Inflacija i suša ozbiljno je naštetila poljoprivrednicima. Njihov prinos ove godine 80% je manji od očekivanog. Ogromne posljedice suše odraziti će se i na stočni fond, a dugogodišnji nemar vlasti na cijelu poljoprivredu. Stižu upozorenja iz svih dijelova BiH - domaće hrane neće biti, a onu koja bude dostupna, skupo ćemo plaćati.

Najskuplja sjetva u regionu. A najmanji poticaji. Bh. poljoprivrednike hvata panika. Ne znaju kako prehraniti stoku. Pojedinima suša je uništila skoro sav kukuruz.

Drago Novaković, poljoprivrednik i predsjednik UP istočnog dijela Brčko distrikta kaže:
“Imam negdje oko 15 hektara kukuruza ali vjerujte da neću moći ishraniti svojih 20 bikova 10 krmača i nešto malo sitne stoke.”

Oni koji mogu spasiti bar dio kukuruza i pretvoriti ga u silažu, plaše se za njen kvalitet. Jer bez puno zrna, kažu poljoprivrednici, nema ni kvalitetne hrane za stoku. Koncentrati su preskupi, a para već nedostaje.

Petar Dragojlović, poljoprivrednik iz Amajlija ističe:
“Sad je kukuruz na pijaci, i nema ga da budemo pošteni , 80 maraka, a ja već dug period pomažem sam sebe ,recimo dovozim im hranu gotovu, i mješam svoj kukuruz da bi što više izdržao sa recimo malo boljom i jačom hranom.”

Finansijski su iscrpljeni, i bez pomoći, kažu poljoprivrednici, veliki broj njih neće preživjeti. Proglašenjem elementarne nepogode bili bi u mogućnosti tražiti odštetu. No, nadležnim, čini se, nisu bili jedan od prioriteta. Oformljeni stručni timovi koji trebaju analizirati stanje poslije suše, na teren još nisu izašli. Tim tempom, kažu poljoprivrednici, ostati ćemo bez domaće hrane, a cijene one dostupne diktirati će, uvozni lobiji.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH kaže:

“Ugušili su našu proizvodnju i on sad što dovozi, jer na 20% naše proizvdnje ili 30% znači tovova što mi proizvedemo teladi, junadi bikova, to će se ovdje pojesti za mjesec dana. Znači ostalih 11 mjeseci diktira uvoz i oni dižu te cijene što nije normalno.”

Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivednika Semberije kaže:
“Na 100kg pšenice ide 25 kg i bude dvjesto hljebova, 200 hljebova kad se umijesi je 400KM a cijena 100kg pščenice je 64 marke to nije normlano i nigdje u svijetu to nema. Događa se da su im silosi poluprazni ili puni uvozne pšenice i oni jednostavno neće našu pšenicu i čekaju tog seljaka da on makar namiri mak na konac da mora, jer se većina seljaka zadužila u bankama, da mora prodati je za koliko oni hoće a ne kolika je stvarna cijena.”

Zbog ovakve politike većina poljoprivrednika biće primorana odustati od proizvodnje. Ili se njome više neće niko imati baviti, posebno u Semberiji, gdje je nekada bilo 12 i poo hiljada ljudi, sada tek dvije, sa samo 7 prijavljenih do 45 godina.

“Ja se bojim jedne stvari a to je da će ljudi biti prinuđeni da prodaju nedozrelu stoku i sljedeću neće ubacivati, pitam se šta će biti sljedeće godine kada se još više smanji ovaj stočni fond, a on je već prepolovljen.” ističe Ljubiša Stevanović, poljoprivrednik iz Amajlija

I dok poljoprivreda, a čini se ni građani, nadležnim nisu prioritet, cijene bi na jesen mogle dostići novi maksimum. Svi prehrambeni proizvodi morati će se nabaviti iz uvoza, jer će se prestati proizvoditi, obradiva zemlja će nestati, ili je neće imati ko obrađivati.