Osim reakcija u Srbiji slučaj prijave silovanja od Mike Aleksića, pokrenuo je niz reakcija, ali i svjedočenja žrtava u BiH. Osim što je svoja izuzetno neugodna iskustva iznijela glumica Hasija Borić, na facebook stranici „Nisam tražila“ sve je veći broj anonimnih svjedočenja glumica, manekenki, studentica, umjetnica koje su bile žrtve seksualnih nasilnika, moćnika oko nas.

U razgovoru sa Sanelom Dujković u Novom danu Dragan Bursać, kolumnista iz Banjaluke ističe da je pandorina kutija u BiH otvorena i da je neophodno da se istraje u borbi protiv seksualnih prijestupnika.

“Doslovno do nas i do društva je da podržimo žene koje su zlostavljane i silovane da budemo uz njih i da im pomognemo i na svaki mogući način razumijemo i njihove riječi i njihov trenutak ćutnje i nesigurnost i da svi zajedno izguramo ovo i da se svi zajedno suočimo sa monstrumima sa seksualnim predatorima koji su među nama. Do javnosti je i do medija kako će ovo ispratiti, a onda i do sudstva i tužilaštva da se ti slučajevi dovedu do kraja da bi se moglo reći da je ta pandorina kutija ispražnjena. Ako ova tema bude samo otvorena, ako mi o ovome budemo pričali dva tri dana i u dvije – tri emisije, mi nismo napravili ništa ili gotovo ništa i onda se sve svodi na leđa tih žena”, zaključuje Birsać.

Adis Nadarević, kolumnista iz Sarajeva ističe da je najveći problem u nekažnjavanju silovanja i ostalih zlodjela kroz zloupotrebu moći.

“Imali smo slučaj iskorištavanja studentica za seksualne svrhe u Tuzli i sjetimo se kako je taj slučaj završio. Već deset godina imamo u javnosti eksponirane slučajeve i javnu debatu, to se utiša i izostane reakcija pravosuđa, a može se promijeniti i pravna legislativa sankcionisanja prestupnika koja bi ih obeshrabrila, a nas kao društvo podigla na veći nivo. Kod nas još uvijek nije razgraničeno šta se smije, a šta ne smije, i oni koji provode zakon moraju odrediti jasno šta se smije, a šta ne smije. Ne može se neko iskorištavati i zlostavljati, ni verbalo ni na koji drugi način, samo zato što je u poziciji manje moći. Vrijeme je da se jasno ljudima u ulozi moćnika da do znanja šta smiju, a šta ne smiju”, kaže Nadarević.

Nermina Vehabović-Rudež, psihologinja i psihotarapeutkinja u Novom danu govorila je o mitovima i predrasudama koje su doprinijele da seksualni prijestupnici budu poštovani u društvu u odnosu na njihove žrtve.

“Priča žrtve ljudima izgleda nevjerovatno, kao da gledaju američki film i ključno je da budemo svjesni da u svakoj sredini bila ona razvijena ili ne postoji seksualno zlostavljanje, uznemiravanje i incest. Ljudi imaju mit u glavi da je nemoguće da se to dešava i onda smatraju da je žrtva to nečim izazvala. Nije čudo da se ovde radi o glumicama. Prema mitu one su kao i pjevačice ‘neke slobodne žene koje su slobodnog morala i kojima može sve pod kožu’, dok su predatori, muškarci, fini ugledni ljudi čija je priča istinita zato što je ona puno prihvatljivija našem mozgu nego što je priča žrtve. Ja sam nažalost svjedokom velikog broja seksualnog uznemiravanja i nasilja nad ženama i djevojčicama. Ne mogu reći da sam sretna što je Milena ovo preživjela, ali sam sretna što je ovo medijski ovako popraćeno, jer naša borba nije od danas već od prije 25 godina. Borba u kojoj mi pokušavamo educirati tužitelje, nastavnike, roditelje sve one koji su bitni u ovom procesu da odškrinu svoje mozgove i da se riješe predrasuda. I to je jako težak proces. A da je seksualno nasilje i incest svuda oko nas svjedoče naša istraživanja i ono s čime se suočavamo u praksi”, navodi Vehabović-Rudež.

Uz činjenicu da je veoma bitna podrška muškaraca u društvenoj osudi seksualnih predatora, psihologinja je objasnila i zašto žene u pojedinim slučajevima osuđuju ili preispituju postupak žrtve, a opravdavaju nasilnika ili zločinca.

“To je vrlo često odbrana po principu ne dozvoljavam da tako nešto dođe do mene jer se branim da je neko kriv, a ne dozvoljavam da dođe do mene jer time povređuje nešto duboko u meni. S druge strane razlog zbog koje žrtve šute je što nemaju adekvatnu zaštitu jer ko god je otišao u policiju i prijavio slučaj zna na kakve će prepreke naići. Prva prepreka je policajac koji zlostavlja suprugu ili nekoga oko sebe, neću reći da svi to rade, ali se dešavalo. On će obezvrijediti tu prijavu ili će reći da nema ništa od toga. Na sreću sada se prijave snimaju. Naša snaga je ako počnemo pričati o dobro riješenim slučajevima. Mi znamo još od svjedočenja žena žrtava silovanja u ratu da svjedočenje o zločinu pruža podršku žrtvi jer joj daje priliku da je se čuje, a kada se čuje onda ima šanse da neko stane uz nju. Milena je metafora za sve Milene koje su nekad trpile bilo kakav vid zlostavljanja i ovo nam je šansa da pokažemo da ne trebamo čekati jer kad čekaš teže je doći do dokaza koji su potrebni za dokazivanje krivičnog djela. Žrtve treba što prije da se jave i moramo educirati i segment zdravstva jer i tu počinje sumnja da žrtva želi nekome da se osveti”, zaključuje Vehabović-Rudež.

Nermina Vehabović ističe da postoji i takva mogućnost no da je najbitnije u ovom momentu da svako ima pravo da zna koja je njegova granica i da može da kaže stop i da sve što mu je neugodno može i da prijavi. Nastavak razgovora u kojem se govorilo o ulozi i odgovornosti medija u trenutku kada svi mogu podržati brojne žrtve sekusalnog nasilja u BiH možete pogledati u videu.