Procjenjuje se da 10 posto stanovništva u Bosni i Hercegovini ima određene fizičke ili psihičke poteškoće, a oko 30 posto izravno trpi posljedice. Osobe s kombiniranim smetnjama najugroženija su kategorija stanovništva.

Sin Raseme Belkić ima 30 godina, te mu je od velike koristi što dolazi u udruženje gdje se druži, ima terapije i radionice.

“On je 100 % invalid, šećeraš je, na inzulinima. U desnu stranu paralizovan, pije puno lijekova. Ali opet želi doći ovdje da se druži sa djecom. Njega zdrava djeca ne prihvataju . Kada ga izvedem sav narod okreće se i gleda isto kao neko čudo”, govori Rasema Belkić, čiji sin ima teškoće u razvoju.

Izrada nakita i drugih predmeta dio je okupacione terapije.

“Ovdje je baš lijepo. Slavimo rođendane, sve ostalo. Tu su svi moji drugovi, pravimo nakit”, govori nam članica udruženja Irmela Peranović.

Članovi vole sportske aktivnosti, ali i zapjevati i recitirati.

“Ne možemo im objasniti da ne mogu doći u udruženje”

Trenutno 37 lica dolaze u ovaj prostor koji treba sanaciju. Iz udruženja ističu da im je potreban uvećani dodatak sa federalnog nivoa, a sredstva za prevoz osoba starijih od 27 godina traže od kantona.

“Ovo je njihova druga kuća. Ne možemo im objasniti da ne mogu doći u udruženje. Mi moramo doći pa makar i pozajmili. Mi donosimo od kuće da jedu, plaćamo prijevoz. Nadamo se da će premijer i ministar za socijalnu politiku izaći nam u susret i pomoći koliko toliko”, naglašava Nermina Čorhodžić, predsjednica URODIOL TK.

“Vlada TK će učiniti maksimalne napore da, u okviru svojih mogućnosti, pomogne rad i ovog udruženja i sličnih koji imaju štićenike i osobe sa poteškoćama u razvoju”, saopštio je Irfan Halilagić, premijer TK.

Utočište jedni drugima

Roditelji osoba sa kombinovanim smetnjama uglavnom su na birou i jedva sastavljaju kraj sa krajem, pa čak su i koristili usluge javne kuhinje. Dolazak u udruženje im je svima koristan.

“Značajno nam je. Izvedem ga da se druži s tom djecom. Malo sa majkama razmijenimo priču. Sastanemo se i svaka majka razumije jedna drugu. Kada odeš sa drugom djecom, ružno ga gledaju. Ne može ta žena mene razumjeti jer nema dijete kao ja. Ovdje se sve razumijemo”, poručuje Rasema Belkić, majka djeteta sa poteškoćama u razvoju.

Kada imaju novca, dođu. Diskriminisani i roditelji i njihova djeca, jedino utočište vide jedni u drugima i u zajednički provedenom vremenu. Nadajući se boljem i poručujujući državi i društvu: I mi postojimo.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad