje, nema previše smisla raspravljati. Takve ljude nikakav argument neće ubijediti da je njihovo ponašanje samoživo i da dovode u opasnost veliki broj ljudi. U takvim slučajevima bi se država trebala pobrinuti za to da njihova odluka nosi sa sobom cijenu koja je srazmjerna riziku kojem izlažu svoje sugrađane. Svi mi imamo pravo izbora, ali nismo oslobođeni da plaćamo cijenu svojih odluka. Ja imam pravo da se u autu ne vežem sigurnosnim pojasom, ali nemam pravo da ne platim kaznu koja me slijedi radi moje odluke. Po mom mišljenju, država bi trebala da donese odluku da će da zaštiti ljude koji nisu u mogućnosti da se vakcinišu time što će spriječiti kontakt sa onima koji iz vlastitog hira ne žele da se vakcinišu, time što će bez potvrde o vakcinisanju onemogućiti učestvovanje u javnim društvenim aktivnostima. Takvi prijedlozi na zapadu već postoje, tako da recimo sve veći broj aviokompanija izjavljuje da bez potvrde o vakcinisanju neće dozvoliti ljudima da se ukrcaju na njihove avione, firme koje prodaju karte za koncerte će također da zahtijevaju potvrdu o vakcinisanju, a da ne spominjemo da će vjerovatno veliki broj zemalja, slično zahtijevanju negativnog Covid testa, da zahtijeva potvrdu o vakcinisanju od ljudi koji žele da uđu u njihovu zemlju. Već sada se u velikom broju zemalja djeci koja nisu vakcinisana onemogućuje da pohađaju nastavu, tako da postoje mehanizmi da se takve odluke sprovedu, potrebna je samo politička volja. Naravno da pored ovoga treba ulagati u informisanje i edukaciju ljudi koji su spremni na to i koji jednostavno od lažne propagande antivaxera nisu bili u mogućnosti da dođu do stvarnih podataka.

U Velikoj Britaniji se pojavio novi soj virusa, šta on donosi?

Rihtman: Novi virus se pojavio još u septembru, samo je tek prije par sedmica ustanovljeno da se on širi skoro 50% brže od starog soja. Mutacija je proces koji se dešava u svim živim organizmima i taj proces je ujedno povoljan kao i štetan za život na Zemlji. Kod virusa se taj proces dešava brže nego u složenijim organizmima, između ostalog i zato što se pri zarazi svake ćelije proizvede i do 1000 novih virusa. Tako da pojava novog soja nije iznenađujuća. S obzirom da se ovaj soj i brze širi, iako nije smrtonosniji od starog soja, sama činjenica da će da zarazi veći broj ljudi u kraćem periodu, znači da će da poraste i broj preminulih od virusa. Ono što je pozitivno je to da izgleda da novi soj ne utiče na efikasnost postojećih vakcina, ali bi nam pojava ove mutacije, kao i mjesto na kojem se pojavila (spike protein virusa protiv kojeg razvijamo antitijela nakon vakcinisanja) trebala da služi kao alarm da je pitanje vremena kada će se pojaviti mutacija koja će učiniti vakcinu manje efikasnom ili
ak neefikasnom. To znači da se nalazimo u određenoj trci sa vremenom i što veći broj ljudi primi vakcinu što prije, manje su šanse da će se pojaviti mutacija koja će neutralisati vakcine koje posjedujemo.

Trebamo li biti zabrinuti ovdje?

Rihtman: Naravno. S obzirom da se novi soj brže širi, velika je vjerovatnoća da je novi soj već dospio u našu zemlju. S obzirom da mi ne sekvenciramo ozbiljan broj izolovanih virusa, teško je da ćemo pravovremeno saznati kada se virus pojavi i među našim ljudima. Ono što bi bilo dobro uraditi je pripremiti se na značajan skok u broju zaraženih i bolesnih, da bi pokušali ublaziti efekat novog soja.

U BiH se, iako nema vakcina, niti znamo kada ćemo biti vakcinisani se povelo “propitivanje” da li vakcine sadrže svinjski želatin.

Rihtman: Ova priča sa svinjskim želatinom je ogledalo situacije u našoj zemlji kad govorimo o informisanju ljudi o virusu, vakcinaciji ili bilo kojoj drugoj relevantnoj temi. Kad sam čuo da ljudi spominju prisustvo svinjskog želatina u vakcini, prva stvar koju sam uradio je uz pomoć jedne jedine Google pretrage, provjerio sastav Pfizerove vakcine. Te informacije su slobodno dostupne svima sa pristupom internetu. U dokumentu na sajtu američkog FDA (agencija za lijekove i hranu), se može lako vidjeti da ova vakcina uopšte ne sadrži bilo kakav želatin. Zato je poražavajuće kada obrazovani ljudi koji se vode kao stručnjaci javno iznose mišljenja po kojima bi “trebalo da vakcine umjesto svinjskog sadrže goveđi želatin”. Naravno to dovodi do zbunjenosti javnog mijenja, nepovjerenja prema vakcinama, kao i nepovjerenjima prema samim ljudima iz struke. Bilo bi stvarno pozitivno kada bi i sami novinari istražili i provjerili ono što ljudi iznose u javnosti i odmaknu se malo od pukog prenošenja onoga što drugi kažu, bez obzira koju titulu nose. Laž je laž, nevažno ko je iznosi.

Različite su također informacije o pandemiji. Vaše procjene, ako se pojavio novi soj, kada je borbi sa pandemijom kraj?

Rihtman: Ovo je stvarno teško predvidjeti jer zavisi od velikog broja faktora – brzine proizvodnje dovoljne količine vakcina, brzine kojom se te vakcine dostavljaju do ljudi, količine ljudi koji se vakcinišu, kao i broja ljudi koji se drže mjera u periodu do postizanja imuniteta krda putem vakcinacije. Ono što je sigurno je da se moramo jos strpiti i zahtijevati od odgovornih da urade sve sto je moguće da dobave vakcine što je moguće prije i obezbijede brzu i sigurnu vakcinaciju što većeg broja ljudi.