Ukrajinski novinar Peter Zalmayev u intervjuu za N1 komentariše trenutnu situaciju u Ukrajini, medijsku situaciju u zemlji, odnose između aktuelnog i bivših predsjednika Ukrajina te o tome koliko je teško ne biti u redovnom kontaktu sa članovima porodice.

N1: Kada smo prošli put razgovarali, to je vjerovatno bilo sedmicu-dvije prije početka invazije, rekli ste mi da Kijev živi normalno, da niko ne očekuje invaziju i da ljudi samo prolaze, da znaju da još uvijek traje rat na Istoku. Ali, rat je stigao u Kijev. U Kijevu ste proveli svih 36 ili 37 dana rata. Izvještavate sa svojim kolegama po međunarodnim medijima šta se dešava. Recite mi kakva je situacija, kako danas živite u Kijevu pod ratom i agresijom iz Rusije?

ZALMAYEV: Pa, samo radi pojašnjenja, moje kolege i ja, ne samo da smo u Kijevu, već smo i putovali po zemlji, očigledno ne na istok, već na zapad. Preselili smo naše porodice u daleke, najudaljenije zapadne dijelove Ukrajine. Vratili smo se i onda smo također proveli vrijeme između, proveli smo vozeći stotine, stotine kilometara po Ukrajini. Od samog početka, bilo je to veoma jedinstveno, veoma, veoma teško psihičko vrijeme za sve uključene, ali i veoma uzbudljivo vrijeme. Vid mobilizacije i podizanja nacionalnog duha, kakvima ova zemlja nije bila svjedok od Drugog svjetskog rata. Očigledno da je mjesec dana nakon rata došlo do malo normalizacije. Ljudi se, u nedostatku bolje riječi, navikavaju na to. Postoji i osećaj umora. Prije ili kasnije, očito će i ovakav nivo uzdizanja isčeznuti, to je sasvim normalno. Ali, koliko god da je Putinova namjera bila da zastraši Ukrajince, da ih baci na koljena, da ih natjera na nekakav dogovor i očito njegovo očekivanje da će ga kao oslobodioca dočekati raširenih ruku i sa cvijećem, to se nije materijaliziralo ni u jednom dijelu Ukrajine, za koji ja znam. Očigledno je da se bombardovanje Ukrajinaca nastavlja. U Mariupolju se i dalje vodi žestoka borba. Veliki dio toga kontrolišu Rusi, ali grad je još uvijek u rukama Ukrajinaca. Mislim da je ovo najveći udarac Putinovoj propagandi, da je grad koji govori ruski, u Donbasu, kao što je Mariupolj, jedini grad koji se pakleno bori da zbaci osvajača.

N1: Hajde da razgovaramo o našoj industriji, o medijskoj industriji. Znamo koliko je propaganda bila teška prije rata. Znamo koliko je teška danas i koliko žestoka. Znamo da smo izgubili toliko kolega, iz Echo Moskve, sa Rain TV, u eteru, jer su se preselili u druge zemlje, da sačuvaju svoje živote. Koliko je Vama i Vašim kolegama teško da izvještavate i da u svijet donesete sve potrebne informacije, da znate kakva je situacija na terenu i šta se zaista dešava u Ukrajini danas.

ZALMAYEV: Ukrajina je sasvim druga stvar. Doista, Rusija je doživjela zatvaranje vjerovatno njenog posljednjeg nezavisnog lista – lista Novaya Gazeta. Ovo je prilično, čini se kao kraj za Vladimira Putina. Mislim da neće biti povratka. Rusija se potpuno vratila u sovjetsko doba. Ukrajina i dalje ima žive medije. Naravno i naš je. Došlo je do konsolidacije ukrajinskih TV kanala. Svi emituju kao jedan. Jedina razlika je u YouTubeu, na YouTubeu i dalje mogu raditi vlastiti program, ali bilo je neke vrste ovog ratnog napora konsolidacije što se tiče iznošenja naše priče. Radimo to individualno. Očigledno je da pažnje ne nedostaje. New York Times, koliko mi je poznato, nije bilo ni jednog dana da New York Times nije imao Ukrajinu na svojoj naslovnoj stranici, već otprilike 36 dana. Još uvijek drže pažnju svijeta. Zato mislim da je ovo veoma važno. Ukrajina očigledno pobjeđuje, nastavljajući osvajati narativ. Nisam uspio da vidim uspjeh ruske propagande u pokušaju da izvuče priču sa izuzetkom, recimo, Srbije. Danas je u Timesu bila priča da je Srbija jedno od vrlo, vrlo rijetkih mjesta gdje su ljudi i vlada nekako sukobljeni oko situacije oko rata, ali u velikoj mjeri podržavaju rusku stranu. Uglavnom je to crno-bijelo pitanje za svijet, kao malo šta u posljednjih 25 godina. Da li da kažem od kraja Hladnog rata, kasnih devedesetih ili kasnih osamdesetih. Dozvolite mi da dodam da pokušavamo i ovdje gdje se trenutno nalazim, zapadno od Kijeva, ne predaleko, moje kolege i ja smo pokrenuli YouTube kanal, koji cilja na rusku publiku u Rusiji, da pokuša zaobići ovu propagandnu mašinu i informativnu blokadu, koju je Vladimir Putin uveo u Rusiji. Dakle, ne kažem da ćemo sami ostvariti taj cilj, ali mi smo mali dio napora koji se ulaže u pokušaj da se priča dovede do Ukrajinaca, do Rusa. To je najvažniji dio. Svi znaju šta se dešava u Ukrajini, osim, ja bih rekao 70% Rusa koji žive u svojoj alternativnoj stvarnosti, gdje je Ukrajina napala Rusiju, a ne obrnuto. Iza Ukrajine stoje sve ove zemlje koje samo pokušavaju da oslabe i unište Rusiju. To je narativ u kojem oni žive.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad