Svjetski dan Brailleovog pisma je prilika da se iznova podsjetimo problema i položaja u koje žive slijepe i slabovidne osobe u BiH. Udruženje građana oštećenog vida Tuzla i Misija OSCE-a u BiH danas su promovisali Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini odštampan na Brailleovom pismu. Dostupnost tako važnih zakona pomoći će slijepim osobama i njihovim udruženjima u borbi za osnovna ljudska prava i smanjenju diskriminacije kojoj su svakodnevno izložene.

Ilija Cvijetić slijep je čitav život, ali savladavao je orjentaciju u prostoru pa se samostalno kreće. Prije rata se školovao za telefonistu ali nije imao priliku to raditi, već druge poslove preko projekata u udruženjima.

“Tražio sam ali teško je u današnje vrijem zbog mnogobrojnih predrasuda i diskmriminacije prema slijepi osobama. Posebno se to odnosio na poslijertani period gdje ovo zanimanje nije u fokusu na tržištu rada”, kazao nam je.

Po podacima udruženja, u Tuzlanskom kantonu ima više od 600 slijepih i slabovidnih osoba, a dio njih nije uopšte registrovan. U BiH taj broj je veći od 5.000.

Svima njima je život dodatno otežan jer se ne koristi dovoljno Brailleovo pismo u svakodnevnoj upotrebi. Emina Sejdinović iz Brčkog ga je naučila dok se školovala u Beogradu. Danas bi voljela pisati, ali nema mašine koja košta 2.000 KM kao ni drugih pomagala.

“Slabo toga ima u našim udruženjim. Imaju tabla za pisanje, mašine, sat na Brailleovo pismu, ima toplomjer, itd. Vjerujte da je to nama potrebno jer mi ne vidimo sami sebi izmjeriti pritisak”, kaže Emina.

Za razliku od Emine, mnogi od njih nemaju mogućnost naučiti Brailleovo pismo jer samo dvije obrazovne ustanove u BiH, u Sarajevu i Derventi, imaju edukaciju, a sve ostalo se svodi na udruženja.

“U redovnim školama, slijepe osobe mogu naučiti Brailleovo pismo, ukoliko škola ima zaposlenog edukatora rehabilitatora. Nažalost, mnogo djece nema tu sreću, a zahvaljujući nedovoljno senzibilaciji naših obrazovnih vlasti”, kazao je Tifa Tučić, Udruženje građana oštećenog vida Tuzla.

“Ono što smo mi željeli je da bar osnovna pismenost, o osnovnim zakonima o ljduskim pravima, bude dostupna i našim građanima koji imaju problema sa vidom, koji nisu u prilici kao svi mi ostali, da uzmu dokument, odu negdje, jave se, itd”, kaže Samir Arnaut, OSCE.

U TK slijepi i slabovidni od države dobijaju bijeli štap, govorni toplomjer i djelomično govorni mjerač pritiska. I to je sve.

“Više nema pomaka nego što ima. Evo primjer, naknada ili tuđa njega za osobe sa invalidtetom je dugo vremena 403 KM. Je li to stvarno dovoljno za jedan normalan život i za ovu potrošačku korpu?, pita se Ilija Cvijetić.

Sva svoja prava, oni koji znaju Brajevo pismo, mogu sada pročitati u Zakonu o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, državi koja ima malo literature i udžbenika na Brajevom pismu, državi koja je slijepa na probleme osoba sa invaliditetom.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad