U znak sjećanja na 3.000 ubijenih Višegrađana, udruženja porodica nestalih Višegrad 92 i Žena - žrtve rata, organizirali su posjete mjestima stradanja, poznata kao "Žive lomače". Kao što Srebrenica ima svoj cvijet, Prijedor bijele trake, tako i Višegrad ima svoje ruže. Obilježavanje i ove 31. godišnjice počelo je bacanjem 3.000 ruža sa mosta Mehmed-paše Sokolovića, u znak sjećanja na 3.000 ubijenih Višegrađana. Most nažalost, ma koliko lijep, odnio je mnogo života

Klanjana je kolektivna dženaza za osam žrtava na mezarju Stražište u Višegradu. Najmlađa žrtva čiji su posmrtni ostaci ukopani danas je Munevera Šabanija koja je imnala 22 godine u trenutku ubistva. Najstariji Amir Omerović u momentu likvidacije imao je 62 godine, u junu 1992. godine.

U znak sjećanja na 3.000 žrtava, sa višegradske ćuprije u Drinu je bačeno 3.000 ruža. Na ovom mostu nema ni jedne osobe koja nije izgubila nekoga svog….

Godišnjica je obilježena i posjetama objektima na Bikavcu i nekadašnjoj Pionirskoj ulici koji su 1992. godine pretvoreni u žive lomače.

“Do danas se nije pronašla niti jedna kost. Oni su tako stručno sakrili, pomeli da vam niko u Višegradu neće negirati da se desila živa lomača i Bikavac i Pionirska, ali neće vam reći gdje su kosti”, kazala je za N1 predsjednica Udruženja “Žena-žrtva rata” Bakira Hasečić

U Višegradu su počinjeni neki od najstravičnijih zločina iz ratova u bivšoj Jugoslaviji, a žive lomače na Bikavcu i u Pionirskoj ulici, tokom suđenja Milanu Lukiću u Hagu, okarakterizirane su kao primjeri nehumanosti u dugoj i tužnoj istoriji čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku. Još se traga za više od 600 nestalih, ubijenih na području općine Višegrad.

Opširnije u prilogu Džejne Mujagić:

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad