U večerašnjem Pressingu na N1 sa Amirom Zukićem gostovali su profesori, eksperti za međunarodne odnose i diplomatiju, članovi Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost, Sead Turčalo i Emir Hadžikadunić. Sagovornici su poručili da se vanjska politika u BiH mora mijenjati ukoliko se njeni politički predstavnici žele izboriti sa geopolitičkim izazovima.

Milorad Dodik i Aleksandar Vučić su se spremali za dolazak Trumpa, ali šta su radili političari iz Sarajeva kojima su usta puna patriotizma i BiH? Šta je najvažnije da oni urade u ovom momentu?

Hadžikadunić: Ljudi iz bliskog Trumpovog okruženja i američke administracije razgovaraju što javno što tajno sa Zagrebom, Srbijom, Prištinom, Tiranom itd., a nažalost tih kontakata nema sa predstavnicima političke elite u BiH i to je zabrinjavajuće. Ako gledamo najavu promjene političke paradigme SAD-a naspram Evrope i vanjske politike onda se mora naglasiti da politička elita u Sarajevu treba biti u nekakvoj vrsti savjetovanja, mislim na probosanski politički faktor, a onda i na cijelu BiH jer mi smo svi u istom brodu. Mi smo adresirali pitanja za koja smatramo da su bitna u ovoj fazi, a odgovori će proizvesti diskusija između političkih predstavnika u BiH i akademskom zajednicom. Vi ste primijetili da nakon svih ovih nemilih događaja, Minhenske konferencije da su se evropski lideri okupili u Parizu i diskutovali i to isto treba očekivati i od političkih predstavnika BiH, a ne neku solo nastupe na međunarodnoj sceni jer je geopolitika timska igra. Svi se moraju aktivnije uključiti.

Turčalo: Prethodno je bitno razumijevanje situacije, ali ja mislim da to ne postoji. Nažalost kod onih koji donose odluke taj proces osvještavanja o tome šta ne znaju još se nije pojavio. Svako je trebao pažljivo saslušati govor američkog potpredsjednika jer je to strateški i ideološki programski govor američke administracije. On je poslao ključne poruke. Može se vidjeti da će doći do deprijoritizacije regije (BiH) da neće biti u Trumpovom fokusu, da će doći do znatnog povlačenja iz multilateralnih institucija što se itekako reflektira na BiH kada govorimo o NATO-u i ono na čemu su SAD gradile svoju politiku, a to je promocija demokratije, ona će sada prijeći u suverenizam koji će odgovarati desničarima širom planete, a pogotovo radikalnim desničarskim pokretima u Evropi. I ono što mi u ovoj bh. jednačini ne smijemo zaboraviti jeste to da ta radikalna desnica, da ljudi poput Petera Maroca koji se sastajao tajno sa Dodikom, da oni koji vode radikalnu desnicu u Evropi su antiislamski raspoloženi i da ovdje u BiH živi 50 posto Bošnjaka i muslimana. Ne smije se zaboraviti da međunarodni odnosi nisu statični, oni su dinamični onog trenutka kada dođe do povlačenja SAD-a moć se restribuira doći će neko drugi, ali vi kao mala zemlja morate praktikovati nešto što se zove strategija nepredvidljivosti. Naša geografija nam govori da moramo biti okrenuti prema Zapadu, ali se mora balansirati i sa Zapadom i Istokom i komunicirati i sa Kinom, arapskim zemljama i Turskom. Oni koji žive u binarnim kategorijama ako su mali onda propadaju.

U kontekstu koji ste pomenuli da je radikalna desnica antiislamski nastrojena može li se desiti scenarij u kojem se o BiH i njenoj zemlji pregovara bez ljudi iz nje, da se donesu rješenja bez da iko pita nas šta o tome mislimo?

Turčalo: Takvi scenariji nisu nemogući, a jedan od mogućih je regionalni dogovor. Kada govorimo o regionalnom dogovoru – Srbija, Hrvatska, EU uz aminovanje nezainteresovane američke administracije u kojem BiH postane neka vrsta šahovskog polja u kojem će dva aktera koja su imala negativnu ulogu u historiji BiH zapravo igrati geopolitičku igru na način da će garantovati stabilnost ovog prostora Zapadu i da će se ići ka dogovoru neke meke federacije. Drugi manje izvjestan scenarij jeste veliki dogovor velikih aktera u kojem bi zemlja bila na plati i o njoj se razgovaralo. To je možda malo manje vjerovatno jer bi se tim dogovorom možda otvorile neke neuralgične tačke. Ali ovaj prvi scenarij bez BiH, pogotovo bez aktera koji sjedište imaju u Sarajevu je itekako moguć. Zbog toga se naprosto u ovom trenutku zahtijeva i kreiranje neke proaktivnije sigurnosne strategije upravo u onom smislu da treba povećati geopolitičku aktivnost ove zemlje. Prvi korak ka tome bi bio da postoji neka sinhronizacija u vanjskoj politici. Uzet ćemo jedan prost slučaj Minhenske sigurnosne konferencije na kojoj smo imali tri člana Predsjedništva i ministra vanjskih poslova BiH koji su tu bili i svi vide da li je taj nastup bio sa usklađenim porukama ili se trebalo njihovo prisustvo koristiti da se poveća broj susreta sa važnim akterima, ne iz regije, već sa Njemačkom, Francuskom, Velikom Britanijom koja sada u kontekstu BiH može postati važan igrač, nalazi se van EU, ona je neko ko ima sposobnost gledanja velike slike i mislim da u tom prostoru itekako imamo kompetitivne prednosti zbog dijaspore i zajednice koju tamo imamo. Moramo ubrzo razvijati kapilarni pristup prema svim akterima. Potrebno je iskoristiti potencijale koje imamo kroz diplomatsku mrežu i konačno sinhronizovati vanjsku politiku. Meni se doima da često vanjsku politiku vodimo radi unutrašnjih potreba BiH da glasačima pokažemo da smo se susreli s nekim.

Hadžikadunić: Postoje unutrašnji i vanjski indikatori opasnosti za BiH. Vanjski koji nas mogu dovesti da o BiH pregovaraju bez nje su poraz Ukrajine u ratu protiv Rusije, mirovni sporazum na štetu Ukrajine, to je isto tako odluka SAD-a o povlačenju svojih snaga sa Kosova, EUFOR-a iz BiH. I onda smo mi tako prepušteni tim novim geopolitičkim silnicama da se mijenjaju okolnosti i da moramo poduzeti aktivnosti da suzbijemo negativne posljedice. Vanjska politika je timski rad, a kod nas je to solo igra. Dosta je pojedinačnih sastanaka bez međusobne sinhronizacije. Mi smo na Minhenskoj konferenciji imali odličan nastup člana Predsjedništva BiH i sastanke njegove i onda sam čuo da je nakon 14 dana najavljen sastanak sa tim istim kongresmenima u SAD-u sa ministrom vanjskih poslova. To nije diplomatska kultura da kongresmeni razgovaraju prvo sa šefom države pa onda sa ministrom vanjskih poslova i možete li onda zamisliti šta ti kongresmeni misle. Nije li to jedna PR vanjska politika. To je ono što je jedna elementarna prijetnja za jedan drugačiji angažman i sinhronizaciju vanjske politike. Važno je da se to odvija po jednoj vertikali i horizontali i da politički predstavnici više razgovaraju.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje