Strašno trostruko ubistvo žene i dva djeteta u Tuzli ostavilo je brojna neodgovorena pitanja. Adekvatne riječi nakon ove tragedije ne postoje, stručnjaci kažu riječ je o još jednoj potvrdi nivoa socijalne patologije.

Dan poslije ubistava i dalje muk u tuzlanskom naselju Stupine. O porodičnim nesporazumima, svađama, ljubomori – samo nagađanja. Zvanično, u stanu pronađena sjekira kojom su, postoji sumnja, počinjena ubistva. Vještačenje još traje.

A komšije nisu čule ništa iako je, prema nezvaničnim informacijama, trajala agonija ubijene Amele Čičkušića jer je ubica prvo usmrtio djecu.

“Otuđili smo se jedni od drugih. Ne znamo ko nam živi na istom spratu, stavili smo blindirana vrata da se zaštitimo. U situaciji smo da zovemo policiju ako je glasna muzika iz susjedne zgrade. Apsolutno mi je neshvatljivo da niko nije čuo, morao je da čuje. Morao je da bude vrisak žene ili plač djeteta. Pa, ako nije htio da se umiješa direktno svi imamo mobitele mogao je da pozove policiju”, istakla je Smiljana Vovna, profesorica sociologije.

Od ubijene Amele opraštaju se kolegice i kolege iz UKC-a Tuzla i za nju imaju samo riječi hvale. Još jedan slučaj bjesomučnog zločina pokazuje, kažu psihoterapeuti, koliko okolina ne reaguje na zabrinjavajuće odnose u takvim porodicama.

“Sigurno je bilo nesuglasica od ranije. Ne može se takav problem desiti odjednom. Problem je što ljudi ne razgovaraju. Mi generalno slabo razgovaramo. Brakovi su u velikoj krizi. Činjenica je da se 50% brakova razvodi, pravo je pitanje kako ostalih 50% funkcioniše. Kada radim partnersku terapiju najveći problem je nedovoljno dobra komunikacija”, navela je Vahida Djedović, psihoterapeutkinja.

A još jedan slučaj ubistva žene nije nagnao Vladu Tuzlanskog kantona da na današnjoj sjednici napravi presjek dosadašnjih vladinih aktivnosti nakon brojnih slučajeva femicida. Sve to frustrira aktiviste i građane koji su organizovali brojne proteste. Za nove su demotivisani jer nije bilo nikakvog rezultata.

“Jedostavno komunikacija koju je civilno društvo zahtijevalo sa vlastima nikada nije uspostavljena. Nakon tih naših 20 zaključaka kada smo tražili vanrednu sjednicu. Ovdje je bilo prozvano ministarstvo unutrašnjih poslova. Nije samo ono odgovorno. Gdje je oblast obrazovanja, gdje je zdravstvo? Gdje je sve ono što čini lošu sliku”, rekla je Mira Vilušić, aktivistkinja.

Nakon stravičnog ubistva Nizame Hećimović, potom ubistva Amre Kahrimanović iz policijskog pištolja, sada je počinjen masakr u porodičnom stanu. Građani u Tuzlanskom kantonu više ne govore ”od ovoga ne može gore?” jer ih svaki slučaj iznova šokira.

Više u prilogu Azura Delića

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad