Turčalo: Grenland je šok terapija za Evropu, BiH je na granici erozije svjetskog poretka i treba to iskoristiti

N1: Svjetski ekonomski forum u Davosu ove godine čini se više geopolitički forum. Kako vi gledate na činjenicu da se geopolitičke odluke donose sve manje u novim praksama, a ne u multilateralnim odnosima, kako smo to navikli?

Turčalo: Očigledno je da je svjetski ekonomski forum u Davosu ove godine fokusiran isključivo na geopolitiku i ono što bi mogli nazvati geoekonomsku konfrontaciju. Geopolitiku zbog toga što je upravo ekonomija postala i ekonomski instrument i na neki način oružje onih koji žele zapravo da ostvare i sigurnosni i teritorijalni i u cijelini ono što mi nazivamo zapravo svojim geopolitičkim ciljevima, ali vidjeli smo da se itekako razgovara o nečemu što je, pa možemo reći, bilo prilično neobično za svjetski ekonomski forum o normama koje se osporavaju, praktično priznanje da je jedan način funkcionisanja svijeta do svog nekog kraja i da se to praktično teško može oporaviti. Vidjeli smo da su i Brettonwoodske institucije, Ujedinjene nacije i sve Brettonwoodske institucije na neki način počele da se zaobilaze budući. Odluke su donosile neke ad hoc koalicije, neki mini-lateralni klubovi, čak i neki, možemo reći, javno-privatni okvirima koji nisu bili svojstveni za međunarodni poredak. I tu svjedočimo nečemu što je naprosto istina, koja se nekako u tom nekom liberalno-demokratskom okviru nikad nije htjela da prizna da institucije su uvijek dekor-moći. Ako se balans moći mijenja, institucije su tu ili da se prilagode ili da se zaobilaze. I to se nije samo sada dešavalo u vrijeme druge administracije Donalda Trumpa, to je i ranije bio slučaj.

N1: Trampovo ponovo aktualiziranje ideje o Grenlandu izazvalo je ozbiljne tenzije između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije iako je za sada odustao od carina prema Evropi. Da li Grenland ostaje dugoročni strateški cilj?

Turčalo: Nisam siguran da će Sjedinjene Američke Države na kraju izvršiti neku vrstu aneksije, ali će zapravo uraditi nešto što ja smatram da će biti funkcionalna aneksija tog dijela svijeta. Na jedan način koji je Trump možda možemo reći već i najavio i razgovarao o tome između ostalog sa generalnim sekretarom NATO-a. Taj novi ugovor koji bi bio takav da pravo da bi Sjedinjene Američke Države kontrolišu dobile dugoročan pristup i koncesije na iskopavanje ruda i rijetkih minerala. Imate stotine milijardi zaliha rijetkih minerala i energenata koji se nalaze ispod Grenlanda. Grenland kao takav u nekom strateškom smislu prednji zid Sjeverne Amerike. Sada kada imamo klimatske promjene, kada se uskoro očekuje negdje do 2030, da će se praktično otvoriti neke nove rute koje će približiti, odnosno smanjiti put između Azije i Evrope, između ostalog, da će on postati i itekako značajan i preko Grenlanda, odnosno na Grenlandu, možete kontrolisati i radarsku arhitekturu, i putanje projektila i sve ono što se Sjedinjenim Američkim Državama treba. I u tom cilju, težeći ovom jednom novom ugovoru, kroz ovu diplomaciju, pritiske praktično koje Sjedinjene Američke Države u ovom trenutku vrše tako što eskaliraju konflikt, a onda u toj deeskalaciji dobiju neku koncesiju, da će doći do toga da ćemo imati jednu funkcionalnu aneksiju bez potrebe da zapravo Sjedinjene Američke Države postave neku svoju zastavu na Grenlandu.

Ko je gubitnik?

N1: Ko je tu najviše u gubitku? Da li je Evropa ili međunarodni svjetski poredak?

Turčalo: Međunarodni svjetski poredak će biti, da tako kažemo, dublje na gubitku, jer će se on praktično urušiti u nekom smislu. Kad kažem urušiti, urušiti na način da koliko god Evropa i možda neki drugi očekivali da bi sve moglo biti drugačije nakon 2028. godine, jer sa nekom alternativom u Bijeloj kući to se zapravo ne može desiti, jer vidimo nakon godinu dana administracije ove administracije Donalda Trumpa, on je nanio toliko štete postojećem međunarodnom poretku i toliko su Sjedinjene Američke Države izgubile na kredibilitetu sa svojim saveznicima da se taj kredibilitet teško može vratiti. Ja ću samo napraviti jednu malu analogiju kako je teško zapravo vratiti kredibilitet. Sjedinjene Države su, na primjer, i njihova obavještajna zajednica 2003. godine izgubile kredibilitet prilikom fabriciranja dokaza za iračko oružje, za masovno uništenje. To se pokazalo onda 2021. i 2022. kada su uporno saopćavale da će Rusija izvršiti agresiju na Ukrajinu. Ali niko, uključujući Ukrajince, nije vjerovao u to. Upravo zbog gubitka kredibiliteta. Zamislite kakav je gubitak kredibiliteta kada gledamo vrijednosti, norme i taj liberalno-demokratski poredak kao takav za koji su mnogi vjerovali da se Sjedinjene Američke Države neko štite i koja je baza takvog poretka. I sada imamo administraciju koja smatra tu apsolutno bezvrijedne.

N1: Koliko se u cijeloj toj priči uopće pita lokalno stanovništvo i šta to govori odnosu velike sile prema pravu na samopredjeljenje?

Turčalo: Lokalno stanovništvo je tu bukvalno fusnota. Imate jedan klasični, možemo reći, kolonijalni pristup prema tom pitanju. I stanovništvo se samo registruje zapravo da postoji. Oni su već rekli da to ne žele biti dio neke druge države, da žele biti autonomna, ali oni su zaista u tom smislu potpuno jedna fusnota.

(Ne)uloga NATO-a

N1: Trump ponovo dovodi u pitanje NATO, pa čak i Član 5. Koliko je realna opasnost da se kolektivna sigurnost uspava i šta bi to značilo za Evropu?

Turčalo: Ovdje možemo možda doživjeti nešto što se naziva funkcionalno uspavljivanje NATO, funkcionalno uspavljivanje Člana 5. U ovom trenutku nisam siguran da bilo ko od saveznika vjeruje da bi se u slučaju nečega aktivirao Član 5. na način da bi Sjedinjene Države u u toj akciji odbrane Euroatlantskog područja učestvovale. S druge strane, Evropska unija je kao takva trebalo bi prvo biti manje reaktivna nego jeste više proaktivna, svjesna da u nekom, da tako kažemo, kolektivno odbrambenom i kolektivno sigurnosnom smislu nema nikakav drugi okvir koji je alternativa Sjeveroatlantskom savezu, pa bi trebalo čak računati na to da ima Sjeveroatlanski savez bez Sjedinjenih Američki Država ili bez SAD koji su bezuslovno spremne da učestvuju u aktivaciji odnosno akcijama koji bi preuzrokovala aktivacija.

N1: A to bi dovelo do postepene njegove fragmentacije?

Turčalo: Pa, tu je jedna opcija. Dakle, NATO se bukvalno nalazi na nekoj vrsti raskrsnice. I s jedne strane ta raskrsnica vodi u smjeru da Evropa preuzme zaista veći kolač na sebe u smislu i ulaganja u odbrambeni sektor, ali znate, to je zapravo proces koji treba više decenija. Dakle, gradi se ne samo odbrambeni sektor, nego se mora graditi komandna kultura i sve ono što na neki način gdje je Evropa bila prilično, da tako kažemo, ovisna o Sjedinjenim Američkim Dravama. Ali Grenland je, po mom mišljenju, dobra šok terapija za Evropu.

Gdje Evropa može pokazati "mišiće" Trumpu?

N1: Sinoć su se okupili čelnici zemalja Evropske unije. Pritisak na EU da praktično „trguje“ teritorijom jedne članice – može li to ubrzati ideju strateške autonomije Evrope ili pokazuje koliko je Evropa i dalje politički slaba?

Turčalo: U suštini odgovor je oboje. Grenland će sigurno ubrzati taj put ka strateškoj autonomiji Evropi. Vidjeli smo da je ova prethodna šok terapija, u slučaju ruske agresije na Ukrajinu, kod Evrope ipak katalizirala neke vrste promjene. Bez obzira na činjenicu da unutar Evrope imate Mađarsku koja je jako naklonjena Rusiji, imate Slovačku, imate niz različitih aktera koji manje gledaju ka Evropskoj uniji ako su njen funkcionalni dio, a više ka nekim drugim alternativama. Ali je Evropa pokazalada jedno konstantno pregovaranje pa nekad i razvodnjavanje nekih problema ipak dovede do nekih vrsta rješenja i dovelo je do toga između ostalog da se Evropa kao takva obavezala da do 2030. godine prestane uvoziti ruski gas. Međutim, s druge strane ova kriza sa SAD, pošto se radi zapravo o zemlji koja je slovila i koja je bila najbliži saveznik Evrope, gdje smo imali jedno jako transatlantsko čvrsto partnerstvo, pokazuje opet jednu vrstu panike Evrope. Pokušaje da se poduzmu neke vanredne mjere, nesnalaženja saveznika, jer ono što radi ova američka administracija je zapravo izvan nekih razumnih okvira koji su saveznici očekivali. Ono gdje Evropa može pokazati svoju snagu, Evropa je važan trgovinski partner. To je ono što su i poručili. Nismo možda sigurnosno jaki, ali jesmo ekonomski. I samo jedan segment. Dakle, zamislite situaciju, a to je vrlo izgledno, da Evropa ne želi više kupovati oružje od SAD, jer smatra da su SAD nepouzdan partner u slučaju, na primjer, isporuke rezervnih dijelova.

Šta će biti s Ukrajinom?

N1: Imamo prekid ili smanjenje američke pomoći Ukrajini. Da li to de facto, prema vašem mišljenju, znači da će to biti prihvatanje ruskih teritorijalnih osvajanja i kakvu poruku to šalje potencijalnim drugim agresorima?

Turčalo: Pregovori o miru su uvijek vrlo slični. Treća strana uvijek pokušava vršiti pritisak na najslabije faktore. Skoro nikad se ne dešava da se pritisak u pregovorima vrši na snažnije faktore, ono koje je u tom trenutku snažnije na terenu jer postoji svijest da on neće pristati tako lako na koncesije. I u ovom trenutku pritisak koji se vrši na Ukrajinu bi išao u tom smjeru i išao u tom smjeru da Ukrajina bude spremna da pristane barem na neku vrstu zamrznutog konflikta. Dakle taj zamrznuti konflikt bi podrazumijevao da praktično Ukrajina ostaje amputirana od skoro dvije trećine svoje teritorije. Ali treba imati u vidu da se u tom periodu promijenila, da tako kažemo, i neka strateška kultura i način promišljanja u Ukrajini i teško je vjerovati da bi država pristala tako lako i vidimo da se pokušava praktično migoljiti i izlaziti iz tih okvira koje se nameću da će pristati na takvu vrstu koncesije gdje će praktično predati dvije trećine svoje teritorije, gdje će faktički izgubiti ne samo teritorijalni integritet nego i značajan dio svog suvereniteta da bi se zaustavio rat.

Rješavanje palestinskog pitanja na margini, u foksuu građevina

N1: Ono što smo vidjeli je da se Trump u Davosu predstavio kao predsjedavajući novoosnovanog „Odbora za mir“. Je li riječ o stvarnom pokušaju stabilizacije ili o pokušaju političkog opravdanja američkih poteza, posebno u kontekstu Bliskog istoka?

Turčalo: Taj odbor za mir je nekako važno gledati i povezati sa master planom za obnovu Gaze koji je predstavljen. Taj master plan za obnovu Gazije je isključivo master plan koji se bavi obnovom i zgradom. Dakle, odbor ne tretira nikakva politička pitanja, pitanja suvereniteta Palestinaca i tako dalje, i rješavanja tog pitanja. Tako da bi taj odbor za mir, praktično prema onom master planu, ako bi se šalili, mogli nazvati građevinski odbor. Ona ključna pitanja apsolutno nisu tretirana.

N1: Da li to znači da će palestinsko pitanje biti i gurnuto u stranu zarad širih regionalnih dogovora?

Turčalo: Ono je već gurnuto prema marginama prema ovom načinu kako je formiran odbor i što je taj odbor, d predstavio. Smatram da će onda sljedeći korak, pošto je odbor praktično predstavljen kao nešto što će surađivati sa Ujedinjenim nacijama i što je po obimu svog djelovanja, onako kako je bar napisano, praktično jedna manja alternativa koja ima više novca, jer vidimo koliko će se tražiti od onih zemalja koje žele da ostanu u tom odboru - milijardu dolara i postoje čak i neka vrsta bogatija alternativa u Ujedinjenim nacijama i pretpostavljam da će onda sljedeći korak, biti pokušaj oživljavanja Abrahamskih dogovora, odnosno rješavanja Bliskoistočnog pitanja ponovo na način da Palestina ne bude fokus tog dogovora.

N1: Koliko je Trumpov povratak bio vjetar u leđa revizionističkim politikama posebno u našem regionu?

Turčalo: Za Zapadni Balkan je to bilo specifično jer se mi sada nalazimo bukvalno, budući da smo govorili o ovoj eroziji ovog svjetskog, odnosno liberalno-demokratskog poretka, na granici tih erozija. Dakle, s jedne strane ovdje su Sjedinjene Američke Države bile i ostale bitan akter, ali isto tako i Evropska unija i vidimo zapravo da to partnerstvo ako pogledamo taj globalni nivo više ne funkcioniše i da smo mi u ovom trenutku bukvalno, kada govorimo o međunarodnim akterima, apsolutno nekako marginalizirani, a njihov zadatak je da se bave Zapadnim Balkanom i Bosnom i Hercegovinom.

N1: Postoje li realna opasnost za Zapadni Balkan?

Turčalo: Postoje nova zona nestabilnosti. Ono što Bosna i Hercegovina može iskoristiti kada bi se bavila malo važnijim pitanjima od onih čime se sad bavi, ko će biti kandidat za ovu ili onu poziciju itd, da prvo ispuni da jedan bar minimalan set uvjeta i ubrza svoj integracijski proces. I to sad zvuči čudno, niko ne gleda na nas, svi su zaokupljeni šta će Trumpova administracija uraditi u pogledu Grenlanda, u pogledu carina itd. Međutim, upravo bilo kakav uspjeh, pa makar i neki korak naprijed za neku tamo Bosnu i Hercegovinu u eurointegracijskom procesu je bitan zapravo za Evropsku uniju da pokaže da ona funkcioniše i na ovom normalnom terenu mimo ovog terena stalne krize, panike u odnosu sa SAD, da funkcioniše na ovom normalnom terenu. Uvijek ponavljam, treba gledati veliku kartu šta se dešava na njoj i koristiti neke situacije. Dosta toga zavisi od naših unutrašnjih odluka. Svjesni smo mi kako gledamo polarizirano na različita pitanja, ali isto tako trebamo biti svjesni, dakle, da upravo ovaj trenutak treba da nas nauči da su institucije, kad se govori o međunarodnim institucijama, dekor moći i da kad se taj balans moći mijenja, one će se ili preoblikavati ili biti zaobiđene. Za državne institucije su važne i one će morati nastavljati da se referiraju na institucije.

Kkavaje budućnost BiH u ovim geopolitičkim odnosima - pogledajte u videu:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad