“U godinama koje dolaze BiH će imati 1,5 miliona stanovnika, većinom penzionera”

Vijesti 04. mar 202311:37 1 komentar
F.Z./N1

U godinama koje su pred nama BiH suočiće se s ozbiljnim izazovima kada je riječ o održivosti penzionog i zdravstvenog sistema, rekao je demograf Aleksandar Čavić. Od zadnjeg popisa stanovništva iz 2013. godine do danas BiH ima oko 100.000 stanovnika manje samo na osnovu prirodnog kretanja stanovništva. Kada su u pitanju migracije, BiH godišnje napusti najmanje 25.000 ljudi, što je optimistična procjena.

– S obzirom na to da nemamo statistiku o vanjskim migracijama, do tih podataka dolazimo preko podataka Eurostata o broju doseljenih u zemlje Evropske unije, zatim preko podataka diplomatsko-konzularnih predstavništva drugih zemalja u BiH, istraživanja nevladinog sektora itd. Procjene su različite, ali najoptimističnije procjene govore da BiH godišnje napusti 20.000 – 25.000 stanovnika. BiH je, u najboljem slučaju, ostala bez najmanje 250.000 stanovnika u zadnjih 10 godina – pojasnio je Čavić.

Prema tome, ističe demograf, podaci o prirodnom kretanju stanovništva i vanjskim migracijama govore da je BiH u zadnjih 10 godina ostala bez najmanje 350.000 stanovnika, a neke procjene idu i do pola miliona manje stanovnika u odnosu na popis iz 2013. godine.

Podaci Populacionog fonda UN govore da bi do 2070. godine broj onih koji žive u BiH mogao pasti na 1,56 miliona, odnosno na 1,2 miliona prema pesimističnim procjenama. Čavić smatra da su ti podaci alarmantni, ne samo zbog broja stanovništva, nego i zbog strukture stanovništva koja će tada biti zastupljena.

– Koliko je sami broj zabrinjavajući, još je alarmantnija struktura tih 1,2 ili 1,5 miliona stanovnika od čega bi više od 40 odosto činili stariji od 65 godina. Kada su u pitanju troškovi i organizacija socijalne i zdravstvene zaštite u državi, to neće biti održiv sistem, a postaće neodrživo i mnogo prije 2070. godine – smatra on, ističući kako će u godinama ispred nas najbrojnija grupa stanovništva ući u razdoblje od 65+ godina koje se povezuje s godinama za ostvarivanje starosne penzije.

Upravo zbog takvih podataka važno je redovno provoditi popis stanovništva koji je u BiH posljednji put proveden 2013. godine, odnosno tri godine nakon što je stanovništvo popisalo većina zemalja svijeta. Popis u BiH tada je kasnio zbog političkih nesuglasica, a glavni spor bio je hoće li se brojati i oni koji žive i rade izvan BiH.

– U zemljama koje ne raspolažu drugim načinima za praćenjem broja i strukture stanovništva, popis stanovništva svakako je neophodan. Očekivao sam da ovaj popis bude izveden onako kako je to bila praksa u bivšoj Jugoslaviji i u većini zemalja širom svijeta, odnosno da će se popis provesti prve godine svake decenije – smatra demograf Čavić.

Dodaje kako je razumljivo da se tada nije mogao provesti zbog pandemije, međutim Čavić ističe kako ni danas ne postoje naznake da će popis biti održan u skorije vrijeme. Postoji, kaže, radna verzija teksta Zakona o popisu stanovništva, ali ništa više od toga.

– Pored stalnog praćenja kretanja broja stanovnika, popis je bitan da bismo utvrdili broj i najznačajnije strukture stanovništva u određenom trenutku te da prema tome prilagodimo javne politike koje se provode. Nijednu javnu politiku ne možemo provesti ukoliko ne znamo kojim brojem i kojim strukturama stanovništva raspolažemo, odnosno na koji broj i strukturu stanovništva se primjenjuje javna politika – rekao je on.

Registar stanovništva i iseljeništva

Kada i ukoliko dođe do popisa stanovništva, Čavić naglašava kako bi on trebao biti temelj za uspostavljanje Registra stanovništva koji bi bio regulisan u skladu s ustavnim nadležnostima te oblasti.

– Taj Registar stanovništva bi trebao, radi rasterećenja nekog oblika političke zloupotrebe, sadržavati dva oblika. Prvi bi bio uobičajen popis stanovništva, a drugi bi se odnosio na popis iseljeništva zbog činjenice da imamo brojno stanovništvo izvan države. Takvi podaci bili bi korisni u planiranju određenih aktivnosti – pojasnio je on.

Dodatno pojašnjava da BiH ima pouzdane podatke o rađanju i umiranju, međutim statistika vanjskih migracija se naslanja na prijavno-odjavnu evidenciju i kao takva je zastupljena s manje od pet odsto.

– Takva metodologija praćenja vanjskih migracija ne daje pouzdane rezultate i stoga se ne objavljuje. Postoji dovoljno tehničkih uslova koji kontinuirano mogu pomoći u praćenju vanjskih migracija kako bismo uvijek imali aktualne podatke o broju i osnovnim strukturama stanovništva – smatra demograf Čavić.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare