Preko noći su u dva dijela grada, u podijeljenom Mostaru, 1993. godine, dobili dva imena: Jevreji i Židovi.

Podjelom Mostara tokom posljednjeg rata u BiH, i Jevreji su se našli u velikom problemu, pa su sa jedne strane grada bili Jevreji, a sa druge Židovi. Jedan broj ih je evakuisan, iako su u većini ostali u Mostaru.

Nakon okončanja sukoba, odlukom tadašnjeg gradonačelnika Mostara, Safeta Oručevića, planirana je izgradnja sinagoge. Položen je i kamen temeljac i tu se priča završava.

Zašto?

“Objasnili smo da Jevrejska zajednica nema sredstava za takav projekat, mada bi bilo jako lijepo imati Jevrejski kulturni centar sa sinagogom, i tu smo se zajednicki složili. Grad je finansirao vrlo uspješan projekat, istina sa mnogo stakla, tako da je problem hlađenja prostora značajno poskupio radove. Oručevićevi nasljednici su imali ideju da bi Jevrejska zajednica trebala da se obrati gradovima pobratimima Mostara, da oni, odnosno njihove Jevrejske zajednice, finansiraju ovu izgradnju, ali kod Jevreja nije običaj da se na takav način skupljaju sredstva za sinagogu, jer se može živjeti i bez nje”, objašnjava Finci.

Sva tri člana tadašnjeg saziva Predsjedništva BiH bili su na ceremoniji 2001. godine kada se polagao kamen temeljac, i tada je Finci rekao da je ovo prva sinagoga u BiH čiji je temelj položen u 21. stoljeću, i da se nada da će do konca stoljeća biti i otvorena.

“Tako da još uvijek imamo 78 godina pred nama”, malo cinično naglašava Finci.

Ulice nazvane po onima koji su ubijali Jevreje

U Mostaru imamo i ulice po imenima onih koji su Jevreje deportovali u koncetracione logore i ubijali ih. Vlasti Mostara, bar jedan dio njih, iz HDZ-a, nikada nisu osporili nazive tih ulica.Tako sada imamo Milu Budaka, jednog od ustaških ideologa iz perioda NDH-a, pa Juru Francetića koji je odgovoran za pokolje nad Srbima, Jevrejima…Tu je i ulica Vokića i Lorkovića.

“Nakon polaganja temeljca razgovarali smo i sa drugim gradonačelnicima. Sa tadašnjim gradonačelnikom Ljubom Bešlićem, u par navrata, nismo tu temu imali na stolu znajući da grad Mostar nije u mogućnosti to isfinansirati, pa nismo ni insistirali. Slično je i sa imenima ulica, jer je to jedno od bolnih pitanja, ne samo u Mostaru, nego i u drugim dijelovima BiH”, govori Finci.

Nakon smrti Ljube Bešlića, kaže Finci, nismo pokušavali ovo pitanje postaviti Gradskom vijeću, znajući da za takvo nešto nema velikog raspoloženja u gradu za izgradnju sinagoge.

Irma Baralija kao jedini glas nade za mostarske Jevreje?

“Mislim da je sinagoga samo posljedica opće nebrige za Jevreje. Ovdje se sistem mora pobrinuti da im groblje nije zaraslo, da se spominju oni koji su dali doprinos razvoju našeg društva i države itd. Ovdje sistem čuva imena onih koji su ih ubijali u nazivima ulica, to su sve pokazatelji šta vlast misli o Jevrejima”, kaže Irma Baralija, vijećnica u Gradskom vijeću Grada Mostara.

Sjednica Gradskog vijeća Grada Mostara će se održati u maju, a Irma Baralija će postaviti vijećničko pitanje i uputiti inicijativu kako bi se ponovno pokrenulo ovo pitanje, izgradnja sinagoge.

Jevreji u BiH žive od 16. stoljeća

Jevreji su došli u Bosnu i Hercegovinu odmah nakon progona iz Španije 1492, pa je teško reći kada su konkretno prvi Jevreji stigli u Mostar, ali je to sigurno u prvoj polovini 16. stoljeća.

“U Otomanskom carstvu nemuslimani nisu mogli posjedovati zemlju. Tako su i Jevreji isključivo živjeli po gradovima i bavili se uglavnom sitnom trgovinom i zanatstvom, pa kasnije, napretkom društva, počeli bivati prvi apotekari, ljekari, bankari itd”, kaže nam Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH.

Naravno, Jevreji mostarski su sebi izgladili sinagogu u jednom objektu u naselju Brankovac. Tu zgradu su prodali i tu se danas nalazi lutkarsko pozorište.

Holokaust

Pred početak Drugog svjetskog rata i Holokausta nad Jevrejima, u Mostaru je živjelo 450 Jevreja. Taj broj se povećavao jer su mnogi iz Bosne utočište tražili u Hercegovini.

“Mnogi iz Bosne, uključujući Sarajevo i moju porodicu, pobjegli su u Mostar koji je bio pod talijanskom kontrolom i tu su živjeli bez problema do konca 1942, kada je Musolini, pod Hitlerovim pritiskom, bio prisiljen da konfinira Jevreje sa svoje teritorije, uglavnom na Jadranskim otocima, Lopudu, Korčuli, Pagu, Rabu. Preko 300 Jevreja Mostara je tako stradalo, a da im se i ne zna tačno mjesto stradanja”, podsjeća Finci.

U Mostaru, kao i u cijeloj Jugoslaviji, Jevreji su živjeli do 1992. bez problema, kaže Finci i dodaje da su Jevreji bili  uključeni u Jevrejsku Opštinu Mostara, koja je zajedno sa ostalim jevrejskim opštinama bila član Saveza Jevrejskih Opština Jugoslavije, sa sjedištem u Beogradu.

“Bili su uglavnom uključeni u razne privredne djelatnosti, jer Jevreja nije bilo u kvislinškim organizacijama za vrijeme rata, niti u ustašama, niti u četnicima, a dosta ih je bilo u pratizanima”, govori Finci.

Danas su u Mostaru apsolutna manjina

Nema ih više od dvadesetak, tako nam kaže Vladimir Andrle, predsjednik Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva La Benevolencija.

Problem sa bogomoljama i mjestima gdje će se okupljati na molitvama, kršćanska i muslimanska zajednica u Mostaru nemaju, i baš zbog toga, zbog zajedničke prošlosti i multikulturalnosti, nadati se da će Gradsko vijeće Grada Mostara imati više sluha za svoje sugrađane.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad