U Tešanj nikada nećete otići slučajno, jer kroz Tešanj se ne prolazi već se u taj gradić dolazi. I kada neko spomene Tešanj, mnogi će promisliti gdje se nalazi i pomisliti na vodu i privredu. A, nije samo to bogatstvo ovog mjesta ugniježdenog među brdima uz rječicu Tešanjku.

Kada kročite u Tešanj pogled će vam zastati na bedemima tvrđave. Gradina, kako je mještani nazivaju, prva pozdravlja one koji dolaze, zaštitnički nadvijena nad gradom.

Tešanjska tvrđava jedna je od najvećih u Bosni i Hercegovini. Nećete moći samo pogledati i proći pored nje, ona poziva da dođete, pozdravite je, zavirite u ljepote koje skriva unutar svojih zidina.

Putem kroz čaršiju lagano stižete do Tvrđave i već na samom ulazu shvatate da su i ljudi bogatstvo Tešnja. Svakoga dočekuju ljubazni, nasmijani i sa željom da što više ispričaju i da što više saznate o ljepotama i historiji njihovog grada.

Uz simboličnu cijenu ulaznice, koja je ujedno i razglednica Tešnja, ljubazni gospodin na biletarnici upućuje gdje se kretati po Tvrđavi, na šta obratiti pažnju, a ujedno zove i kolegu da goste pričeka da obiđu Tvrđavu pa dođu do Eminagića kuće, iako završava s radnim vremenom.

A Tvrđava, impozantna, otkriva se pred vama i ponosno govori o svom postojanju.

Tvrđava koja svjedoči historiju

Podignuta je na strmoj litici iznad rječice Tešanjke. Ne postoje pouzdani podaci ko je započeo gradnju, pretpostavlja se da su Iliri, ali se zna da je već 1840. godine bila napuštena i zapuštena. Danas nije zapuštena.

Uređena, prekrasna i imozantna na površini od 6296 metara kvadratnih ponosi se Kapetanovom i Dizdarevom kulom, topovskim tabijama, a tu su i tuneli, spavaonice, kazamati… Svjedoči kako je jedina koju na svom putu nije uspio osvojiti Eugen Savojski u svom pohodu na Bosnu 1697. godine.

Sa hiljadu pješadinaca i šesto konjanika napao je Tešanj. Dva dana je bezuspješno pokušavao osvojiti grad i nakon stotine ispaljenih granata razorio je Tešanj, zatim digao opsadu i otišao.

Svu tu historiju posjetioci saznaju i kroz stalne izložbe u kulama i kazamatima Tvrđave, od stalne postavke tešanjskog Muzeja o samom, gradu kroz stoljeća pa među eksponatima se mnogu naći razna oruđa, sablje, hebrejski rukopis, zbirka sufijskih kasida, pečati, preko numizmatičke izložbe – novca iz Rimskog carstva, Srednjeg vijeka, Osmanskog carstva, Austro – ugarskog carstva i novog doba, do Povelja, pisama i pečata bosanskih vladara.

N1

N1

I danas se vrše iskopavanja i uređenja tvrđave, a sa njenih zidina prekrasan je pogled na Eminagića kuću, koja pored svih kuća u čaršiji plijeni pažnju svojom ljepotom i pogled neprestano zastaje na njoj.

Sahat-kula sa satom koji se navija svaki dan

No, prije nego se tamo uputimo, nemoguće je proći, a ne zastati i ne diviti se sahat-kuli. Tačno vrijeme pokazuje. A u Tešnju će ponosno reći: “Hojkurići su svaki dan brinuli da je sat tačan.”

Porodica Hojkurić koja već više od 130 godina brine da je sat na sahat-kuli tačan zaslužuje i posebnu priču. No spomenimo da je tradiciju započeo Muhamed, nakon toga njegov sin Abdulah, a potom unuk Adem. Ne tako davno Adem je tu tradiciju prenio na svog zeta Adnana Alića.

Sahat-kula je visoka 18,50 metara, a sat je potrebno naviti svaki dan.

Pješice, ne tako daleko od Tvrđave, nalazi se Eminagića kuća. Ljubazni Sedin dočekuje posjetioce, nije mu problem sačekati koliko god treba, jer njegova želja je da što više ljudi vidi ljepotu begovske kuće.

Begovska kuća kao ponos Tešnja

Eminagića kuća je tradicionalna bosanska kuća izgrađena u 19. stoljeću. Takozvanu ćerpićaru izgradila je i u njoj do 1970. godine stanovala bogata porodica Eminagić.

Podrum kuće je od kamena i u prošlosti su se tu čuvale namirnice. Danas su tu izložene alatke za obradu zemlje kao i predmeti koji svjedoče grnčarskom zanatu tešanjskog kraja. U prizemlju je hodnik i četiri sobe za stanovanje. Tu je i magaza koja je u prošlosti služila kao prirodni frižider, a u središtu je otvoreno ložište na kojem se spremala hrana, a dim išao prema krovu i izlazio kroz šest otvora.

Danas je na prizemlju i obućarska radionica tešanjskog obućara Hajrudina Mulalića. Na sprat se dolazi stepenicama s jedne ili druge strane, a tek popevši se na sprat uviđate prostranstvo kuće.

Tu je divanhana u kojoj se sjedilo, begova soba, soba za ašikovanje, djevojačka soba, kao i zimska soba.

O historiji svjedoče brojni predmeti, a o svemu tome Sedin priča dok vi posmatrajući prostorije i predmete doživljavate kuću na način kakva je bila nekada davno.

N1

Krajem 20. stoljeća Općina Tešanj je otkupila kuću i restaurirala je zahvaljujući projektu podrške EU. Eminagića kuća je nacionalni spomenik BiH.

Do Eminagića konaka je Turalića kuća, ona u kojoj je snimana kultna TV serija Tale, a danas je kuća u privatnom vlasništvu.

Gazi Ferhad-begova džamija – nacionalni spomenik

Krenuvši dalje, nazad ka čaršiji, pogled privlači Ferhadija, odnosno stara Gazi Ferhad-begova – Čarši džamija. Kako stoji u vakufnami, odnosno ličnoj karti Tešnja, Ferhad-beg je džamiju sagradio za Božije robove koji obavljaju namaz nakon idolopoklonstva. Sagrađena je između 1555. i 1558. godine.

U svojoj dugoj historiji džamija je više puta stradala, a zna se da je zapaljena prilikom pohoda Eugena Savojskog 1697. godine.

U naletu snažnog nevremena i vjetra 2017. godine srušena je munara Ferhad-begove džamije. A bila je to jedina kamena munara u Tešnju iz Osmanskog perioda. Danas je munara obnovljena, unutrašnjost džamije uređena i uskoro će Čarši džamija ponovo biti otvorena.

Ferhad-begova džamija proglašena je i nacionalnim spomenikom BiH.

Crkve svjedoče zajedništvu – za gradnju i obnovu novac su davali i muslimani

A, Tešanj se ponosi i još jednim nacionalnim spomenikom – Crkvom svetog Petra i Pavla. Riječ je o katoličkoj crkvi, a ona svjedoči i zajedništvu ovog grada jer prilikom obnove posljednju veću rekonstrukciju fasade finansirao je bh. privrednik, Bošnjak, Hasan Ahmetlić.

Tešanj se ponosi i pravoslavnom crkvom. Izdignuta na brdu krasi grad. Prema ljetopisu Zvorničko-tuzlanske eparhije historija tešanjske srpske pravoslavne crkve počinje još 1923. godine kada je stari hram na Tepetu porušen zbog tonjenja.

Samu izgradnju crkve, koja je počela 1934. godine finansirali su ne samo vjernici pravoslavci, već i njihove komšije muslimani.

U Crkvi Pokrova Presvete bogorodice nalazila se do 2000. godine jedna od najvrjednijih zbirki ikona u Bosni i Hercegovini. Zanimljivo je da je zbirka tešanjskih ikona za oba protekla rata bila sačuvana zahvaljujući građanima i institucijama Tešnja.

Godine 2000. po nalogu tadašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog Kačavende ikone su bez znanja predstavnika srpske pravoslavne crkvene opštine Tešanj i organa lokalne vlasti odnesene u Bijeljinu radi navodne restauracije i nikada nisu vraćene.

Danas crkva čeka na završetak unutrašnjih radova i oslikavanje, a vjernici se nadaju da će uskoro zasijati punim sjajem.

A, prilikom posjete crkvi vjerovatno ćete “zalutati” prije nego do nje dođete. No, pitajte lokalno stanovništvo kako da joj priđete, a nakon posjete crkvi mogu vas uputiti i do groba bh. pisca Muse Ćazima Ćatića.

Iako rođen u Odžaku, živio je u Tešnju jedan period svog kratkog života i tu je i sahranjen. Nadgrobni spomenik postavili su članovi Kulturnog udruženja “Gajret”.

I to je samo djelić historije kojoj Tešanj svjedoči, grad koji ima čak pet nacionalnih spomenika: Gazi Ferhad-begovu džamiju, Eminagiča konak, katoličku crkvu sv. Petra i Pavla, a na listi je i Stari grad Tešanj kao graditeljska cjelina te zgrada Muftijinog konaka.

A, u Tešnju niko ne živi od turizma, ali turistima imaju dosta toga ponuditi. I ako pomislite – zašto bismo išli baš u Tešanj od toliko lijepih mjesta u Bosni i Hercegovini, budite sigurni da je Tešanj jedno od tih lijepih mjesta.