Četvrti maj obilježava se kao Međunarodni dan vatrogasaca, dan kada treba podsjetiti na nesebičan rad vatrogasaca. Kada svi bježe od požara, oni idu u vatru spašavajući i ljude i njihovu imovinu. Intervenišu ne samo u požarima nego i u zemljotresima, poplavama, saobraćajnim nesrećama, potragama. O ovom plemenitom, zahtjevnom i opasnom pozivu za N1 govorili su Damir Mahmutović, komandir ispostave batrogasne jedinice Kantona Sarajevo i Muhamed Duran komandir vatrogasnog voda.

“Svaka intervencija je teška”

Međunarodni dan vatrogasaca ustanovljen je zbog tragične pogibije petorice vatrogasaca u šumskom požaru u Australiji. Ovaj požrtvovani posao nosi sa sobom teške situacije.

“Svaka intervencija je na svoj način teška, ali kada imate kolege ovakve kao Muhamed, koje imate u vatrogasnoj jedinici Kantona Sarajevo, sve vam to lako prolazi, sve se lako dešava, idete na intervencije s osmjehom. I kad znate da ste nekoga spasili ili da ste spasili nekakav objekat, izvukli nekakvo materijalno dobro i kada vas neko potapše po ramenu nakon intervencije, to vam je neprocjenjivo. Jednostavno vas vuče da dalje ovo radite”, kazao je Mahmutović.

Vatrogasac Duran se prisjetio teške intervencije kada je izbio požar u Švrakinom naselju u pola 9 ujutro. Ta tragedija je bila ogromna: otac iz porodice je izgorio, a dijete je nakon dva mjeseca preminulo od gušenja ugljen monoksidom.

“To je ostavilo veliki trag, kad smo se vratili na posao da nastavimo dalje sa radom, nekako…gledam ja u vas, kod vas knedla u grlu, nekome pune oči suza, neko uzdiše…”, dodaje on.

Duran naglašava da vatrogasci nemaju psihologa za razgovor kako bi se olakšali ili kako bi nekome ispričali svoje tegobe. Ipak, kaže da vatrogasci u jedinici između sebe rješavaju traume razgovorom.

Gorko i teško sjećanje na požar u Dječijem domu Bjelave

Najveći trag ostavljaju situacije u kojima su djeca žrtve, ali kada spase nekoga uvijek im pruža olakšanje u poslu.

Komandir Mahmutović, koji se već dvije decenije bavi ovim poslom, prisjetio se iskustva kada se desio nemili događaj požaru u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave u kojem su žrtve bile bebe.

“Otišli smo na intervenciju, a moje kolege su izvlačile iz tog prostora sedam beba. I taj čovjek koji je izvukao 4 bebe, moj drug Dejan Grabovac…imao je kući bebu od 6 mjeseci. I tako, kada se vratimo sa te intervencije, šutimo, ne progovaramo i pričamo, jedan drugog bodrimo da nastavimo dalje”, ističe Mahmutović.

Kako kažu, ne postoji mogućnost da ne razgovaraju jedni sa drugima. U nedostatku stručne osobe koja im može pomoći – jedni drugima su najveća potpora posebno nakon teških intervencija. Mahmutović kroz šalu, kaže da im Duran mora biti i psiholog i tata i mama.

Dobra tehnička opremljenost

Jedinica Kantona Sarajevo danas broji 157 aktivnih vatrogasaca profesionalaca i najveća i najbolja su vatrogasna jedinica. Međutim, bilo bi potrebno makar 300 vatrogasaca za Kanton Sarajevo. Dobro su povezani sa drugim kantonima i kada ih god pozovu, oni pomažu bez obzira na geografsko područje.

Vatrogasci su pohvalili svog sadašnjeg direktora i način rada vatrogasne jedinice obzirom da se i tehnička opremljenost poboljšala u zadnjiih par godina. Imaju sve savremeniju opremu, ali veliki je problem nedostatak ljudstva.

“Sada radimo 1:3. Znači ja radim za trojicu, on radi za trojicu. Ne mogu ljudi više da izdrže, obolijevaju ljudi, umiru nam ljudi, odu u penziju i ne uživaju dugo u toj penziji”, naglasio je Duran i dodao da se situacija može promijeniti tako što će zaposliti više ljudi. Ako zaposle više ljudi, imat će prostora da pošalju ljude na odmor jer danas rade, kako kažu, i po 24 sata dnevno.

“Sada ćemo dobiti 54 nova vatrogasca i sada ćemo imati priliku da odemo i na odmor”, rekao je Duran.

Danas je velika potreba za vatrogascima. Mahmutović i Duran ističu da humani dio najviše veže čovjeka da bude vatrogasac. “Jednom kada to doživite jednostavno zadržite se tu”, zaključio je Mahmutović.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad