Tetka ubijene Nizame prepričala cijeli period prije ubistva: "Rekao je da će Nizama gledati kako ubija dijete"

Zijada Vuković - Pamuković tetka je Nizame Hećimović, koju je 11. augusta ove godine ubio bivši partner Nermin Sulejmanović. Od njegovog nasilja Nizama se posljednjih dana krila upravo kod tetke, koja je danas još jednom odlučila prepričati sve detalje iz perioda od 4. do kobnog 11. augusta, kada su neumorno, ali bezuspješno tražile pomoć. Njena priča razotkriva cijeli jedan lanac ljudi - od porodice, do prijatelja - koji su trpili zastrašujuće prijetnje. Ujedno, priča je i odgovor porodice na nedavne tvrdnje nadležnih "kako nije bilo propusta."

“Dakle, 4. augusta ujutro me je nazvao Nermin da me pita je li Nizama tu kod mene. Ja sam rekla da nije, da treba da dođe poslije. On mi je samo rekao – ako se čuješ sa njom – javi mi da mi treba auto, pošto smo se mi nešto posvađali. Ja sam rekla dobro i prekinuli smo taj razgovor. Ja sam nazvala poslije njenu sestru da pitam šta se dešava. Na telefon mi je se javila Nizama i rekla je tako da je on pretukao, da je pobjegla iz te njihove zajedničke kuće, da je otišla kod tate u stan. Poslije sam ja ponovo nazvala njega da mu kažem da mi se Nizama ne javlja na telefon i da ne znam gdje je, pošto mi je ona rekla da ne govorim šta se dešava. Poslije su me nazvale i rekle tetka možeš doći ovdje, treba da nađemo neko rješenje šta da uradimo”, započela je Zijada ispovijest.

Potom se sa suprugom Samirom uputila ka Srebreniku, gdje živi Nizamina sestra.

Nizama je u međuvremenu nabavila i novi broj telefona, kako bi s njega molila Nerminovu tetku za pomoć. Ona joj je kratko saopštila kako ništa ne može učiniti.

“I Nizama je taj razgovor prekinula. Poslije zove Nizamina sestra da kaže da je on kod nje došao kući. Ušao je, pravio probleme, pošto je on bio ubijeđen da je ona kod njih”, prisjetila se Zijada. Ove detalje posebno je naglašavala kako bi istakla da Nermin nije ni naslućivao da se Nizama prebacila upravo u njenu kuću.

Neuspješan poziv sigurnoj kući

Nakon toga su odlučili pozvati sigurnu kuću u Tuzli.

“Zvali smo njih da Nizama ide kod njih. Međutim, one su rekle da ne može da dođe gore, da mora da ide u Gradačac – da se prijavi da socijalno odobri to da dođe gore u tu sigurnosnu kuću. Potom su iz Udruženja ‘Viva žene’ zvali Centar za socijalni rad u Gradačcu, a oni su rekli da mora Nizama da dođe direktno u socijalno, da uzme neke papire. Nizama je to odbila jer nije smjela da se kreće, bojala se jer je on čitavo vrijeme tu kružio po Srebreniku oko stana. Poslije smo zvale u policiju Srebrenik da dođe tu da ona to nasilje prijavi. Policija je odbila, nije htjela da dođe. Rekli su da ona mora da dođe tamo direktno da prijavi. A to je udaljenost od dvije, tri minute od policije, 200 metara”, pojasnila je.

Riječi policije koje još odzvanjaju: “Znali ste ko je on…”

Nakon toga se u policiju uputila sa tetkom.

“Sve kad je rekla i ispričala šta se desilo, pitali su je ko je to učinio. Ona je rekla da je Nermin Sulejmanović. I oni su njoj rekli da ne mogu oni tu ništa da urade, da ona mora da ide policiji u Gradačcu. Tako mi u tom strahu, iznijeli smo nju i bebu i pobjegli. Ona onako u pidžami, već kakva je pobjegla od njega… Došli smo tu u Gradačac, u našu policiju. Ona je dala tu izjavu. Da bi u toj svojoj izjavi jedan od policajaca njoj rekao, ‘pa vi ste znali ko je on, zašto ste se udali za njega?’. I oni su joj tu rekli da ne mogu ništa da urade do ponedjeljka, pošto nema inspektora koji treba da je ispita. Neko je pitao te policajce šta je najsigurnije za nas? Oni su rekli da je naša kuća blizu, da mi nju možemo kod sebe da smjestimo. Tako da smo mi od petka do ponedjeljka čekali smo da Nizama to prijavi, a u međuvremenu on je, kod njene sestre ulazio u kuću, oduzimao im telefone, prijetio…”, prepričava Zijada.

I njenim prijateljicama u Brčkom je također odlazio do kućnih vrata i prijetio. Sulejmanović Zijadi nikada lično nije upućivao prijetnje, ali jeste prijetio Nizaminim i bebinim životom.

“Rekao je – ja, kad nju nađem, ubiću prvo dijete, pa ću onda nju, ona će gledati kad budem ubijao dijete”, navela je Zijada.

Nizama je naknadnu ponudu za sigurnu kuću odbila zbog straha od izlaska koji je bio nužan kako bi riješila svu potrebnu papirologiju.

11. august

Nakon niza poziva i prijetnji, došao je i 11. august. Tog dana ga je Zijada, u jutarnjim satima, ugledala kako trči prema njenoj kući. Udarao je od vrata i urlao.

“On je počeo da puca u vrata, ali nije uspio da uđe. Tu je bio par minuta. Onda je oko kuće obišao, na balkonska vrata, tu nije pucao već je rukama udarao, tako da se isjekao da bi prošao kroz njih. Ušao je na ta vrata. Prišao je meni s pištoljem i pitao me gde je Nizama”, prisjeća se Zijada drhtavim glasom.

Onda se iz sobe začuo plač Nizamine bebe.

“Otišao je do vrata gdje je Nizama bila sa mojim sinom Nedimom i svojom djevojčicom. Pucao je u ta vrata, ali ih nije uspio obiti. Onda se vratio na isti balkonski prozor kroz koji je ušao. Sada su i ta vrata u drugoj spavaćoj sobi bila otvorena. On je ušao unutra i izbacio mog sina. Nas dvoje smo izašli van i odmah pozvali policiju. Stajali smo vani barem 5 minuta, možda i duže. Onda je on istrčao iz kuće noseći Lenu u naručju i krenuo prema autu. Nije išao direktno prema autu, nego je stao preko puta da ga mi ne bismo vidjeli. Sišao je dolje, a Lena je vrištala i plakala. Zvao je Nizamu, a ona je došla za 3-4 minute i plakala je. Onda je došla, stala na zid, okrenula se prema meni i tražila pomoć”, prepričava Zijada kroz suze.

Zijada i njen sin Nedim su pokušali spasiti Nizamu, a onda je Nermin pucao i na njih.

“Ranio je tu mog sina. Nizama se par puta okrenula i nažalost morala da ode sa njim. Nisam sigurna ko je zvao Hitnu. Stavili su ga u auto i odvezli. I tek tad je došla policija. Da su bili malo svi brži… Da su htjeli da pomognu, sad bi bila živa i Nizama. Niko joj nije pomogao. Taj dan, u petak četvrtog augusta, da su iz sigurne kuće u Tuzli rekli da dođe, mi bismo nju odmah odveli gore. Ne bismo rizikovali”, navela je.

Vjeruje da je neko Nerminu morao dojaviti gdje je Nizama, s obzirom da je ubjeđena kako u njenu kuću nikada nije sumnjao.

“Od rješenja sudinice je sve krenulo. Oko osam su mu pisali, a on je oko devet na takav način došao mojoj kući. Tu nismo mogli pomoći jer je došao naoružan”, naglasila je.

Krajnja njena poruka je da je sistem zakazao – to bi, ukratko, bio i komentar na skorašnju konferenciju nadležnih organa sa koje je poručeno kako propusta nije bilo.