Srbija
Hrvatska
Slovenija
Duže od pola godine Tužilaštvo u Bijeljini provjerava navode u vezi sa spiskom “živih Srebreničana“ koji je uoči obilježavanja 29. godišnjice genocida u Srebrenici objavila novinska agencija Srna, tvrdeći da su njihova imena uklesana na zidu u Memorijalnom centru Srebrenica. Dok se lični podaci osoba sa spiska i dalje dijele na društvenim mrežama, Detektor je otkrio čovjeka iz Zavidovića koji tokom rata nikad nije boravio u Srebrenici, a našao se na Srninoj listi.
Azemov sin Aldin Osmanović za Detektor kaže da je njegov otac preminuo 2021. godine, ali da tokom rata sigurno nije bio u Srebrenici, niti ima bilo kakve veze s ovim gradom.
“Živio je u Zavidovićima cijeli život. Ovo je manipulacija, šta drugo da kažem. Vjerovatno imaju isto ime, isto ime oca”, kaže, kao i da objavu ličnih podataka njegovog oca smatra zloupotrebom.
Detektor je ranije pisao kako su prikupljani spiskovi nestalih nakon genocida u Srebrenici, zašto je došlo do nepodudaranja u broju nestalih i kako su imena nekoliko živih ljudi završila na spomen-zidu u Potočarima. Detektor može potvrditi da na spisku ukopanih žrtava genocida nema imena koje je objavila Srna.
Iz Bijeljinskog tužilaštva tada nam je potvrđeno da su u junu formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive, a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.
Početkom oktobra prošle godine u odgovoru na upit Detektora, iz Tužilaštva su naveli da je postupajući tužilac u ovom predmetu, preko nadležnih organa, naložio poduzimanje svih mjera i radnji s ciljem provjere navoda u vezi sa spiskom.
Tužilaštvo je isti odgovor dostavilo i 17. januara, ali još nikada nisu naveli koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan.
Do objave ovog teksta uredništvo Srne nije odgovorilo na upit za komentar, a u međuvremenu spisak s ličnim podacima mjesecima se dijeli na društvenim mrežama, posebno na TikToku.
[caption id="attachment_7592810" align="alignnone" width="1233"]
Azemov sin Aldin Osmanović za Detektor kaže da je njegov otac preminuo 2021. godine, ali da tokom rata sigurno nije bio u Srebrenici, niti ima bilo kakve veze s ovim gradom.
“Živio je u Zavidovićima cijeli život. Ovo je manipulacija, šta drugo da kažem. Vjerovatno imaju isto ime, isto ime oca”, kaže, kao i da objavu ličnih podataka njegovog oca smatra zloupotrebom.
Detektor je ranije pisao kako su prikupljani spiskovi nestalih nakon genocida u Srebrenici, zašto je došlo do nepodudaranja u broju nestalih i kako su imena nekoliko živih ljudi završila na spomen-zidu u Potočarima. Detektor može potvrditi da na spisku ukopanih žrtava genocida nema imena koje je objavila Srna.
Iz Bijeljinskog tužilaštva tada nam je potvrđeno da su u junu formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive, a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.
Početkom oktobra prošle godine u odgovoru na upit Detektora, iz Tužilaštva su naveli da je postupajući tužilac u ovom predmetu, preko nadležnih organa, naložio poduzimanje svih mjera i radnji s ciljem provjere navoda u vezi sa spiskom.
Tužilaštvo je isti odgovor dostavilo i 17. januara, ali još nikada nisu naveli koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan.
Do objave ovog teksta uredništvo Srne nije odgovorilo na upit za komentar, a u međuvremenu spisak s ličnim podacima mjesecima se dijeli na društvenim mrežama, posebno na TikToku.
[caption id="attachment_7592810" align="alignnone" width="1233"]
Azemov sin Aldin Osmanović za Detektor kaže da je njegov otac preminuo 2021. godine, ali da tokom rata sigurno nije bio u Srebrenici, niti ima bilo kakve veze s ovim gradom.
“Živio je u Zavidovićima cijeli život. Ovo je manipulacija, šta drugo da kažem. Vjerovatno imaju isto ime, isto ime oca”, kaže, kao i da objavu ličnih podataka njegovog oca smatra zloupotrebom.
Detektor je ranije pisao kako su prikupljani spiskovi nestalih nakon genocida u Srebrenici, zašto je došlo do nepodudaranja u broju nestalih i kako su imena nekoliko živih ljudi završila na spomen-zidu u Potočarima. Detektor može potvrditi da na spisku ukopanih žrtava genocida nema imena koje je objavila Srna.
Iz Bijeljinskog tužilaštva tada nam je potvrđeno da su u junu formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive, a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.
Početkom oktobra prošle godine u odgovoru na upit Detektora, iz Tužilaštva su naveli da je postupajući tužilac u ovom predmetu, preko nadležnih organa, naložio poduzimanje svih mjera i radnji s ciljem provjere navoda u vezi sa spiskom.
Tužilaštvo je isti odgovor dostavilo i 17. januara, ali još nikada nisu naveli koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan.
Do objave ovog teksta uredništvo Srne nije odgovorilo na upit za komentar, a u međuvremenu spisak s ličnim podacima mjesecima se dijeli na društvenim mrežama, posebno na TikToku.
[caption id="attachment_7592810" align="alignnone" width="1233"]
Azemov sin Aldin Osmanović za Detektor kaže da je njegov otac preminuo 2021. godine, ali da tokom rata sigurno nije bio u Srebrenici, niti ima bilo kakve veze s ovim gradom.
“Živio je u Zavidovićima cijeli život. Ovo je manipulacija, šta drugo da kažem. Vjerovatno imaju isto ime, isto ime oca”, kaže, kao i da objavu ličnih podataka njegovog oca smatra zloupotrebom.
Detektor je ranije pisao kako su prikupljani spiskovi nestalih nakon genocida u Srebrenici, zašto je došlo do nepodudaranja u broju nestalih i kako su imena nekoliko živih ljudi završila na spomen-zidu u Potočarima. Detektor može potvrditi da na spisku ukopanih žrtava genocida nema imena koje je objavila Srna.
Iz Bijeljinskog tužilaštva tada nam je potvrđeno da su u junu formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive, a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.
Početkom oktobra prošle godine u odgovoru na upit Detektora, iz Tužilaštva su naveli da je postupajući tužilac u ovom predmetu, preko nadležnih organa, naložio poduzimanje svih mjera i radnji s ciljem provjere navoda u vezi sa spiskom.
Tužilaštvo je isti odgovor dostavilo i 17. januara, ali još nikada nisu naveli koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan.
Do objave ovog teksta uredništvo Srne nije odgovorilo na upit za komentar, a u međuvremenu spisak s ličnim podacima mjesecima se dijeli na društvenim mrežama, posebno na TikToku.
[caption id="attachment_7592810" align="alignnone" width="1233"]
Azemov sin Aldin Osmanović za Detektor kaže da je njegov otac preminuo 2021. godine, ali da tokom rata sigurno nije bio u Srebrenici, niti ima bilo kakve veze s ovim gradom.
“Živio je u Zavidovićima cijeli život. Ovo je manipulacija, šta drugo da kažem. Vjerovatno imaju isto ime, isto ime oca”, kaže, kao i da objavu ličnih podataka njegovog oca smatra zloupotrebom.
Detektor je ranije pisao kako su prikupljani spiskovi nestalih nakon genocida u Srebrenici, zašto je došlo do nepodudaranja u broju nestalih i kako su imena nekoliko živih ljudi završila na spomen-zidu u Potočarima. Detektor može potvrditi da na spisku ukopanih žrtava genocida nema imena koje je objavila Srna.
Iz Bijeljinskog tužilaštva tada nam je potvrđeno da su u junu formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive, a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.
Početkom oktobra prošle godine u odgovoru na upit Detektora, iz Tužilaštva su naveli da je postupajući tužilac u ovom predmetu, preko nadležnih organa, naložio poduzimanje svih mjera i radnji s ciljem provjere navoda u vezi sa spiskom.
Tužilaštvo je isti odgovor dostavilo i 17. januara, ali još nikada nisu naveli koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan.
Do objave ovog teksta uredništvo Srne nije odgovorilo na upit za komentar, a u međuvremenu spisak s ličnim podacima mjesecima se dijeli na društvenim mrežama, posebno na TikToku.
[caption id="attachment_7592810" align="alignnone" width="1233"]
Azemov sin Aldin Osmanović za Detektor kaže da je njegov otac preminuo 2021. godine, ali da tokom rata sigurno nije bio u Srebrenici, niti ima bilo kakve veze s ovim gradom.
“Živio je u Zavidovićima cijeli život. Ovo je manipulacija, šta drugo da kažem. Vjerovatno imaju isto ime, isto ime oca”, kaže, kao i da objavu ličnih podataka njegovog oca smatra zloupotrebom.
Detektor je ranije pisao kako su prikupljani spiskovi nestalih nakon genocida u Srebrenici, zašto je došlo do nepodudaranja u broju nestalih i kako su imena nekoliko živih ljudi završila na spomen-zidu u Potočarima. Detektor može potvrditi da na spisku ukopanih žrtava genocida nema imena koje je objavila Srna.
Iz Bijeljinskog tužilaštva tada nam je potvrđeno da su u junu formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive, a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.
Početkom oktobra prošle godine u odgovoru na upit Detektora, iz Tužilaštva su naveli da je postupajući tužilac u ovom predmetu, preko nadležnih organa, naložio poduzimanje svih mjera i radnji s ciljem provjere navoda u vezi sa spiskom.
Tužilaštvo je isti odgovor dostavilo i 17. januara, ali još nikada nisu naveli koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan.
Do objave ovog teksta uredništvo Srne nije odgovorilo na upit za komentar, a u međuvremenu spisak s ličnim podacima mjesecima se dijeli na društvenim mrežama, posebno na TikToku.
[caption id="attachment_7592810" align="alignnone" width="1233"]
Azemov sin Aldin Osmanović za Detektor kaže da je njegov otac preminuo 2021. godine, ali da tokom rata sigurno nije bio u Srebrenici, niti ima bilo kakve veze s ovim gradom.
“Živio je u Zavidovićima cijeli život. Ovo je manipulacija, šta drugo da kažem. Vjerovatno imaju isto ime, isto ime oca”, kaže, kao i da objavu ličnih podataka njegovog oca smatra zloupotrebom.
Detektor je ranije pisao kako su prikupljani spiskovi nestalih nakon genocida u Srebrenici, zašto je došlo do nepodudaranja u broju nestalih i kako su imena nekoliko živih ljudi završila na spomen-zidu u Potočarima. Detektor može potvrditi da na spisku ukopanih žrtava genocida nema imena koje je objavila Srna.
Iz Bijeljinskog tužilaštva tada nam je potvrđeno da su u junu formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive, a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.
Početkom oktobra prošle godine u odgovoru na upit Detektora, iz Tužilaštva su naveli da je postupajući tužilac u ovom predmetu, preko nadležnih organa, naložio poduzimanje svih mjera i radnji s ciljem provjere navoda u vezi sa spiskom.
Tužilaštvo je isti odgovor dostavilo i 17. januara, ali još nikada nisu naveli koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan.
Do objave ovog teksta uredništvo Srne nije odgovorilo na upit za komentar, a u međuvremenu spisak s ličnim podacima mjesecima se dijeli na društvenim mrežama, posebno na TikToku.
[caption id="attachment_7592810" align="alignnone" width="1233"]
Azemov sin Aldin Osmanović za Detektor kaže da je njegov otac preminuo 2021. godine, ali da tokom rata sigurno nije bio u Srebrenici, niti ima bilo kakve veze s ovim gradom.
“Živio je u Zavidovićima cijeli život. Ovo je manipulacija, šta drugo da kažem. Vjerovatno imaju isto ime, isto ime oca”, kaže, kao i da objavu ličnih podataka njegovog oca smatra zloupotrebom.
Detektor je ranije pisao kako su prikupljani spiskovi nestalih nakon genocida u Srebrenici, zašto je došlo do nepodudaranja u broju nestalih i kako su imena nekoliko živih ljudi završila na spomen-zidu u Potočarima. Detektor može potvrditi da na spisku ukopanih žrtava genocida nema imena koje je objavila Srna.
Iz Bijeljinskog tužilaštva tada nam je potvrđeno da su u junu formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive, a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.
Početkom oktobra prošle godine u odgovoru na upit Detektora, iz Tužilaštva su naveli da je postupajući tužilac u ovom predmetu, preko nadležnih organa, naložio poduzimanje svih mjera i radnji s ciljem provjere navoda u vezi sa spiskom.
Tužilaštvo je isti odgovor dostavilo i 17. januara, ali još nikada nisu naveli koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan.
Do objave ovog teksta uredništvo Srne nije odgovorilo na upit za komentar, a u međuvremenu spisak s ličnim podacima mjesecima se dijeli na društvenim mrežama, posebno na TikToku.
[caption id="attachment_7592810" align="alignnone" width="1233"]
Azemov sin Aldin Osmanović za Detektor kaže da je njegov otac preminuo 2021. godine, ali da tokom rata sigurno nije bio u Srebrenici, niti ima bilo kakve veze s ovim gradom.
“Živio je u Zavidovićima cijeli život. Ovo je manipulacija, šta drugo da kažem. Vjerovatno imaju isto ime, isto ime oca”, kaže, kao i da objavu ličnih podataka njegovog oca smatra zloupotrebom.
Detektor je ranije pisao kako su prikupljani spiskovi nestalih nakon genocida u Srebrenici, zašto je došlo do nepodudaranja u broju nestalih i kako su imena nekoliko živih ljudi završila na spomen-zidu u Potočarima. Detektor može potvrditi da na spisku ukopanih žrtava genocida nema imena koje je objavila Srna.
Iz Bijeljinskog tužilaštva tada nam je potvrđeno da su u junu formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive, a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.
Početkom oktobra prošle godine u odgovoru na upit Detektora, iz Tužilaštva su naveli da je postupajući tužilac u ovom predmetu, preko nadležnih organa, naložio poduzimanje svih mjera i radnji s ciljem provjere navoda u vezi sa spiskom.
Tužilaštvo je isti odgovor dostavilo i 17. januara, ali još nikada nisu naveli koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan.
Do objave ovog teksta uredništvo Srne nije odgovorilo na upit za komentar, a u međuvremenu spisak s ličnim podacima mjesecima se dijeli na društvenim mrežama, posebno na TikToku.
[caption id="attachment_7592810" align="alignnone" width="1233"]
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.
“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.
Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.
“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.
S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.
“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.
Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Pratite nas na društvenim mrežama
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Pratite nas na društvenim mrežama
NAJČITANIJE
Najnovije
ZDRAVLJE
LIFESTYLE
SHOWBIZ
