Teško je bez slike povjerovati činjenici da je mostarska Titova ulica nekad bila austrougarska umjetnička galerija. Impozantna arhitektura je krasila ulicu od Lučkog mosta do robne kuće Razvitak. Na veliku žalost Mostara, njegovih građanki i građana kao i turista, Titova ulica je sad sablasna i siva, a samim tim i dio Mostarske svakodnevnice.

Trideset godina stoji kao balzamirana. Za nepovjerovat je, ove nekad prelijepe građevine, danas služe kao zona sumraka svima koji žive u gradu na Neretvi. Mostarci ogorčeno, puni jeda i razočarenja, a još više bezpomoćnosti komentarišu svako na svoj, ali specifičan mostarski način:

“Bolje ležati u Južnom nego živit u glavnoj, veće su šanse da preživiš i dočekaš starost”.
“Jedina ulica u kojoj nisu potrebna ulaganja i specijalni efekti za snimanje ratnog filma”.
“Kad uđeš isto kao da si u filmu Povratak u prošlost 1. dio”.

Nažalost “Viša djevojačka škola” i “Nama” nekad najblistavije građevine, da apsurd bude veći, danas su urušene, i kao takve vrlo često u fokusu znatiželjni turista.

Direktor Agencije Stari Grad Miralem Fajić, za N1 je istaknuo da u skladu sa uredbom Vlade Federacije o prethodnim istražnim radovima na devastiranim objektima je potrebno prethodno izraditi istražne radove prethodnog karaktera.

“Ti istražni radovi obuhvaćaju analizu stabilnosti konstrukcije, analizu stanja, materijala i istražno konzervativski i restoratorski radovi, geodetski snimak postojećeg stanja, arheološki radovi, arhitektonsko tehnički snimak i čišćenje terena”, naveo je.

Za objekat Zebe/Name odnosno Stare opštine, istaknuo je, “izrađen je laborat prethodnih istražnih radova, koji je bio osnov za izradu projekta, uklanjanja nestabilnih dijelova zgrade Name i konzervacija konstruktivnog ojačana i na osnovu tog projekta se dobilo odobrenje Federalnog ministarstva prostornog uređenja, nakon čega se pristupilo uklanjanju odnosno realizaciji toga projekta, što je dovelo da je objekat doveden do kote 12,40 i da je postavljena pridržavajuća čelična i drvena skela.”

Objekti koji krnje izgled Mostara

Objekat je, dodao je Fajić, u sadašnjem stanju kakvom i jest. Obezbijeđeno je to da je osigurano da nema opasnosti za živote ljudi i okolne objekte.

“”Viša djevojačka škola” također jedan devastirani objekat još od ‘92. god, sa svojim gabaritima od 3.350 metara kvadratnih. Urađen je također laborat o istražnim radovima i proslijeđeno Federalnom ministarstvu prostornog uređenja, komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika i Federalnom zavodu za zaštitu spomenika. Zaključen je ugovor ove godine o uklanjanju nestabilnih dijelova, konzervacija i konstruktivno ojačanje. Realizacija ugovora je u toku. Nakon izrade projekta prosljeđuje se Federalnom ministarstvu prostornog uređenja za nadležno nastupanje”, kazao je Fajić.

Također, dodaje, objekat “Grkovića kuća”, devastirani objekat na Lučkom mostu, tu nije rađeno ništa iz razloga mješovitog vlasništva.

“Većinom je društvena svojina, međutim postoje dva stana: Jedan stan 120 metara kvadratnih, izuzeto od nacionalizacije, vlasništvo porodice Radulović. Drugi stan također 120 metara kvadratnih ista situacija, vlasništvo porodice Bošković. Apartmani “Konak” u Suhodolini, koji je također devastirani objekat, većinski privatno vlasništvo, i on čeka obnovu. Zatim “Zemaljska banka” preko puta Narodnog pozorišta, također devastirani objekat u Titovoj ulici, privatno vlasništvo. I sad je u stanju devastacije. Poznato mi je da je izrađen projekat od strane investitora. “Radnički dom” odnosno bivši “Dom sindikata” koji se nalazi na kraju zone nacionalnih spomenika. Devastirani objekat koji je prije nekoliko godina bio i zapaljen. Zaključen je ugovor od strane Agencije Stari Grad sa projektantom za izradu projekta rekonstrukcije tog objekta”, pojasnio je Faićm uz nadu da će se uvrstiti u gradski budžet 2022.

Dio oštećenih objekata su u privatnom vlasništvu te je bilo bezuspješno i pokušavati pronaći vlasnike s obzirom da i ti objekti krnje izgled Mostara, a istovremeno predstavljaju opasnost od urušavanja.

Ne samo društveno nego i privatno vlasništvo ostalo je da svjedoči ružnim, na svu sreću, prošlim vremenima.

Piše: Amara Stupac