Nakon pauze nastavljeno je suđenje Stanišiću i Simatoviću odgovorom Tužilaštva na žalbe Odbrane.

Tužiteljica je istakla da su Stanišić, a samim tim i Simatović znali da će pomoći konkretnim zločinima u Bosanskom Šamcu i da je bio svjestan da to nije samo neka vojna operacija. Ubistvo, istrebljenje, bezobzirno mučenje, silovanje i uništavanje imovine su bili krajnji cilj jedinice koju su između ostalog i obučavali.

Pretresno vijeće je utvdilo da nije morao unaprijed znati o određenom događaju. Stanišić i Simatović su bili visokorangirani pripadnici SDB-a i planirali zločine još u avgustu 1991. godine po prirodi svog posla.

Počelo najduže suđenje u Hagu Stanišiću i Simatoviću: U toku rasprava o žalbama

Zločini u Bosanskom Šamcu nisu bili ekces već su vršeni po već postojećem obrascu koji je iznova uključivao teške zločine.

“Pravni kriterijum je riješen. On je znao da će biti izvršeni zločini. Imali su konkretno znanje da će zločini biti izvršeni. Oni su znali i bili svjesni i znali za namjeru. Nije potrebno znanje samo o tome da je izvršen rizik. To je Tužilaštvo nesumnjivo dokazalo. Kriterijum znanja u pravu ne zahtjeva potpunu sigurnost. Saznanje o vjerovatnoći izvršenja zločina je dovoljno. Nivo svijesti se naziva i posrednom ili indirektnom namjerom.” istakla je tužiteljica Laurel Baig.

“Vijeće je utvrdilo da su znali i bili svjesni da je Slobodan Milošević i drugi vojni zvaničnici JNA dijele istu namjeru.”

Tužilaštvo traži odbacivanje četvrtog žalbenog osnova jer cijela prvobitna argumentacija Odbrane oborena već u optužnici koja je zadovoljila sve kriterijume.