Obilježen je Dan sjećanja na žrtve ustaškog zločina u koncentracijskom logoru Јasenovac. Centralnom skupu u Donjoj Gradini prisustvovalo je oko 30 hiljada ljudi, prema podacima MUP-a RS. Odana je počast svim stradalim žrtvama fašizma i Neovisne države Hrvatske. O strahotama Jasenovca i danas se priča.

Tako lijepo, a tako jezivo…

Opisuju mjesto logorovanja i smrti stotina hiljada žrtava ustaškog zločina -genocida. Donja Gradina i dalje skriva kosti mnogih stanovnika Krajine, Kozare, drugih regija.

Grobna polja Jasen, Topole, Bare, Hrastovi, Košute, Brijestovi, Orlovače, Vrbe, opominju.

Moja majka je bila u logoru, 44 mjeseca, bilo je njih sedmoro djece, najmlađa sestra joj je stradala u Jesenovcu, 2,5 godine imala kada je zaklana. Dvadeset godina 1945. i 1946. nije Krajina imala vojnika. Kozara nije imala koga da spremi”, kazao je potomak logoraša iz Teslića.

Slavko Milanović je imao šest godina kada je sa porodicom odveden u logor. Kasnije je kao dijete poslat na prinudni rad kod “obitelji domobrana”.

“Noću sam ustajao vikao, majka mi je stavljala ruke na oči, ako neko ubija ili bode nožem. Svo vreme je to radila. Mrtve ljude, žene djecu, to sam gledao. Nije dala da gledam kad nožem ubada”, ispričao nam je.

Trovali su djecu, davili, bacali u Savu, mučili žene, ubijali “srbosjekom, prepričavaju strašne metode ubijanja. Ni sama ne zna koliko noći ludila je preživjela u sistemu logora Jasenovac, priča preživjela Dobrila Kukolj. Tada je mala deset godina.

U selu gdje je rođena, u Međeđi, 956 je žrtava imenom i prezimenom.

“Doživljene noći i prekinuto moje djetinjstvo, najljepše, mi je ukradeno da ne provedem sa svojim najmilijima koji su izginuli. Dvanaestoro nas je bilo u kući. Ja sam ostala živa, šta me držalo do danas ne znam”, kaže Dobrila.

Delegacije su položile cvijeće, održan je parastos, a svemu su prisustvovali i ambasadori Rusije, Izraela, Srbije.

Nisu izostali ni politički govori predsjednika Republike Srbije i Republike Srpske.

“Mjesto jasenovačke tišine kao da se može osjetiti, opipati, postaje sastavni dio naše duše. Gospodo ovdje je ubijeno 500.000 Srba, tako je zapisano na mnogim mjestima i u Jad Vašemu. Ne možete da to osporite, umanjite, da kažete da se nije desilo. Ne možete da izjednačite zločin u Srebrenici sa ovakvim stradanjem ovdje u Jasenovcu, to nije isto”, kazao je Milorad Dodik.

“Ovdje su ih bacali, ređali po plitkim masovnim grobnicama, bez ikakave potrebe čak i za onom birokratskom sistematizacijom koja je krasila logore u Njemačkoj. Ne, ovdje je bilo važno samo ubiti što prije bez spiska i bilježenja imena. Imena su bila nevažna, posebno ako si bio, Srbin, Jevrej ili Rom. Obilježavamo zajedno najvažnije datume iz naše istorije, to je važno. Baš zato što ja nisam beogradski Srbin, ili moj otac nije bosanski Srbin, obojica smo samo Srbi”, kazao je Aleksandar Vučić.

NDH je nakon dolaska na vlast 1941. godine donijela rasne i genocidne zakone, po uzoru na italijanske fašiste i njemačke naciste. Različiti su podaci o broju ubijenih, od 100.000 do čak 700.000 većinom Srba, Jevreja i Roma. Godinama se upućuju apeli da se brojem žrtava prestane licitirati.

Stotine hiljada žrtava ustaškog zločina genocida počiva ovdje u i oko lokaliteta Donja Gradina. Možda se ne zna tačan broj ubijenih, ali se znaju strašne metode ubijanja hiljada i hiljada nevinih, među njima i 20.000 djece.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad