Ubistva u Sarajevu i Doboju uznemirila su javnost. Koliko je važno krizno komuniciranje u ovim situacijama? I kako crna hronika, izostanak zvaničnih informacija i dezinformacije utječu na mentalno zdravlje građana Bosne i Hercegovine? O ovoj temi danas u Novom danu razgovarali smo sa psihologinjom i psihoterapeutkinjom Tatjanom Tankosić Girt, kao i eksperticom za krizno komuniciranje i PR Unom Bejtović, i načelnicom odeljenja za Odnose s javnošću Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske Mirnom Miljanović.

Institucije trebaju da obznane informacije od javnog značaja

Na samom početku razgovora psihologinja Tatjana Tankosić Girt kazala je kako sve ove situaciju utječu na psihološko zdravlje građana.

“Osjećamo se prestrašeno, anksiozno. Sve ovo itekako utječe na mentalno zdravlje. Vrlo je teško kada smo toliko opterećeni da nađemo kapacitet da se nosimo sa tim stvarima. Treba vremena da se oporavimo od svega toga. Ko je iskusio bilo koju vrstu gubitka, može vidjeti kako ovi događaji utječu da se ponovo naše boli potaknu”, kazala je.

Una Bejtović govorila je kome građani da vjeruju i kako izgleda krizno komuniciranje.

“Nikada ne trebamo baratati poluinformacijama. Svaka institucija mora imati pravilnike o kriznom komuniciranju. Kriza se po pravilu događa vikendom i praznicima. Dakle, obično tada se dešavaju krizni slučajevi. Svaka kriza je i prilika. Prilika u smislu, da institucija pokaže svoju pravu svrhu i empatiju i da preuzme odgovornost. Treba da se postavi da joj ljudi vjeruju i treba da obznane informacije od javnog značaja. No, građani i mediji mogu znati da se u policijskim strukturama hijerarhije se poštuju. I vrlo je jasna struktura. Mora postojati neka vrsta reakcija. Da li je subota ili nedjelja navečer ne može da važi za pojedine institucije za krizno komuniciranje”, kazala je za N1 Una Bejtović.

Slučaj stravičnog ubistva u Doboju potresao je javnost. Policija kroz par sati riješila ubistvo, a ujutro odmah održali vanredni press. Da li ovo predstavlja pozitivan primjer komunikacije u ovim slučajevima za N1 kazala je Mirna Miljanović iz MUP-a RS.

“Krizna komunikacija jeste specifična. Najbitnije je da nađu izvršioci krivičnih djela. MUP RS, ali i druge policijske agencije u BiH imaju jasne smjernice kada i kako smiju komunicirati. Ne smijemo izaći u javnost bez završenog uviđaja i kvalifikovati djelo. Moramo pratiti istragu. Prošle godine u javnosti se pojavio snimak ubistva u Banjaluci. To je pogoršalo stanje sigurnosti građana. Tu su bitni mediji i policija da osiguraju sigurnost građanima”, kazala je Miljanović.

Potom je dodala:

“Neminovnost je komuniciranje. Svaka policijska agencija u BiH je transparentna. Ali postoje procedure koje se moraju ispoštovati. Ne smijemo nikada ugroziti istragu. Potreban je senzibilitet policije, ali i građana i medija. U trenutku kada tragate za počiniteljem jako je teško iznositi informacije, jer mnoge stvari mogu da ugroze istragu. Jako je bitno da se izađe u javnost sa tačnom informacijom, ali te informacije moraju da prate sam tok istrage”.

“Društvo smo koje je prezasićeno gubicima i traumama”

Tokom prošle godine zabilježeno je u RS 15 krivičnih djela ubistva.

“Svih tih 15 slučajeva je rasvijetljeno. Pronađeni su izvršioci. Sve je iskomunicirano sa javnošću. Takve stvari se ne dešavaju često. Počinitelji i u posljednjem slučaju su uhapšena i bit će procesuirana od strane pravosudnih organa. Jako je bitno da postoji saradnja sa medijima, ali i da mediji znaju koliko mogu i trebaju iću u javnosti sa informacijama”, zaključila je Mirna Miljanović.

Zabrinutost građana, informacije saznaju najčešće iz medija, odnosno manje-više nezvanične informacije. Ko je tu kriv? Mediji? Policija? Tužilaštvo?

“Moramo se vratiti na fabričku poziciju. Mora postojati jedna vrsta povjerenja između medijima i institucija. Kada je instituciji u interesu da sačuva političke bodove, a da mediji nabiju klikove onda je javnost sluđena. Moramo znati šta je javni interes i šta je od javnog značaja. Odnose sa medijima treba postaviti na zdrave noge. Ne moraju sve slike biti objavljene. Izbjegavajmo riječi popu šokantno, senzacionalno i tako dalje. Ne smijemo zaboraviti i da porodice tih ubijenih jednako čitaju te vijesti. Vrlo je važno da to shvate. Pojedini mediji ko fol trče da imaju senzacionalistički sadržaj i to sve radi više klikova. Nije im bitno kako se porodica osjeća. Tu imamo ozbiljan problem. Mora postojati elementarno dostojanstvo u izvještavanju. Kada je pravda zadovoljena, ljudi mogu biti gladni”, istaknula je Una Bejtović.

Psihologinja za Novi dan pojasnila je zbog čega ljudi vole u medijim najviše vole čitati rubriku crna hronika.

“Svi smo željni da čujemo nešto novo. Nažalost crna hronika ispunjava te uslove. Što više znam, mogu više da kontrolišem. Vrlo je ljudski da kroz grabljene informacija kontrolišemo svoju neizvjesnost… Mi smo društvena bića i puno faktora utječe na našu povezanost. Patnja, bol su jedna od tih stvari. Imamo prirodnu potrebu da se zaštitimo. To ne možemo sami. Društvo smo koje je prezasićeno gubicima i traumama. Godinama su društvo tranzicije, godinama tragamo za vrijednostima. Ne možete se nasiljem baviti kada se to desi. To treba da je utkano u svakodnevnicu našu. Ne možemo se baviti prevencijom samo kada se desi. Vrijednosti tolerancije, razumijevanje, moraju biti utkani u čitavo društvo. Ne mogu to biti stvari kojima se bavimo na jednom času. To nije dovoljno”, istaknula je Tankosić Girt.

“Nama su počeli biti simpatične kabadhije i sirovi ljudi”

Una Bejtović smatra da se psihologija i komunikaciju dopunjuju.

“Ne možemo očekivati od političara da se znaju ponašati, ako to nisu njihove vrijednosti. Mi postgenocidno društvo, koje nije zadovoljeno pravno. Da su svi počinioci zločina osuđeni i na javnom stubu srama. Tu je krenuo narativ da se mijenja. Nama su počeli biti simpatične kabadhije i sirovi ljudi. Za nekog finog kažemo da je dosadan, a ko je ukrao kažemo snašao se. Nije se on snašao, on je zločinac. Svi ti ljudi sinoć imaju danas svoje poslove. Vrhunac tragedije natjerao da se okupe, ali oni se vraćaju svojim životima u kojima su prinuđeni da preživljavaju. Društvo ne mogu mijenjati oni koji nemaju obezbjeđenu egzistenciju. U društvo moramo vratiti vrijednosti, bez drame i senzacionalizma”, zaključila je za N1.

Psihologinja na samom kraju kazala je kako je vrlo teško postići pravdu.

“Pravda je subjektivna percepcija. Pravni sistem postoji i njega se moramo držati. No, zakonska regulativa podliježe promjenama. I ako su potrebne onda ih moramo donositi. Pravda je vrlo subjektivna i ona ne može biti vaga koja će presuditi o visini kazne. Strašno je da imamo ponovnih počinitelja”, kazala je Tatjana Tankosić Girt.