Tiha utrka u naoružavanju na Balkanu stavlja BiH u posebno ranjiv položaj

Analiza koju je za portal War on the Rocks napisao dr. Blerim Vela, bivši šef kabineta predsjednice Kosova i bivši član Nacionalnog vijeća za sigurnost, upozorava da region ne ide prema neposrednom ratu, ali da prolazi kroz tihu, ali značajnu transformaciju sigurnosnog okruženja. Vojna modernizacija, koja je donedavno smatrana tehničkim procesom, sada sve više odražava dublje političke i strateške promjene.

Nova sigurnosna realnost: Militarizacija bez rata

Prema analizi, zapadni Balkan ulazi u fazu u kojoj se sigurnosna ravnoteža mijenja pod uticajem rastućih vojnih ulaganja, oslabljene predvidljivosti međunarodnih sigurnosnih garancija i šire geopolitičke nestabilnosti izazvane ratom Rusije protiv Ukrajine.

Iako neposredni sukob nije vjerovatan, pojavljuje se klasična sigurnosna dilema: odbrambene mjere jedne države mogu povećati osjećaj nesigurnosti kod drugih. Ovaj proces dodatno je pojačan činjenicom da region ostaje opterećen neriješenim političkim sporovima i nasljeđem ratova iz 1990-ih, što vojnu modernizaciju čini politički osjetljivijom nego u drugim dijelovima Evrope.

Dok su članice NATO-a poput Hrvatske, Albanije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije svoju modernizaciju uskladile sa savezničkim standardima, države izvan NATO-a suočavaju se s drugačijim sigurnosnim izazovima i većom strateškom neizvjesnošću.

Srbija kao pokretač regionalne vojne transformacije

Analiza identifikuje Srbiju kao ključnog aktera koji je prvi započeo ubrzanu modernizaciju vojske nakon 2015. godine. Vojni budžet premašio je dvije milijarde dolara godišnje, omogućavajući nabavku borbenih aviona, sistema protuzračne odbrane, dronova, oklopnih vozila i sistema elektronskog ratovanja.

Srbija je diverzifikovala dobavljače, nabavljajući opremu iz Francuske, Izraela, Rusije i Kine, čime je razvila fleksibilan i politički autonoman vojni model. Istovremeno, politički narativi o zaštiti srpskog stanovništva izvan granica Srbije - uključujući Bosnu i Hercegovinu - dodatno su povećali regionalnu osjetljivost na ove procese.

Incident iz septembra 2023. godine, kada su teško naoružane osobe povezane sa Srbijom učestvovale u oružanom napadu na sjeveru Kosova, pokazao je koliko brzo političke tenzije mogu prerasti u sigurnosne krize u okruženju povećane militarizacije.

BiH između modernizacije i političkih ograničenja

Bosna i Hercegovina je na regionalno vojno jačanje odgovorila oprezno, ali pod ozbiljnim strukturnim ograničenjima. Vojna potrošnja povećavana je postepeno, uz fokus na obuku, spremnost i interoperabilnost s NATO-om gdje je to moguće. Međutim, kako Ističe Vela, politička fragmentacija i složen institucionalni sistem ograničavaju sposobnost države da provede sveobuhvatnu modernizaciju ili razvije dugoročnu sigurnosnu strategiju.

Za razliku od susjednih država koje su članice NATO-a, Bosna i Hercegovina nema formalne sigurnosne garancije kolektivne odbrane, iako sarađuje sa Savezom kroz partnerske programe i zajedničke aktivnosti. Kako navodi autor, "za države koje nisu članice NATO-a u regionu, odnosno Kosovo i Bosnu i Hercegovinu, vojno jačanje predstavlja klasičnu sigurnosnu dilemu: odbrambene mjere pod uslovima neizvjesnosti mogu povećati percepciju nesigurnosti kod drugih u odsustvu sigurnosnih garancija".

Iako analiza to ne navodi eksplicitno, kombinacija faktora – odsustvo NATO garancija, politička fragmentacija i ograničena vojna modernizacija – sugerira da se BiH nalazi u posebno ranjivoj sigurnosnoj poziciji u odnosu na većinu susjeda. Dok NATO članice svoju sigurnost temelje na kolektivnoj odbrani, a Srbija na ubrzanoj modernizaciji i jačanju vojnih kapaciteta, BiH ostaje između ta dva modela, oslanjajući se prvenstveno na međunarodno prisustvo, političku stabilnost i mehanizme odvraćanja koji nisu formalno garantovani.

U takvom kontekstu, promjene u regionalnom vojnom balansu imaju veći politički i sigurnosni značaj za BiH nego za države sa stabilnijim institucionalnim i sigurnosnim okvirima.

Regionalni odgovor i nova ravnoteža snaga

Hrvatska je modernizovala svoju vojsku nabavkom borbenih aviona Rafale, oklopnih vozila Bradley i helikoptera Black Hawk, održavajući vojni balans sa Srbijom u okviru NATO-a. Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija fokusirale su se na interoperabilnost i jačanje sposobnosti unutar saveza.

Kosovo je, uz podršku NATO-a, proširilo svoje sigurnosne snage i investiralo u nove tehnologije, uključujući dronove i proizvodnju municije, kako bi povećalo sposobnost odvraćanja.

Istovremeno, odbrambene industrije u regionu ponovo dobivaju na značaju. BiH zadržava značajnu proizvodnju municije i vojne opreme, dok Srbija i Hrvatska dodatno razvijaju svoje vojne industrijske kapacitete.

Stabilnost zavisi od transparentnosti i međunarodnog angažmana

Analiza zaključuje da militarizacija zapadnog Balkana predstavlja proces strateške pripreme, a ne neposrednu najavu sukoba. Međutim, stabilnost regiona zavisit će od transparentnosti, političke suzdržanosti i kontinuiranog međunarodnog angažmana, posebno NATO-a i Evropske unije, ističe Vela.

Za BiH, gdje politička stabilnost ostaje ključni faktor sigurnosti, regionalne promjene u vojnoj ravnoteži imaju dodatni značaj. U odsustvu jasnih sigurnosnih garancija i unutrašnjeg političkog konsenzusa, stabilnost države ostaje usko povezana s međunarodnim prisustvom i širim evropskim sigurnosnim okvirom.

U takvom okruženju, vojna modernizacija u regionu ne predstavlja samo tehničko pitanje odbrane, već i politički faktor koji će oblikovati sigurnost zapadnog Balkana u godinama koje dolaze, navodi Vela.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad