Stravični zločin u Gradačcu potresao je cijelu Bosnu i Hercegovinu, ali i regiju. Otkrio je slabosti sistema, ali i cjelokupnog društva.Ovo je, kažu stručnjaci, 20. slučaj femicida u posljednje dvije godine.

Kako mijenjati zakone, kako mijenjati sistem, kako spriječiti još jedno nasilje nad ženama, kako spriječiti da se desi još jedan femicid. Kako da institucije budu podrška kada se nasilje desi, kako da pomognemo žrtvama, kako da više nemamo nijednu žrtvu. Gosti Novog dana su Jasmina Mujezinović – direktorica Fondacije lokalne demokratije, Aida Behrem – direktorica organizacija Žene sa Une i Dragan Mioković – bivši policajac, danas zastupnik u PFBiH.

Jasmina Mujezinović podsjeća da je slučaj u Gradačcu 20. u zadnje dvije godine.

“Prvi put je širi auditorijum bio u prilici da to vidi. Bilo je ubistva još sumornijih i niko nije reagovao. Važno je kazati jednu stvar. Mi ovih dana pričamo o femicidu, i treba da pričamo, međutim moramo imati na umu da je femicid posljedica nasilja u porodici. Godinama upozoravamo da ako sistem ne bude odgovorio na pravilan način da ćemo krenuti sa stvarima koje nam se dešavaju ovih dana. Kako možemo naprijed? Naš najveći problem predstavljaju izvršna i zakonodavna vlast”, kazala je.

Navodi da Krivični zakon FBiH još uvijek nije usklađen da međunarodnim dokumentima.

“Naše kazne su vrlo blage i postoje apsurdi kao što je da za krivično djelo obljube nad maloljetnikom najmanje zaprijećena kazna je godina dana. Zakonske sankcije nisu nešto što smao sankcioniše, nego nešto i što preveniše”, kaže.

Smatra da se moraju promijeniti zakoni.

“Kada promijenimo zakone moramo svi zajedno biti na ovoj liniji da se ti zakoni i primjenjuju”, kazala je.

“Komšije kad pjevaju prijavimo, a kad čujemo krike žene nećemo da se petljamo”

Govoreći o sigurnoj kući u Bihaću, Behrem kaže raste broj djece koja su direktne žrtve nasilja u porodici.

“Djece koje nama dolaze u sigurnu kuću bez pratnje odrasle osobe, bez pratnje majke ili nekog drugog srodnika. To je zbilja strašno i moramo sistem socijalne zaštite u tom smislu pojačati unutar Centara za socijalan rad na način do oni zbilja budu što više na terenu. Da reaguju i na najmanji znak sumnje koji dolazi iz porodice, komšiluka, škole i da imaju više mogućnosti da uđu u porodicu, razgovaraju sa porodicom, da stave određene osobe pod neku vrstu nadzora kako bi na taj način prevenirali”, kazala je.

Navodi da u jednom Centru za socijalni rad rade samo dvije do tri stručne osobe.

“Ne možete očekivati da te osobe sa jednim ili dva vozila budu na terenu i rade svoj posao”, dodaje.

Mioković se prisjetio kada je došlo do uvođenja nasilja u porodici u krivični zakon da je bilo otpora u policiji i tuzilastvu

“Zato što je tradiciji ovih prostora da ne zavirujemo u tuđa četiri zida”, kazao je.

Kazao je i šta nedostaje policiji kako bi bolje radila svoj posao.

“Obuke nedostaje uvijek. To su specifične situacije. Kada žrtva porodičnog nasilja dođe da prijavi to krivično djelo, to znači da ta osoba to više ne može da trpi. Jer je također u nečijoj tradiciji ovdje da žena trpi, da je njena sramota to što on nju tuče, da je njena sramota kad bude silovana. I to je dio nečijih tradicija ovdje. Najbolje rezultate su u tim slučajevima su davale policajke, te poslovi bi trebale raditi žene. Žene iz nevladnog sektora bi trebale držati obuke policajkama, jer žena će ženi puno lakše se otvoriti i reći. Žena koja sluša žrtvu će puno prirodnije shvatiti nego što će to uraditi najdobronamjerniji muškarac”, kazao je.

Kaže da zakonska rješenja nisu idealna, ali da nisu ni tako loša.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad