Za vlastitu korist i profit vrlo često bude zloupotrijebljen proces javnih nabavki. Vruća tema je zloupotreba u nabavci aviokarata za institucije BiH. A zbog eskaliranja u vezi s podnošenjem žalbi u procesu javnih nabavki, izmjene zakona koji tretira ovu oblast mogle bi se naći na dnevnom redu sutrašnje sjednice Zastupničkog doma državnog Parlamenta.

U sistemu javnih nabavki, ne biraju se sredstva radi sticanja vlastite koristi. Vidljivo je to i u procesu nabavke avionskih karata za državne institucije, na šta, ponovo, ukazuje državni parlamentarac, Saša Magazinović. Osim toga, u BiH je dugo prisutan problem takozvanih “profesionalnih žalitelja”. Od 4.100 žalbi u jednoj godini, 2.100 ili 53% su upravo, njihove. Cilj im je, ne da dobiju neki posao, već da zaustave određenu nabavku, zarad ucjena i reketiranja drugih ponuđača. Šta je, onda, suština izmjena zakona o javnim nabavkama?

Saša Magazinović, poslanik SDP-a u državnom parlamentu:

“Da se ispravi greška u zakonu, da je bilo ko do sada mogao da uloži žalbu prije nego što uplati taksu. Ljudi su 30, 40 i više dana zaustavljali javnu nabavku zbog nepotpunih žalbi. Ni na koji način ne želimo onemogućiti pravo žalbe u procesu javnih nabavki, nego jednostavno želimo onemogućiti one koji se žale da bi zaustavili proces time što će se, neotklonivim nedostatkom, računati uplata takse za žalbu koja je do sada bila otklonjivi nedostatak.”

Ova zloupotreba može imati i smrtne posljedice, u slučaju nabavke lijekova i medicinske opreme. Na razvoju infrastrukture, posljedice su već, uveliko, odražene, što se posebno vidi u izgradnji puteva ili mostova. Zbog ovog problema, iz godine u godinu, primjetno je smanjen broj ponuda u otvorenim postupcima, jer ponuđače u sistem javnih nabavki nemaju povjerenja.

Edo Kanlić, Transparency international BiH;

“Ono što bi trebalo da bude ključ svih budućih izmjena je pojačanje nadzora, odnosno, sistema kontrole, kako bi, u potpunosti, bili usklađeni sa direktivama EU. Važno je imati nadzor u svim fazama, ne samo do potpisivanja ugovora, već je jako važno pratiti i implementaciju tih ugovora. I zaista bi trebalo raditi na jačanju i nadležnosti kapaciteta Agencije za javne nabavke, kako bi ovaj proces tekao u najboljem redu”. 

Posebno zabrinjava to što brojne nezakonitosti i zloupotrebe, za koje postoje dokazi, ne dobijaju svoj epilog kroz pravosudni sistem. Što, opet, vraća na problem nefunkcionisanja pravne države. A sve zajedno, uz sve druge reforme što BiH mora da ispuni, udaljava od procesa evrointegracija. Ono što je potrebno je:

Mirko Pejanović, bivši član Predsjedništva BiH:

“Da se ujedine energije visokog predstavnika međunarodne zajednice i uloge specijalnog predstavnika EU, zajedno s parlamentarnim vlastima u BiH, ne samo na nivou države, nego i nivou entiteta i kantona”.

Wolfgang Petritsch, bivši visoki predstavnik u BiH:

“Sada kada je BiH dobila kandidatki status, nadam se, zaista se nadam, da će politički predstavnici znati da iskoriste ovaj trenutak. Da će ga podržati civilna društva, akademici i svi koji su zainteresovanu za svoju državu”.

Međutim, pojedini ocjenjuju da su visoki predstavnici međunarodne zajednice, mazili i gledali kroz prste onima koji krše Dejtonski mirovni sporazum, a tima doveli u pitanje i državu u cjelini. Odgovornost za trenutnu društveno-političku situaciju, ipak je na svima nama, smatra bivši predsjednik FBiH.

Mirsad Kebo, bivši predsjednik FBiH:

“I država, u kapacitetu izvršne vlasti i parlamentarne i sudske i civilno društvo i pojedinci, da doprinesemo onoliko koliko možemo svojim znanjem i iskustvom”.

Poruke jesu dobronamjerne, ali dolaze li do ušiju političkih predstavnika koje su birali, upravo građani? Jer nekome je pomoć “vjetar u leđa”, dok je drugima više “bura u prsa”.