Sedam žrtava genocida ove godine pronalazi smiraj, ali nijedna neće biti sahranjena sa potpunim ostacima

Hasib Omerović imao je samo 24 godine kada je ubijen u genocidu. Supruga Mevlida čula je da je strijeljan u Kravici, a jedine pronađene kosti, koje će biti ukopane 12 godina nakon otkrića, nađene su u Liplju kod Zvornika. Porodice su danas svjesne da su, tri decenije nakon genocida, šanse za pronalaskom posmrtnih ostataka sve manje.

"Teško je i pronaći sve nakon toliko godina. Bitno je i jedna kost da se nađe, da znaš gdje treba doći. Fatihu proučit, obić... Dosta je lakše, jer mi je prije bilo teže doći, proučim fatihu amidži, djedu, a nema oca da proučiš... Sad dosta će mi biti lakše", kaže Azem Omerović, sin Hasiba Omerovića.

Azem je u julu 1995. imao samo šest godina. Sjećanja su izblijedjela, a oca pamti kroz uspomene koje su ostale.

"Tako da se malo sjećam oca, pogledam nekad i vidim lik tako da mi ostane u sjećanju... A od neke rodbine nemam ni fotografije, zaboravim im lik, jer šest godina je ipak malo. Dijete", dodaje Azem.

Majka Mevlida danas je zahvalna na dvoje djece koja čuvaju uspomenu na oca, koji će ovog 11. jula konačno pronaći smiraj. No, suprug nije jedini kojeg je izgubila u genocidu.

"Izgubila sam ja i oca i brata i amidžu i amidžiće i dajidžu i dajidžiće, djevera, od zaove sina, moje tečiće... Sve. Moju svu familiju sam pokopala. Sve što je god bilo sposobno muško... niko nije preživio", kaže Mevlida Omerović.

Očev mezar nalazi se u blizini suprugovog, ali bol za bratom joj je i dalje neizmjerna. Nijedna kost nikada nije pronađena. Jedino što ima je priča komšije koji ga je, kako kaže, prepoznao mrtvog kraj rijeke.

"Pozno je njih da leže kraj rijeke potrbuške, njih šest je bilo... Nije mogao on da ih ukopa. Bili su pocrnili, naduli se. Kako da kažem, naduveni... Bili su pocrnili, nije smio da ih prihvati, možda su minirani bili", govori Mevlida.

Preko 800 žrtava genocida još uvijek se vode kao nestali. Porodica Hasiba Omerovića sada ima gdje proučiti fatihu, ali brojne druge porodice još uvijek žive u neizvjesnosti. Mnoge su svoje najmilije već ukopale – iako nekompletne – ali rane ne zacjeljuju.

Jedna od njih je i Samira Mujić, koja se s tugom iznova vraća u Potočare.

"Kako koja godina sve više i gore. Izgubila oca, brata jednog jedinog, dvije sestre i majku i eto sve. Nismo ni kod oca ni brata našli cijelo tijelo. Kod brata nema glava. Kod oca ima glava, a nema ostatka tijela", kaže Samira.

S tugom porodice svakog jula obilaze mezarja svojih najmilijih. Sjećaju se bijega, patnji, i jedino ih smiruje nada da će sjećanje na genocid u Srebrenici preživjeti zaborav – baš kao i uspomene na one koje su izgubili.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad