Novinarstvo u Bosni i Hercegovini staro je više od jednog i po vijeka i razvijalo se u različitim smjerovima, ali i na različitim jezicima i pismima tokom nekoliko različitih društveno-političkih uređenja i stepena slobode govora odnosno pisane riječi. Zahvaljujući sve većoj digitalizaciji arhivskih izdanja i njihovoj dostupnosti možemo zaviriti u nekadašnja izdanja i pogledati o čemu se to pisalo decenijama, ili čitavo stoljeće, unazad. U fundusu Gazi-Husrev begove biblioteke se između ostalih nalazi i arhiva “Jugoslavenskog lista” dnevne novine koja je izlazila u Sarajevu u periodu 1918.-1941. i primarno se bavila političkim temama, a prvi glavni i odgovorni urednik je bio Ivan Peserle koji je sa Antonijem Ivom Stražičićem bio u suvlasnik ovog lista.

Zato se vraćamo čitavo stoljeće unazad da vidimo o čemu se to pisalo 1. februara 1923. i čime su se to bavili ondašnji novinari i političari ne samo u Sarajevu nego i u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, istovremeno zavirit ćemo i u tadašnje oglase, ali i vijesti iz nauke.

Borbe oko Vidovdanskog ustava i uređenja zemlje

Naslovna strana “Jugoslavenskog lista” tog dana je donijela opširan opis kako navode nastavka rada “zemaljske konferencije Protićevaca” te o podjelama koje su nastale unutar radikalskih redova “gdje su zvanični radikali radili na sramotu stranke: u ime naroda, a bez naroda. Svuda se rasipala narodna imovina a cvjetala pljačka”. Radikali su tada čini se prema izvještaju imali mnogo kritika na dugogodišnjeg lidera jedne od radikalnih stranaka i premijera kraljevine Nikolu Baju Pašića, a hvalili drugog radikalskog lidera i također premijera Stojana Protića, a sve zbog Vidovdanskog ustava koji je donesen 28. juna 1921. godine.

“Da je Pašić taj prijedlog za sporazum (Korošec, Drinković i dr. Hrasnica su Pašiću ponudili prijedlog ustava čiji je autor Protić, a koji je on “zaboravio” op.a.) u opće primio – ne bi danas došlo do ovog, a sada je neminovna revizija ustava. (dr. Momčilo op. a.) Ivanić se borio za to, da Zagreb dobije teritorij cijele Hrvatske a ne županije. U ustav su trebale ući 43 tačke, koje bi služile kao baza za sporazum. Za takav ustav bi glasali Trumbić, Protić, Korošec i njegov klub, Narodni Klub i na taj način bi se postigla većina po krfskoj deklaraciji. Pašić je kasnije izjavio, da tobože nije čuo, šta je Momčilo govorio i da se sada kaje”, piše Jugoslavenski list.

Inače dugo se raspravljalo kako je Vidovdanski ustav dobio potreban broj glasova, neki su smatrali da je Pašić potkupio određene zastupnike u skupštini i zakulisnim igrama došao do dovoljnog broja glasova.

“Glasovanje muslimana značilo je kupovanje duša za narodni novac. Preko dr. Vošnjaka (Josip – slovenački političar i zastupnik op.a.) kupljeni su kmetijci, a zatim Popadić, Milovanović i još neki. Za ustav je glasalo 14 muslimana i Albanaca koji su molili Momčila (dr. Ivanića op. a.), da ih predvodi i odbaci ustav. Tako je došlo da su Turci opet na Vidovdan pobijedili. Napokon dolazi famozni zakon o administrativnoj podjeli zemlje, što je djelo vlade a ne parlamenta”, zaključuje Jugoslavenski list.

Ova novina još izvještava o kontaktima Hrvatske Težačke Stranke iz Bosne sa Stjepanom Radićem o mogućem zajedničkom izlasku na izbore što se nije desilo, dok je ostatak naslovnice odvojen za poduži biografski tekst o zastupniku Zemljoradničke stranke i bivšem jugoslavenskom ambasadoru u Austrougarskoj i Londonu Joci Pižonu Jovanoviću.

Čitajući ove redove stare čitavo stoljeće čini se kako se na političkoj sceni Balkana ništa nije promijenilo, osim što su se promijenila imena stranka i političara, sve ostale “trgovačke”, zakulisne i igre daleko od očiju javnosti ostale su konstanta.

Grad Sarajevo privredni i trgovački centar

Jugoslavenski list se u ovom izdanju bavi i glavnim gradom Bosne i Hercegovine u tekstu naslovljenom “Grad Sarajevo kao privredni i trgovački centar”, redakcija ovog lista se pita “Zašto Sarajevo nazaduje?”, te upoređuje Sarajevo nekada i sada te uvoznu i izvoznu politiku. Sarajevo se opisuje kao grad koji po svom prirodnom i geografskom položaju predstavlja važan ekonomski, privredni i trgovački centar i dodaje se da “sva istočna Bosna, Hercegovina, Južna Srbija i Crna Gora sačinjavaju njegovo trgovačko nasljeđe”.

„Nema tome dugo, što se u Sarajevu stjecalo trgovina ne samo tih krajeva, nego i zapadne i sjeverne Bosne i Dalmacije a podosta robe iz Sarajeva odlazilo i u Slavoniju i Srbiju. To je bilo pred dvije tri godine. Danas je Sarajevo skoro poslije izgubilo taj svoj jaki trgovačko privredni značaj. Iako se povećao naročito broj veletrgovina, a prije svega bankovnih trgovačkih poduzeća i robnih odjeljenja, prebrojna trgovina Sarajeva sa ostalim našim krajevima posve je opala i ni izdaleka ne dostiže onaj obim i značaj kao prije. A može se reći na račun Sarajeva podigli su se Zagreb, Beograd, Osijek, Novi Sad i Subotica do odličnih trgovačkih centara. Oni dominiraju ne samo svojim krajevima nego i prirodnim zaleđem Sarajeva, pa će sarajevsku trgovinu, ako tako pođe čak i odavle sasvim potisnuti”, piše Jugoslovenski list.

Jugoslovenski list piše da su se svi ti gradovi trgovački toliko osilili i u množini svoje veze da sada ne samo oni koji su nekada podmirivali svoje potrebe u Sarajevu nego i samo Sarajevu podmiruje svoje potrebe u tim gradovima. Takođe navode da veletrgovci ne podmiruju više svoje potrebe u stranoj uvoznoj industrijskoj, većinom tekstilnoj i metalnoj robi u samom inostranstvu na prirodnom vrelu nego tek iz druge ruke u kojem gore spomenutom centru zato je roba i skuplja. Također se navodi da Jugoslavija uvozi mnogo tekstilne robe iz to iz Čehoslovačke i Italije. Prema pisanju ovog lista znatan dio te robe dolazi u Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo ali vrlo malo direktno iz tih zemalja nego posredno preko zagrebačkih trgovaca.

„Naši su trgovci prije godinu dvije uvozili mnogo robe iz Italije, koja je preko Sarajeva išla u svu Bosnu i Srbiju, a mnogo i u Slavoniju i u Vojvodinu. Sad sarajevski trgovci vele, da talijanski a naročito milanski trgovci nemaju povjerenja u sarajevske trgovce, jer su ih mnogi od njih prevarili. Ali sarajevsku trgovinu najviše ubija tromost i zaostalosti, želje za velikim ćarom s malo rada. U organizaciji okretnosti, koncepciji žilavosti naša trgovina zaostaje za onom drugi naših centara, pa mora da podlegne”, kaže Jugoslovenski list.

Ovaj list navodi kako je to stanje sa uvozom trgovinom, a da za izvoz dolaze u obzir drvo, šljive, pekmez i sirove kože. Kako se navodi Šljivarska kompanija ove godine je jadno propala, eksport drveta u Italiju, Grčku i sjevernu Afriku mnogo trpi zbog saobraćaja, ali prije dvije godine uz gori saobraćaj ipak je bio živi takođe navode da ih “svukud potiskuju Skandinavci svojom nižom cijenom i većom kulantnošću”. Čini se da je situacija prije 100 godina bila identična onome kakva je situacija danas i da bosanskohercegovačka privreda i trgovina i dalje zavise od nekog drugog ili nečijih uskogrudnih interesa. Jugoslavenski list navodi kako industrije spavaju jer nemaju ni para ni pameti da je vode a i ono što je prije bilo znatno je štetovalo.

Za glavni grad Bosne i Hercegovine se navodi da je prije 100 godina ekonomski propadao tako da su njegovi građani tada gubili zaradu a kako kažu u ovom listu gdje nema zarade nema ni blagostanja ni zidanja kuća ni popravljanja cesta ni višeg kulturnog života ni pozorišta ni glazbe. „Ko je pozvan, da igra vodeću ulogu, neka se makne i oživi, zaustavi ovo propadanje. Više poleta, energije, stvaralačke snage i ustrajnosti i Sarajevo će opet steći svoju vidnu ulogu jednog važnog ekonomskog centra”, poruka je stara 100 godina.

Iz svijeta znanosti

Jugoslovenski list je prije 100 godina svojim čitaocima u Sarajevu donosio i vijesti iz naučnog svijeta tako donosi vijest o neobičnom fenomenu prividnog života u kojem navodno živi jedna djevojka u Italiji. Također donose i tekst o tome kako jedan kraljevski princ radi kao naučnik, a radi se o švedskom prijestolonasljedniku Gustavu-Adolfu koji kako se kaže jedan od najistrajnih arheologa koji rade na Peloponezu. Takođe donose vijesti o tome kako su se cijepile žene u sultanovom haremu u Istanbulu od boginja. Otkrivanje svemira i udaljenih planeta je bilo zanimljivo i prije cijelog jednog stoljeća kao što je zanimljivo i nama danas tako se donosi vijest da je jedan amerikanski astronom profesor Platshett koji je direktor Dominionskog opservatorija u Viktoriji da je nedavno otkrio najveću zvijezdu koja je do tada poznata. I još jedna vijest iz svijeta nauke odnosno znanosti je otkriće jedne pračovjekove špilje u Francuskoj i navodi se da je u otkrivena departmanu Gard u južnoj Francuskoj. Otkrivena je grobnica pračovjeka i u njoj su našli 25 sahranjenih ljudi ali većina se potpuno raspala napravi doticaj.

Mali oglasnik

U malom oglasniku jugoslavenskog lista mogu se naći i sljedeće objave:

„Gospođica. vješta pisanju na stroju kao i u srpskohrvatskom te njemačkom jeziku, traži namještenje u nekom privatnom poduzeću ili agenturi. Ponude na upravu lista.”

„Činovnik. vješt engleskom, francuskom, njemačkom i italijanskom jeziku, ugovoru i u pismu, traži mjesto odmah kao korespondent ili drugu sličnu službu. Isti se razumije i u spediterskoj struci, te bi otišao i u provinciju. Ponude na upravu lista.”

„Tražim namještenu sobu u blizini Vijećnice samo u ravnini, kod bolje obitelji. Adresa u upravi lista.”

„Soba sa posebnim ulazom i električnim svjetlom izdaje se za jednog gospodina. Nemanjina ulica broj 47/II.”

„Izdaje se odmah namještena soba sa električnim svjetlom u centru mu grada. Adresa u upravi lista.”

„Gospođica Lj. R. list upućen, na naslov sigurna ženidba, stigao je kasno, odredite drugi sastanak. Dva mlađa trgovca.”

„Čudo na veliko i malo mogu se dobiti naranče i mandarini po 50 para komad u magazinu Agrikola, Krekova broj jedan.”

„Hotel sa 22 sobe, salom 26 m dugom, sporednim prostorijama, kuhinjom, vlastitim perivojem u jednom većem mjestu bosanskohercegovačke provincije, izdaje se odmah. Reflektantima potreban kapital od 150.000 dinara. Pitati „Eho” jugoslavenska agencija, Aleksandrova ulica 62. Telefon 778.”

“Imperial Kino”

Tog dana su građani Sarajeva imali priliku u kinu Imperijal, koje je osnovano 1915. a nedavno pretvoreno u prodavnicu sportske opreme, mogli pogledati “Carstvo džungle”. Kako se navodi: “Velika ljubavna drama iz divlje džungle sa Fanny Ward pobjedonosnom suparnicom Mary Walcamp. Početak predstava u 5, 7, i 9 sati”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad