Times of Israel: Dodikova posjeta Izraelu je ozbiljno upozorenje iz historije

Dodik je u Jerusalem stigao "kao samoproklamovani borac protiv mržnje, ali sa značajnim teretom”, piše Miletić za Times of Israel.
Dok je Dodik srdačno razgovarao s prisutnima na konferenciji, sud u Sarajevu izdao je međunarodni nalog za njegovo hapšenje zbog optužbi da je podrivao ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

"Kao dodatnu mjeru, Sjedinjene Američke Države već su Dodika sankcionisale zbog korupcije i kršenja mirovnog sporazuma, dok ga je Ujedinjeno Kraljevstvo sankcionisalo zbog ugrožavanja stabilnosti Bosne", navodi Reuters, dok je jpost.com istakao: "U bilo kojem drugom kontekstu, odbjegli političar bio bi izopćen. Umjesto toga, Dodik je naišao na publiku koja ga je srdačno primila – pa čak i priliku za fotografisanje s premijerom Benjaminom Netanyahuom – u naciji koja se ponosi time što je ‘čuvar sjećanja na Holokaust’."

Na prvi pogled, Dodikovo putovanje imalo je obilježja rutinskog diplomatskog angažmana. Posjetio je Izrael navodno kako bi iskazao "solidarnost" i osudio rastući antisemitizam.

"Međutim, posjeta se ubrzo pretvorila u demonstraciju iskrivljavanja historije i političkog teatra. U roku od nekoliko sati nakon njegovog dolaska, izraelski zvaničnici su počeli izražavati nelagodu; Dodik je nakratko napustio konferenciju nakon što je saznao za bosanski nalog za hapšenje, da bi se kasnije vratio", piše Miletić.

Kako prenosi Times of Israel, on je čitavu dramu prikazao kao dokaz vlastitog mučeništva. "Muslimani iz Sarajeva... žele da me kazne jer sam došao u Izrael podržavajući Izrael," rekao je Dodik novinarima, odbacujući optužbe protiv sebe kao "politički motivisane".

“Jednim potezom, on je svoje nepoštivanje pravnog poretka Bosne predstavio kao hrabar čin solidarnosti s jevrejskom državom – dok je bošnjačko političko rukovodstvo u Bosni označio kao "ekstremiste". Drskost ove manipulacije narativom bila bi zapanjujuća – da već nije dio poznatog obrasca”, piše Miletić.

Historija kao političko oružje

Prema Miletiću, “spektakl Dodika u Jerusalemu razotkriva kako se historija Drugog svjetskog rata – a posebno Holokausta – prisvaja od strane savremenih političkih aktera kako bi služila nacionalističkim agendama”.

“Teško da može biti prirodni saveznik historijske istine”, piše on, nazivajući Dodika “kameleonom balkanske politike” koji je prošao put od hvaljenog umjerenog političata kasnih devedesetih do otvorenog ultranacionaliste.

Tokom protekle decenije, otvoreno je negirao da je masakr 8.000 bosanskih muslimana u Srebrenici 1995. bio genocid, pa čak i slavio osuđene ratne zločince poput Radovana Karadžića kao "heroje":

“Ovo je čovjek koji je izokrenuo historiju prema vlastitim potrebama – negirajući zločine svoje strane, dok u isti mah koristi patnju drugih kada mu to odgovara. Sada, suočen s prijetnjom vlasti kod kuće, Dodik traži iskupljenje u inostranstvu ogrćući se moralnim veličanstvom Holokausta”.

U intervjuu tokom svoje posjete Izraelu, Dodik je povukao paralele između sebe i Netanyahua. "I premijer Netanyahu i ja smo meta – ne zato što smo učinili nešto loše, već zato što nećemo pokleknuti", rekao je.

Međutim, jevrejski pisac, profesor, politički aktivista, dobitnik Nobelove nagrade i preživjeli Holokausta Elie Wiesel je 2010. upitao: "Kako možete adekvatno kazniti čovjeka koji je kriv za naređenje ubistva 8.000 ljudi

u Srebrenici]?" – pitanje koje Dodiku nikada nije postavljeno.

“Implikacija ove posjete bila je jasna: poput izraelskog lidera, Dodik se prikazuje kao bedem koji brani pravo svog naroda da "postoji i odlučuje neovisno", opkoljen zlonamjernim globalnim silama.

Zanemarimo što Netanyahuove "mete" uključuju nezavisno izraelsko pravosuđe, ili što Dodikovi pravni problemi proizlaze iz njegovog prkosa mirovnim sporazumima koji su okončali etnički rat u Bosni”, piše Miletić.

On navodi da se Dodik, izjednačavajući svoju situaciju s izraelskim borbama, “cinično ogrće naslijeđem Holokausta kao borbom za opstanak protiv uništenja”, te dodaje:

“To je historijska inverzija najvišeg stepena – ona koja pretvara počinitelje u žrtve, a čuvare sjećanja u nesvjesne figure političke igre”.

Ističe da Dodik nije jedini koji sudjeluje u toj “manipulativnoj predstavi”, te da je posljednjih godina niz neliberalnih i krajnje desničarskih figura nastojalo oprati svoju reputaciju kroz upadljive izraze sjećanja na Holokaust.

“Proglašavaju se prijateljima Izraela i jevrejskog naroda, dok istovremeno raspiruju nacionalizam ili peru vlastitu historiju”, navodi, te dodaje da je Dodik dijelio pozornicu s liderima evropskih stranaka čiji su politički prethodnici nekada sarađivali u užasnim nacističkim zločinima.

Kako navode različiti mediji, uključujući worldcrunch.com, među tim figurama su i predstavnici francuskog Nacionalnog okupljanja i mađarskog vladajućeg Fidesza, koji su se ponovo predstavljali kao branioci Jevreja – ali često samo u onoj mjeri u kojoj to služi njihovim antimigrantskim ili antiliberalnim agendama.

Mnogi on njih su također “zaboravili” saučesništvo svojih nacija u Šoi, fokusirajući se umjesto toga na predstavljanje današnjih protivnika kao novih nacista.

“Rezultat je groteskni paradoks: konferencija koja je navodno posvećena borbi protiv antisemitizma postala je, djelimično, platforma za one koji šire druge oblike mržnje i revizionističke historije”, piše worldcrunch.com.

Nije ni čudo, kako navode mediji poput apnews.com, da su istaknuti stručnjaci za Holokaust i jevrejski lideri bojkotovali događaj u znak protesta.

Moralno raskršće Izraela

Prema Miletiću, Izrael, koji se dugo smatrao čuvarom sjećanja na Holokaust, se sada nalazi na moralnom raskršću: “Time što pruža ruku liderima poput Dodika, izraelska vlada riskira da preda kontrolu nad samim narativom koji nastoji sačuvati”.

“Ovo je posebno izraženo na Balkanu, gdje “srpska mitomanija” – sklonost srpskih nacionalista da oblikuju historiju na način koji naglašava nacionalnu snagu, izdržljivost ili viktimizaciju – narušava delikatnu ravnotežu u demografskim prikazima zemlje, naročito kada se sagleda u kontekstu drugih historijskih činjenica”, piše on.

Upozorava da Izrael, u nastojanju da pridobije saveznike i osigura podršku među evropskom krajnjom desnicom i balkanskim autokratama, omogućava tim akterima da se predstave kao pravedni borci protiv mržnje.

Prva ikada održana izraelska konferencija o antisemitizmu, umjesto da okupi široki front protiv netrpeljivosti, umjesto toga je razotkrila ove zabrinjavajuće saveze. Znakovito je da je izraelski predsjednik izostao s tog događaja, umjesto toga organizujući zaseban skup za zabrinute jevrejske lidere.

Miletić upozorava da opasnost ovoga nadilazi jednu konferenciju ili jedan promotivni potez balkanskog političara: “Kada čuvari sjećanja na Holokaust zatvore oči pred njegovom politizacijom, oni otvaraju vrata dubljoj distorziji historije”.

Ističe da je ovo vidljivo u zemljama poput Poljske, gdje su nacionalističke vlade pokušale kriminalizirati raspravu o poljskoj saradnji u nacističkim zločinima, čime su zategnule odnose s Izraelom.

Također kao primjer navodi Mađarsku, “gdje lideri u Jerusalemu ispovijedaju “filosemitizam”, dok istovremeno rehabilituju ratne figure koje su sarađivale u deportaciji Jevreja”.

Ističe i primjer Rusije, gdje predsjednik Vladimir Putin groteskno zloupotrebljava slogan “denacifikacije” – koristeći moralnu težinu Drugog svjetskog rata da opravda invaziju na Ukrajinu.

“U svakom od ovih slučajeva, sjećanje na Holokaust koristi se kao oružje ili štit, umjesto da se poštuje kao sveta odgovornost”, ističe Miletić.

Šta znači “Nikada više”?

Miletić upozorava da historija, a posebno njena najmračnija poglavlja, “nikada ne bi smjeli biti samo politički rekvizit”, te da “lekcije Holokausta, ispisane su krvlju i pepelom; ne pripadaju nijednoj naciji, ali zahtijevaju poštenje od svih”.

“Dok se Izrael suočava s pitanjem ko može stajati pod plaštom “Nikada više”, mora odlučiti koju cijenu je spreman platiti da taj plašt ostane neokaljan. Ovo se ne odnosi samo na imidž Izraela – već i na kredibilitet sjećanja na Holokaust širom svijeta. Ako oni koji se suočavaju sa sankcijama i hapšenjem mogu tako lako ogrnuti se simbolima Holokausta kako bi očistili svoje agende, globalna priča o Holokaustu sve će se više udaljavati od istine”, navodi on.

Miletić piše da su isnivači Izraela i preživjeli Holokausta razumjeli da je očuvanje sjećanja na šest miliona žrtava sveta dužnost koja nadilazi politiku, a da je ta dužnost sada “na ispitu”: “Dozvoliti kontroverznim figurama poput Milorada Dodika da prisvajaju sjećanje na Holokaust bez izazova znači nanijeti štetu i historiji i pravdi”.

Smatra da je ova vrsta manipulacije postala toliko ukorijenjena i drska u dijelovima Balkana da “ne samo da obezvređuje užas jevrejskog Holokausta u Drugom svjetskom ratu, već ima i novije posljedice”.

Na primjer, devedesetih godina srpske paravojne formacije redovno su prizivale “sjećanje” na vlastiti “genocid” kako bi opravdale vlastite monstruozne ratne zločine na mjestima poput Srebrenice, Omarske i Vukovara.

Miletić ističe da ovo postaje još bitnije kada se uzme u obzir “da je najveći gubitak života tokom Drugog svjetskog rata u Srbiji, procentualno gledano, bio među srpskim Jevrejima, od kojih su mnogi ubijeni od strane srpske nacističke marionetske vlade Milana Nedića”.

Štaviše, prije odlaska u Izrael, Dodik je navodno održao konferenciju za medije na kojoj je ponovio lažne tvrdnje o “500.000 ubijenih Srba od strane Ustaša” – tvrdnju koju je Yad Vashem razotkrio još 2022. godine.

Prema historičaru Christopheru Browningu: “Srbija je bila jedina zemlja izvan Poljske i Sovjetskog Saveza u kojoj su sve jevrejske žrtve ubijene na licu mjesta, bez deportacija, i prva zemlja poslije Estonije koja je proglašena ‘Judenfrei’“ – termin koji su nacisti koristili da označe područje očišćeno od Jevreja”.

“Holokaust je bio jedinstven zločin, a njegovo sjećanje trebalo bi ujediniti svijet protiv mržnje – ne biti oteto kako bi služilo novim oblicima iste. Davanjem kredibiliteta demagozima, Izrael riskira normalizaciju upravo onih iskrivljenja koja je edukacija o Holokaustu trebala spriječiti”, piše Miletić.

Nedavno je Srbija bila na udaru kritika zbog navodnog falsifikovanja historijskih podataka o broju stanovništva u pokušaju da ojača tvrdnje o genocidu nad Srbima.

“Možda je krajnje vrijeme da Izrael i odgovorni lideri širom svijeta povrate kontrolu nad narativom. To znači odbacivanje onih koji zloupotrebljavaju historiju Holokausta čak i dok tvrde da je poštuju. To znači podizanje glasa kada se naslijeđe Auschwitza izvrće kako bi se opravdali autoritarizam ili ultranacionalizam. I to znači reafirmaciju da zavjet “Nikada više” vrijedi univerzalno – ne samo kada je politički zgodno, ne samo za odabrane narode, i svakako ne kao karta za izbjegavanje odgovornosti za političare u nevolji”, piše Miletić.

“Sjećanje na žrtve Drugog svjetskog rata, Jevreje i druge, previše je dragocjeno da bi se njime trgovalo u geopolitičkim igrama. Ako Izrael ne postavi taj standard, drugi će nastaviti da se poigravaju s istinom. Duhovi prošlosti zaslužuju bolje”, dodaje.

Na kraju navodi da je borba za sjećanje na Holokaust u suštini “borba za moralni autoritet”, te da “moralni autoritet Izraela, stečen u pepelu tragedije, ne bi trebao biti pozajmljen onima koji krše same principe koje “Nikada više” predstavlja”.

“Dok se Dodik vraćao iz Tel Aviva, zadovoljan što se u javnosti predstavio kao ratni heroj, Izrael se mora suočiti s presedanom koji je postavio. Holokaust je već dovoljno politiziran od strane onih koji ga izvrću.

Ostati nijem sada znači dopustiti da se historija otima pred našim očima. Ako se to dogodi, izgubit ćemo mnogo više od samo iskrenog prikaza prošlosti.

Izgubit ćemo lekcije koje buduće generacije trebaju da bi se odbranile od sljedeće velike laži.

A čovječanstvo riskira ponavljanje nezamislivih užasa koji se nikada ne bi smjeli ponoviti”, upozorava Miletić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje