Osmi History Fest će se održati u Bosni i Hercegovini od 4. do 9. juna 2024. Osnovna tema je "Integracije i dezintegracije u jugoistočnoj Evropi 1914-2024." Husnija Kamberović, organizator i univerzitetski profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Odsjek za historiju i Amira Dan, učesnica History festa i istraživačica, doktorica nauka na York Univerzitetu, Toronto, Kanada, za Novi dan govore o nekim od sadržaja koji će se naći na panelima događaja.

U uvodu gostovanja, profesor Kamberović ja najavio nekoliko panela, uključujući onaj o Washingtonskom sporazumu, o Sarajevskom atentatu, o Olimpijadi 1984., o Ustavu Jugoslavije iz 1974., kao i druge brojne sadržaje, kao što je panel o pokolju iz 1924. godine, u mjestu Šahovići, itd.

Govoreći o trenutku u kojem se Bosna i Hercegovina danas nalazi, te kako će ga historičari zabilježiti, Dan je kazala kako su u našoj historiji stvare komplicirane vanjskim faktorima, pa je to slučaj i sada. “S naučnog gledišta posmatramo s distance, mi ne stvaramo politike i ne stvaramo šta se dešava, živimo posljedice svega što se dešavalo prije 100 ili 150 godina”, pojasnila je.

Kamberović se nadovezao na temu, kazavši da historiju bivše Jugoslavije često posmatramo iz perspektive kraja Jugoslavije i njenog raspada, te da u javnom diskursu često imamo narativ kako je to bila neka historijska greška i da ono što je propalo je propalo zato što je bilo osuđeno na propast.

“Naše historijsko iskustvo, rekao bih, ne potvrđuje taj narativ. To što se desavalo s Jugoslavijom i taj historijski razvoj države je zapravo bio pozitivan proces. Zašto je negativno završen? Propao je zbog novih okolnosti, očito se u to vrijeme država nije uspjela integrirati, iako je ideja bila dobra, da se očuva kao cjelina“, kazao je profesor, dodavši kako su neki od razloga takvog ishoda nedovoljno upoznavanje i razumijevanje jedni drugih, uz snažnu promociju agresivnog nacionalizma 90-ih koji je doveo je do kraja.

“To je bila ideja koja je imala šansu i perspektivu, ali je neuspješno završila. Nije na historičarima da žale ili hvale nego da pokušamo razumjeti zašto se desilo”, zakčljučio je.

Govoreći o usvajanju Rezoluciji o genocidu u Srebrenici u kontekstu političke atmosfere koja je uslijedila u BiH i regionu, ali i historijskog revizionizma, Dan je kazala da se ovaj dokument uklapa u jednu od priznatih prepoznatljivih strategija borbe protiv revizionizma.

“To je jedan pozitivan korak, po udžbeniku, kako se boriti protiv historijskog revizionizma. U regiji, problem je u nepomirenim sjećanjima, koji odražavaju nešto što se kod nas nije desilo, kod nas proces pomirenja nije nastupio nakon rata, u BiH nemamo jedno nego tri zajednice sjećanja unutar kojih često ne postoji koncenzus oko toga čega se vrijedno sjećati“, naglasila je.

Kako se može okončati ta faza i da se sjećamo svake žrtve

“U tom slučaju razgovaramo o procesu da li zaista učimo od historije i kako. Priznavanje genocida u Srebrenici je jedan dio toga. Druge komponente su integracije drugih narativa i spremnost da se čuje i tzv. kontranarativ, ono što ne ide neophodno u prilog jednima ili drugima koji predstavljaju većinu na jednom ili drugom prostoru. Radi se o sistematskom naporu koji mora doći iz zajednica, ali i najviših struktura, jer najviše političke strukture odlučuju šta je u udžbenicima, kako se organiziraju komemoracije, a to trreba biti usklađeno na entitetskom ili na kraju i na regionalnom nivou“, naglasila je Dan, uz zaključak da bi bila šteta da ne naučimo ništa iz historije, jer “onda nema puta naprijed”.

Kamberović je, na istu temu, kako u Bosni i Hercegovini ne postoji nešto što bi promoviralo zajedničku kulturu sjećanja.

“Neke stvari se moraju i mi moramo historiju ostaviti iza sebe i nama, to često ponavljam, nama je potrebna bolja sadašnjost i budućnost“, podvukao je.

Smatra da je neophodno nešto čime će se nadvladati linije podjele, te, ukoliko želimo graditi bolju budućnost za sve u BiH, potrebno je suočiti se sa tamnim stranicama prošlosti, a suočavanje sa tamnim stranicama prošlosti “nije znak nacionalne izdaje nego hrabrosti”.

“Zato je ova rezolucija jedna prilika da se suoče s činjenicoom da je bio genocid, da je izvršen, ali da su ljudi koji su počinili zločin nešto što nam ne treba i ne smiju biti uzori, da su to osobe od kojih se trebamo odvojiti i nastaviti graditi bolju budućnost“, zaključio je.