Dvojica maloljetnika su više od deset puta dojavljivali bombe na području Kantona Sarajevo. Umjesto mjere pritvora, sud im je odredio privremeni smještaj te će oni biti smješteni u JU Odgojni centar Kantona Sarajevo. Na koji način i koje odgojne mjere se provode u tom centru, izrečene od strane nadležnog suda maloljetnom učiniocu krivičnog djela, na način propisan zakonom? Šta pokaže opservacija maloljetnih osoba tokom sudskog postupka prema naredbi nadležnog tužiteljstva ili suda? Kako izgleda resocijalizacija maloljetnih osoba? O ovim temama u emisiji Novi dan govorili su Midhat Kerla - direktor KJU "Odgojni centar Kantona Sarajevo" i Dženita Šošić - šefica službe za resocijalizaciju KJU Odgojni centar.

U posljednje vrijeme svjedoci smo niza ozbiljnih krivičnih djela, gdje su počinioci maloljetne osobe. No, kada su statistički podaci u pitanju, direktor Odgojnog centra KS, Midhat Kerla, tvrdi da nije moguće potvrditi da je povećan broj krivičnih djela koje čine počinioci.

“Čak mislimo da je to u stagnaciji ili u blagom padu. Možda brutalnost tih krivičnih djela je nešto drugačija, možda je model izvođenja određenih krivičnih djela nešto drugačija, ali statistika ne može potvrditi da se radi o nekom velikom broju. Kad su u pitanju posljednja dešavanja, vi vidite da se radi o krivičnom djelu koje je, rekao bih, u ovom aspektu novih krivičnih djela koja se dešavaju za razliku od nekadašnjih. Ja ovom prilikom moram da pohvalim i organe policije koji su vrlo efikasno riješili ovu cijelu situaciju, iako su maloljetnici čak koristili aplikacije za skrivanje identiteta itd. Ali su vrlo efikasno odradili i ovo je na neki način poruka svim budućim počiniocima ovakvih krivičnih djela da to ne rade jer jednostavno bit će otkriveno”, kaže Kerla.

Starijim maloljetnicima se može izreći zatvorska kazna

Govoreći o odgojnim mjerama i sankcijama za maloljetne osobe, šefica službe za resocijalizaciju KJU Odgojni centar, Dženita Šošić,  ističe da su one jasno definirane Zakonom o zaštiti postupanja sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, pa su tako odgojne mjere usmjeravanje i upozorenja kao što su sudski ukor, posebne obaveze i odgojna mjera upućivanja u odgojni centar za maloljetnike koja je određena i definirana na određen broj sati tokom dana i na neprekidni boravak.

“Kad govorimo o dužini trajanja, ona ne može biti manja od 14 i duža od 30 dana kada je u pitanju poludnevni boravak, a kada je u pitanju neprekidni boravak, ona se izriče na period od 15 dana do 3 mjeseca. Naravno, tu su i druge odgojne mjere koje se izriču maloljetnim počiniocima. To su pojačan nadzor od strane organa starateljstva, pojačan nadzor od strane porodice ili pojačan nadzor u drugoj porodici. Također imamo zavodske mjere gdje se maloljetnici upućuju u odgojne ustanove, u odgojno-popravni dom, sigurnosne mjere. I na kraju, posljednja sankcija i ona najteža, to je kazna maloljetničkog zatvora koja se izreče starijim maloljetnicima, znači uzrasta od 16 do 18 godina”, pojašnjava Šošić.

Napominje da se mlađim maloljetnicima, od 14 do 16 goodina, izriču samo odgojne mjere. U izuzetnim slučajevima, starijim maloljetnicima, pored odgojnih mjera izriče se kazna maloljetničkog zatvora.

Referirajući se na posljednji slučaj u KS, Kerla je pojasnio procedure prilikom sprovođenja mjera koje su određene maloljetnim osobama.

“U procedurama, dakle, sud ili tužilaštvo izdaje određene mjere, određena rješenja. U ovom konkretnom slučaju ne radi se o mjeri koja je već provedena. Dakle, kod nas su smješteni – privremeni smještaj umjesto pritvora. Dakle, sud je na osnovu zahtjeva tužilaštva ocijenio da u ovom momentu za konkretne maloljetnike nije dobro da se primijeni mjera pritvora, dok teče postupak, već mjera privremenog smještaja. To znači da korisnik može da čak pohađa nastavu na daljinu i tako dalje, dakle, da ima određene stvari koje inače radi, ali da se mora izuzeti iz sredine iz koje dolazi kako ne bi počinio ponovo isto krivično djelo. A s druge strane, ja moram da kažem da je zapriječena kazna za ugrožavanje sigurnosti po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine, zapriječena kazna i do pet godina zatvora. Sama ta činjenica govori da se u samom postupku mora zapravo taj maloljetnik izuzeti iz sredine. Iako, moram da kažem, da se u ovom konkretnom slučaju radi o Zakonu o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom. Nekada je Krivični zakon obuhvatao i ovaj dio. 2014. godine donesen je zakon koji tretira maloljetnike i iz ugla zakonodavca, ja moram da kažem da se mora ovoj populaciji pristupati zaista sa velikim senzibilitetom. Nije pitanje maloljetničkog prijestupništva samo pitanje ovog teritorija ili ovog trenutka. Uvijek je to bio problem. Radi se o godinama kroz koje smo svi prolazili. Dakle, radi se o godinama kada osoba nije ni biološki, ni psihološki, ni sociološki zrela. Samim tim ne donosi odluke na bazi racionalnog razmišljanja. I zakonodavac mora da ima taj senzibilitet prilikom donošenja određenih zakona koji su, naravno, na bazi prakse, ali i na bazi nekakvih apstraktnih pretpostavki šta bi se moglo desiti, jer u trenutku donošenja zakona neka djela nisu zapravo ni mogla da se predvide”, dodaje Kerla.

Istaknuo je važnost senzibilteta u pristupu kažnjavanja maloljetnih osoba.

“Sama činjenica da se u svim segmentima društva maloljetne osobe tretiraju drugačije. Dakle, ne može stupiti u brak maloljetna osoba, ne može glasati maloljetna osoba, ne može služiti vojsku maloljetna osoba. Dakle, u svim segmentima društva moramo se prilagoditi njihovom uzrastu, njihovoj zrelosti. Postoje, rekao bih, dvije metode mjerenja zrelosti. To je mjerenje intelektualnih sposobnosti i postoji metoda kad je kalendarska osoba napunila 18 godina i tada postaje punoljetna. Naravno da neke osobe ni sa 20 godina nisu mentalno zrele, nisu odrasle osobe, ali istovremeno neke osobe sa 16 ili 17 godina potpuno racionalno razmišljaju, zrele su i tako dalje. Sve se to negdje mora uzeti u obzir kod donošenja određenih mjera”, kaže Kerla.

Kako izgleda proces resocijalizacije?

Kada se maloljetnik upućuje u odgojni centar na izvršenje odgojne mjere, to znači da se kratkotranjim intenzivnim mjerama utječe na maloljetnika.

“Sačinjava se individualni plan i program na osnovu prikupljene dokumentacije za maloljetnika koje dobijemo od strane suda. Znači, sudsko pravosnažno rješenje, socijalna anamneza i ostala potrebna dokumentacija. Sagledava se cjelokupna struktura ličnosti maloljetnika, nivo zrelosti, stepen obrazovanja, porodične prilike, socijalni status, socijalna funkcionalnost u društvu i naravno vrsta krivičnog dijela i motivi zbog kojeg je dijelo počinio. Na osnovu toga se sačinjava individualni plan i program koji sadrži određene metode, ciljeve rada sa maloljetnikom i aktivnosti koje će se provoditi. Naravno, što je tretman kraći, program je intenzivniji i rad sa maloljetnikom je intenzivniji. Niko od nas nema čarobni štapić da mi to možemo za 15 dana ili 30, ali eto pokušava se na sve moguće načine da se koriguju ta neprilagođena ponašanja, odstupanja od uobičajenih normi ponašanja, naravno sa korekcijom neprehvatljivih oblika, stavova, uvjerjenja sistema vrijednosti”, kaže Šošić.

Ističe da svaki dan tokom boravka maloljetnika postoji jedna struktura u radu u strogo kontroliranim uslovima.

“Prati se ponašanje maloljetnika, odnos prema sebi, prema drugima, funkcionalnost u sredini, izvršavanje njegovih radnjih zadataka i obaveza. Kao što je direktor maloprije spomenuo da se pohađa  nastava, da li je to online, nastava, nastava na daljinu. Ukoliko imamo maloljetnika kojem je izrečena odgojna mjera, on ide u školu,  prati se njegov tok školovanja, ne smije izostajati u školi ili sa radne obaveze. Na jednom tom cjelokupnom radu se sumiraju svi podaci, bilježe se zapažanja i po okončanju mjere sačinjava se jedan izvještaj stručnog tima koji se dostavlja nadležnom uputnom organu, to je u ovom slučaju sud”, pojašnjava.

Zašto maloljetnici čine krivična djela?

Za razliku od odraslih, motiv maloljetnih osoba često je drugačiji.

“To je, ili da se pokažu da se istaknu, nekad su vrlo bizarni razlozi i motivi za počinjenje određenog krivičnog dijela, da se dopadne djevojci i tako dalje. I naravno da to sve treba da se uzme u obzir”, kaže Kerla, ističući da djeca često nisu svjesna počinjenog dijela: “Oni, zapravo, nisu svjesni šta su uradili. I, zaista bi bilo okrutno sad postupat prema toj djeci na način kao prema odraslim. Jer njihov motiv nije bio ni koristoljublje, ni nešto što odrasli najčešće kao motiv imaju za teška krivična dijela. Ovdje su, dakle, ili radoznalost ili želja za isticanjem i tako dalje, jer to su te godine. Dakle, u takvim situacijama sud je vrlo oprezan prilikom donošenja određenih mjera.”

Dodaje da maloljetnik ni jednog minuta nije sam.

“Dakle, tačno se struktura zna od buđenja – ko ga budi, ko je s njim na doručku, ko je s njim na nastavi… Dakle, u svakom trenutku se zna ko je sa maloljetnikom i ko radi na njegovoj ili resocializaciji i na drugim elementima individualnog plana i programa”, napominje.

Šošić dodaje da je kod većine maloljetnika koji su počinili krivično djelo prisutno kajanje.

“Kod većine da. 60% da, ostalo ne. Ne, zato što su radili iz namjere, lakomislilnosti, želja za dokazivanjem, želja da budu priznati, da budu prihvaćeni u društvu. Naravno, sve je to na jedan iskrivljen i pogrešen način, ali u većini slučajeva ima kajanja”, kaže Dženita Šošić – šefica službe za resocijalizaciju KJU Odgojni centar.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad