Iz Srbije, Austrije, čak i iz Amerike vraćaju se Grahovljaci u svoje Bosansko Grahovo. Mjesto na granici sa Hrvatskom u kojem zanoći tek nekoliko stotina građana. Ove godine ipak zabrinjavajuće - nije rođeno ni jedno dijete. No, oni koji su se vratili odlučni da zasuču rukave i iskoriste najveći potencijal kraja - zdravu prirodu.

Došao da obnavlja đedovinu

Aleksandar i Veljko, su se nakon više decenija u inostranstvu vratili u Bosansko Grahovo. Drugari iz gimnazije, nedavno su proslavili i 50 godina mature, u mjestu koje više ne da nema gimnaziju, već nema ni srednju školu.

Veljko je dvadeset godina bio u Americi. Viskonsin i Teksas zamijenio je Bosnom i Hercegovinom.

“Tamo smo bili 19 godina, nas dvoje smo otišli u penziju, ostavili smo djecu tamo, teška srca moram priznati. Djeca, jedan sin je u Teksasu, grad Ostin, drugi u Atlanti. Bili su mi ljetos. Jedan je oženjen taj iz Teksasa, a kad mi je došao prvi put sa unučadi, bio sam preseraćan. Samo nek su mi se oni poigrali pred ovom kućom. Znate mogao sam ja imati 5 kuća, ali nije isto kad se poigraju pred ovom i pred onom, to je velika razlika…”, kazao je Veljko Arežina.

Trideset dvije godine vani, bio je Aleksandar. Došao je priča da obnavlja “đedovinu”. Zasad je od pet krovova, obnovio dva…

“Nikada, nisam se pokajao. Riješio sam da tu završim. Volim Grahovo, svoje Vidoviće, roditelji su mi još živi, mama 1934. godište, tata 1935”, kaže Aleksandar Vidović.

Dugovječnost ovdje objašnjavaju čistim zrakom, netaknutom prirodom. Zato ih brinu informacije da će stara ciglana postati mjesto za spaljivanje guma iz čitave zemlje.

“To je jedino još šta nam je opstalo, čist vazduh”, kaže Aleksandar Vidović, i dodaje:

“To je proces pirolize guma, ja sam se obratio nadležnom ministarstvu u Livnu i inspekciji. Obavijestili su me da je ta firma podnijela zahtjev ministarstvu, ali su dužni da ispoštuju proceduru. Nemamo još odgovor, nadam se da će u roku od 15 dana odgovoriti, ako ne, mi ćemo ići dalje. Žaliti se, spriječiti na svaki način, imamo podršku nas koji smo ovdje, ali i Grahovljaka širom svijeta. I Veljkova i moja generacija su jedna od uspješnijih, imamo tri doktora nauka, specijalisti iz oblasti biologije, hemije, voda itd… Ova opština može da bude mala Švajcarska, da živi od turizma i stočarstva, ako se ovakvi projekti budu ostvarili, Grahovljaci mogu da se sele odavde. Ako treba i šator, evo imate lično ovdje dva sagovornika i stanovnika šatora koji će biti razapeti ispred kapije, a pridružiće se i drugi”.

U školi tek četiri prvačića

Radan Arežina se vratio iz Beograda. Sedamnaest godina vožnje tramvaja, živio je stresan život, priča. Po povratku u mjesto rođenja, kupio je stoku, od čega i danas živi. Njega i mještane brine koncesija data njemačkoj firmi za gradnju vjetroparka Marino brdo.

“Ja kada sam došao ovdje, kada sam kupio krave, svi su se čudom čudili, što sam ja napustio Beograd i došao u Grahovo. Ja sam tu rođen, ja volim ovaj kamen. U selu Marikovci, ima desetero djece, oko 150 krava, najjače poljoprivredno selo, da nemaju vodu, ni asfalt, da im se vjetrenjače prave 300 m od kuća. TO je plan opštine, da istjeraju taj narod koji je budućnost Grahova, jer je najjače selo po svemu”, ističe Radan Arežina.

Načelnik Opštine je u trenutku snimanja bio na službenom putu, kao i predsjedavajuća opštinskog vijeća. Odgovore o problemima i strepnjama Grahovljaka obećali su naknadno dati.

Ljudi koji se plaše gradnje vjetroelektrana ili fabrike za pirolizu guma, nisu protiv radnih mjesta, ali ih ne žele po cijenu uništavanja okoline.

Skoro trideset godina nakon rata u Bosanskom Grahovu u centru opštine ruševine. No, više od ruševina stanovnike zabrinjava demografska situacija. Za prvih devet mjeseci nije rođeno ni jedno dijete, a u školu su upisana četiri prvačića.